Slayer i Megadeath pokazali su kako su i danas nedvojbene vrijednosti koje nemaju rok trajanja
Furiozan nastup Slayera i Megadeatha u zagrebačkoj “Areni“ ponudio je jasan odgovor zašto ih glazbena kritika – u „paketu“ s Metallicom i Anthraxom - svrstava u „veliku četvorku“ heavy-metala.
Iako bi zlobnici mogli dodati da su u godinama kada bi trebali više razmišljati o mirovini, a ne turnejama, pokazalo se da su Slayer i Megadeath i danas nedvojbene vrijednosti koje nemaju rok trajanja. Makar je prošlo više od dva desetljeća otkako su bili na kreativnom vrhuncu oni su i dalje i aktualni i reprezentativni primjerci metala.
Jedini podbačaj, a i to moramo uzeti s rezervom, jest (malo)brojnost publike. Premda je brojka od 4.000 posjetitelja sasvim respektabilna za događaje koji imaju „metalni“ predznak, ostao je dojam da su Slayer i Megadeath zaslužili daleko veći odaziv.
Pogotovo ako viđeno u Areni usporedimo s lanjskim nastupom Metallice na Hipodromu. Ovdje nije bilo nikakvog mjesta za patetiku, poruke ljubavi upućene publici i pozive „kupite novi album“. Bendovi su jednostavno izašli na binu, otprašili ono što imaju ponuditi, a to je velika količina energije i buke, dakako i sviračkog umijeća.
Uz dužno poštovanje prema Megadeathu, glavna priča večeri ipak su bili „Slayeri“.
Jest da je i formalna predgrupa pošteno odradila svoj posao - ovacije publike i skupno pjevanje najvećih hitova s bendom bili su dokaz tomu – no Slayeri su ipak klasa za sebe.
Iako su nastupili sa zamjenskim gitaristom, ni na trenutak se nije moglo primjetiti da nešto ne „štima“.
Kroz nešto više od 60 minuta „proroštali“ su po svojoj respektabilnoj prošlosti, a bio je to klasičan primjer kako jedan metal bend radi show bez pompoznih scenografskih rješenja, video-zidova i ostalih tehnoloških „pomagala“!
