Počinjemo mirno, svi sjede, tišina i muk u publici, a malo po malo sviramo sve žešće i žešće pa se ljudi raspamete i naprave totalni »raspašoj«. Svi na kraju završe na nogama i vrište – pravi rock
Pulski violončelist Stjepan Hauser koji zajedno s Lukom Šulićem čini planetarno popularni dvojac 2Cellos, najavljuje veliki koncertni spektakl koji će se u pulskoj Areni održati 3. srpnja. Šulić i Hauser upravo u Hrvatskoj završavaju turneju kojom promoviraju album »In2ition« čiji će vrhunac sigurno biti njihova svirka u pulskom amfiteatru. 2Cellos su album do sada predstavili u Italiji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, a u travnju su imali veliku turneju po SAD-u. O klasičnoj i popularnoj glazbi, slavi i manjku privatnosti te o nadolazećem spektaklu u Areni razgovarali smo sa Stjepanom Hauserom koji je u svoj gusti raspored uspio »ugurati« i nekoliko dana koje kani provesti odmarajući se u obiteljskoj kući u Raklju.
– Turneja traje već dugo. Nakon što smo završili turneju s Eltonom Johnom, nastavili smo svirati sami. Obišli smo cijeli svijet – imali smo i turneju u Japanu, a to nam je bila druga koju smo odradili tamo. Posjetili smo i druge azijske zemlje, potom otišli u Ameriku i Kanadu, a napokon smo došli i malo doma u Hrvatsku.
Oaza mira
Sada, dakle, imate pauzu. Vraćate li se uvijek doma kada stignete? – Obavezno. Samo budala ne bi došla nazad u Istru, u kuću pored mora da iskoristi nekoliko dana kad mu se pruži prilika. Nikad nisam pozvao neke od »faca« da me posjete – kada dođem doma, želim biti sam. Poznati ljudi s kojima surađujemo uglavnom znaju za Dubrovnik i takva mjesta, a možda je i bolje da ne znaju baš sve – neka nam ostane ova oaza mira u kojoj možemo uživati.
Predstoji vam veliki koncert u Areni 3. srpnja. Kakva su očekivanja? – Pa evo, ovo je prvi put da s 2Cellos sviram u svom rodnom gradu. Arena mi je bila pojam i kada sam bio mali, a to je istina za sve nas koji smo iz Pule. Kada si samo zamisliš koja su tu imena nastupila, zavrti ti se u glavi, pa je sasvim jasno da ti je, ako se baviš glazbom, san jednog dana svirati u Areni i – što je još važnije – napuniti Arenu. Sada sam sasvim blizu ostvarenju tog sna…
Je li vam »frka-panika« zbog toga? – Bit će sigurno drukčije nego inače. Nije to samo jedan koncert u nizu – bez obzira što ih sviramo 365 na godinu – možemo slobodno reći da će to biti kulminacija našeg dosadašnjeg rada. Kada bolje pogledam, zaključujem da cijela ova turneja zapravo vodi prema ovom spektaklu. Snimat ćemo i DVD cjelokupnog nastupa, a to će biti zadatak našeg Kristijana Burlovića. Cilj nam je da cijeli svijet vidi Arenu koja je jedna od najljepših pozornica na svijetu. Ambijent i sama pozicija su izvanredni, a mislim da će se naša glazba dobro uklopiti u taj okvir. Mislim da će ovo biti naš najbolji koncert do sada jer ću ja sigurno biti pun adrenalina. Inače nikad nemam tremu prije nastupa, ali mislim da ću je ovdje imati. U publici će biti svi ljudi koji me znaju i nadam se da će se stvoriti pozitivan naboj…
Stižu obožavatelji iz Japana i SAD-aVi spajate dva različita svijeta – klasiku i rock – kako će to izgledati u Areni? – Mi zaista pokušavamo spojiti ta dva svijeta. Spajamo staro s novim – modernu glazbu i klasiku – a taj će antički prostor to još bolje dočarati i uvjeren sam da će ljudi »odvaliti« kada pogledaju taj DVD. Koncerte uvijek započinjemo lagano, kao anđeli, a završimo kao đavoli. Počinjemo mirno, svi sjede, tišina i muk u publici, a malo po malo sviramo sve žešće i žešće pa se ljudi raspamete i naprave totalni »raspašoj«. Svi na kraju završe na nogama i vrište – pravi rock n roll. Takva je kombinacija dosta neuobičajena – ljudi ili sviraju rock ili klasiku – ne miješaju ta dva svijeta, a mi zapravo pružamo sve svima i dajemo im ono što žele. Ovo je ujedno i prilika da publici predstavimo i neka klasična djela za koja možda nisu nikada ni čuli. Za naše koncerte je zanimljivo da na njih dolaze svi – različitih dobnih skupina i različitih glazbenih ukusa. Rockere upoznajemo s klasikom, klasičare s rockom – dolaze i stari i mladi, i svi se izmiješaju pa mislim da je to najveća čarolija naših koncerata. Tu mješavinu je jako teško postići. Mi pozivamo mlade da dođu u što većem broju jer to nije klasična atmosfera, već ležerna i zabavna. Svirat ćemo i neke stvari koje nismo snimili na albumima, pa će tu biti i nekih iznenađenja… Ovom bih prilikom htio napomenuti da će u Arenu doći i velik broj naših fanova iz Japana i SAD-a koji će potegnuti sve do Pule da bi nas tu slušali.
I dalje ludo
Kako će izgledati Arena za vrijeme vašeg koncerta, jeste li pripremi neke »specijalne efekte«? – Imat ćemo osnovne stvari – na primjer dva videozida – no htjeli bismo da Arena bude u prvom planu. Glupo je svirati u Areni na velikoj pozornici koja sve pokriva pa ni ne znaš gdje sviraš. Cilj nam je da bude što jednostavnije. Što se gostiju tiče, o tome ne bi pričao, no možemo najaviti našeg bubnjara, Puležana Dušana Kranjca koji će nam se pridružiti na kraju.
Kako se nosite sa slavom i medijskom eksponiranošću? Trče li fanovi po svijetu i dalje za vama? – To je zaista i dalje ludo – i sve je gore. To je u jednu ruku dobro, a ovdje u Puli te nitko ne smeta, i zato je tu odlično. Mi znamo bacati neke interne fore na facebooku i drugim društvenim mrežama, a mediji odmah polude. Pišu svašta na osnovi internih zezancija i zaključuju sve i svašta bez da te pitaju je li to istina. Tek sada mi je jasno kako se ljudi osjećaju kada o njima svašta pišu u novinama, a ništa od svega toga nije istina. Znam to iz osobnog iskustva, ali to je nešto protiv čega ne možeš. Kada su me slikali s curom u gradu, ja nisam ni znao da nas snimaju. Poslije su sami iskopali sve podatke bez da nas išta pitaju. Nitko te ne pita želiš li završiti na naslovnici nekih tračerskih novina. Gotovo nikada u novinama nisu doslovno prenijeli ono što sam rekao – sve vade iz konteksta i raspaljuju naslove u stilu »Ja sam seks bomba!« – živi užas. Najgore mi je od svega kada potpuno izmišljaju nešto što nisam nikad rekao. Sve važne stvari padaju u drugi plan, sve zanima glamur, poznate osobe i što mislimo o njima, a najvažnija stvar – glazba – u takvim medijima ne zanima ama baš nikoga…
