Rodonačelnik funka George Clinton u Puli / Snimio Manuel ANGELINI
Ne robujući izvedbenoj perfekciji, oslanjajući se na grupni funk groove s bar deset glazbenika i kreativnim neredom na bini, strašću, impresivnom energijom i neuništivom vedrinom unatoč 74. godini jednog burnog života, George Clinton rodonačelnik funka, osnivač Parliament/Funkdelica kao glavna festivalska zvijezda zaključio je preksinoć na glavnoj i dojmljivo preuređenoj The Clearing pozornici četvrto izdanje Dimensions festivala
PULA Ne robujući izvedbenoj perfekciji, oslanjajući se na grupni funk groove s bar deset glazbenika i kreativnim neredom na bini, strašću, impresivnom energijom i neuništivom vedrinom unatoč 74. godini jednog burnog života, George Clinton rodonačelnik funka, osnivač Parliament/Funkdelica kao glavna festivalska zvijezda zaključio je preksinoć na glavnoj i dojmljivo preuređenoj The Clearing pozornici četvrto izdanje Dimensions festivala.
Taman kad nam je 15-ak minuta nakon koncerta jedan pulski par izricao negativne dojmove kako im je koncert bio dosadan i kako je bend bio donekle dobar, ali ne i Clintonov posustali glas, on je upravo prolazio s pratnjom do službenog vozila, ispraćen dugim pljeskom okupljenih posjetitelja iz raznih zemalja. Stao je, okrenuo se, dugo gledao u njih i tek onda pozdravio rukom.
Bolji poznavatelji njegova rada reći će da je i u vrhuncima prije tri-četiri desetljeća bio guru koji scenu drži energijom, a manje pjevač. Taj su zadatak u Puli posebno dobro odradile pjevačice, uz dva korektna muška vokala.
Gotovo punkerskog glasa lišenog pune snage, u pojedinim uvodnim pjesmama osnažen i instrumentalnim matricama, kasnije i dužim gitarističkim i sax digresijama, čestim psihodeličnim glazbenim momentima, trebalo je svakako vidjeti živu legendu u Puli. I baš taj slobodan, kreativni nered, po rubu, bez gažerskog pristupa koji zna pratiti nastupe nekih drugih zvijezdi u poodmakloj dobi. O ukusima se, dakako, ne raspravlja, ali, eto, jedan je Puljanin kazao da mu je ovo bio draži koncert nego svojedobni nastup Jamesa Browna u pulskoj Areni.
Skoro dvosatni nastup pred oko četiri tisuće poklonika otvorili su pjesmom »Mothership Connection«, a s tog istoimenog albuma iz 1975. godine koncert su zaključili najvećim hitom »Give Up the Funk«.
Lijepa »One Nation Under A Groove«, druga po redu, aranžmanski je zvučala malo drugačije i bila prepoznatljiva tek u refrenu, a bliža originalu bila je predzadnja »Flash Light«, pojačana s četiri-pet dobrih ženskih pratećih pjevačica, koji su »prljavu« funk bazu oplemenjivali soulom i R&B-om. Mnoštvo je možda najviše rasplesala »Get Up for the Down Stroke«.
Hvalospjevima na račun Georgea Clintona, svoj je dvosatni plesni set na istoj pozornici zatim otvorio poznati detroitski glazbenik Moodymann.