Kad bendovi postanu brendovi

Stara slava: Glazbenici, menadžeri i izdavači dobro znaju da je u imenu – sve

Ivana Kocijan

Iako solističke turneje izvođača koji su nekad djelovali u slavnim bendovima dobro prolaze, njihovi bendovi-brendovi ipak financijski puno bolje prolaze  



Među slavnim, dugovječnim bendovima koji će ovog ljeta puniti stadione nekoliko je bendova koji djeluju bez poznatih, ključnih članova. No, poznati bend je poznati bend, bez obzira na to tko u njemu svirao.


   Teoriju da je u nekim slučajevima brend veći od benda najbolje potvrđuje primjer engleske grupe The Who koja pola stoljeća nakon osnivanja svira u zamjetno izmijenjenom sastavu, no to, reklo bi se, nikome ne smeta. Bubnjar grupe The Who Keith Moon umro je 1978. godine, a basist John Entwistle 2002. godine. Iako su u pitanju instrumentalisti koje je bilo teško zamijeniti, fanovima to, čini se, ne zamjećuju pa bend i dalje svira i na svojim koncertima okuplja mnogobrojnu publiku. Dok neki kažu kako je današnji The Who zapravo samo dobar The Who Cover Band, brojke pokazuju suprotno. Na zadnjoj velikoj turneji tijekom 2012. i 2013. godine bend je zaradio više od 13 milijuna dolara, od toga 3 milijuna za dva nastupa u Londonu. Nimalo loše za grupu koja je danas više brend nego bend. Grupa koja je već odavno ostala bez dvojice originalnih članova, sredinom travnja ponovo je krenula na turneju za kojom vlada veliko zanimanje. Bend koji postoji pola stoljeća u zadnjih je trideset godina objavio samo jedan album nove glazbe, ali je njihov brend i dalje jak zahvaljujući konstantnom recikliranju njihovih hitova u televizijskim reklamama, serijama, a tu su i broadwayske predstave, live albumi i greatest-hits reizdanja koja mame staru i novu publiku.


   Grupa The Who, očito je, uspješno zarađuje na staroj slavi, dok s druge strane ima i onih koji su odbili svirati u svojim bivšim bendovima koji su ostali bez nekih od članova. Primjerice, Robert Plant odbio je višemilijunsku ponudu za »reunionom« grupe Led Zeppelin dijelom i zbog toga što je smatrao da Zeppelini nisu Zeppelini bez bubnjara Johna Bonhama koji je preminuo 1980. godine.


I dalje uspješni




Zanimljivo je da The Who nije jedini bend koji, unatoč tome što je ostao bez ključnih članova iz vremena kada je bio na vrhuncu slave, i dalje uspješno puni stadione. Slično uspijeva i grupama kao što je Journey, Queen, The Smashing Pumpkins i AC/DC. Upravo ovaj posljednji, australski AC/DC nedavno je krenuo na turneju bez dvojice članova. Bez osnivača, gitarista Malcolma Younga koji boluje od demencije, i bubnjara Phila Rudda koji je nedavno priznao krivnju za prijetnje ubojstvom i posjedovanje droge, grupa će svirati i ovog ljeta na brojnim festivalima.


   Sličan je scenarij i s američkom grupom The Smashing Pumpkins u kojoj od originalne postave danas djeluje samo pjevač i frontmen Billy Corgan. Bend s novim članovima radi i dalje, a ovog ljeta očekuje ih turneja s Marilynom Mansonom. Neki bendovi nastavljaju s radom i nakon što ostanu bez prepoznatljivih vokala, kao što je to bio slučaj s američkom grupom Journey koja je bez pjevača Stevea Perryja ostala još 1998. godine. Zadnjih osam godina ulogu pjevača ima Arnel Pineda, s kojim će bend u svibnju održati čitav niz nastupa u Las Vegasu za koje cijena ulaznica iznosi i do 450 dolara.


   Najbolji primjer benda koji je odavno ostao bez najprepoznatljivijeg člana, ali i dalje uspješno radi, svakako je britanska grupa Queen. Pjevač Freddy Mercury preminuo je 1991. godine, basist John Deacon povukao se iz svijeta glazbe, a Queen i dalje puni arene sa starim-novim članovima – originalnim gitaristom Brianom Mayom i bubnjarom Rogerom Taylorom i novim pjevačem Adamom Lambertom.


Solo za klubove


Glazbenici, njihovi menadžeri i izdavačke kuće dobro znaju da je u imenu – sve. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Roger Waters i njegovi bivši kolege David Gilmour, Rick Wright i Nick Mason vodili su dugotrajnu sudsku bitku oko prava na ime Pink Floyd. Prava na ime pripala su Gilmouru koji je sljedećih deset godina u ime benda punio stadione, dok je Waters svirao u kazalištima i manjim dvoranama. Razlika u zaradi bila je golema. Iako je Waters autor većine repertoara grupe Pink Floyd, njegova je prva solistička turneja iz 1984. godine bila financijski promašaj, dok su tri godine kasnije njegovi bivši kolege zaradili 135 milijuna dolara nastupajući kao Pink Floyd.


   Iako solističke turneje izvođača koji su nekad djelovali u slavnim bendovima dobro prolaze, njihovi bendovi-brendovi ipak financijski puno bolje prolaze. Britanski promotori tako kažu kako bi osnivači grupe The Who Roger Daltrey i Pete Townshend kao solisti mogli napuniti neki klub ili kazalište, ali ne i stadione. No zato kao The Who, bez obzira tko još svirao u tom bendu, to mogu izvesti.