Fantastičan koncert

Queens Of The Stone Age u Zagrebu: 102 minute čiste energije

Danijela Bauk

Iz snažnih zvučnika su nad mnoštvom od oko nekoliko tisuća okupljenih letjeli zvukovi koji su izazivali kolektivni rock trans i u 102 minute koncerta oduševili svakog poklonika grupe ili čvrstog rock zvuka



ZAGREB » Čista energija! Ove su dvije riječi svakako među onim pojmovima koji kratko i jasno mogu iskazati ono što se preksinoć događalo u dvorištu zagrebačkog velesajma kraj paviljona 22 na sjajnom koncertu žestokog američkog rock benda Queens Of Stone Age. S


tigavši u Hrvatsku na vrhuncu svoje kreativne i komercijalne karijere, s albumom koji je prvi put u njihovoj 18 godina dugoj povijesti zasjeo na prvo mjesto ljestvice najprodavanijih albuma u SAD-u i drugo u Engleskoj, Josh Homme i društvo u potpunosti su opravdali ugled prvaka stoner rock zvuka. Iz snažnih zvučnika prekjučer su nad mnoštvom od nekoliko tisuća okupljenih ljudi letjeli zvukovi koji su izazivali kolektivni rock trans i u 102 minute trajanja koncerta oduševili svakog poklonika ove grupe ili čvrstog rock zvuka.


Moćna ritam sekcija (sjajni bubnjar Jon Theodore i basist Michael Shuman) zasipala je mnoštvo grmljavinom dominantnih ritmova koji su najbolje potvrđivali zbog čega je Josh Homme, lider grupe, još davno svoju glazbu nazvao robot rock. Kroz taj manični, a opet tako privlačni ritam, »streljale« su s odlično odmjerenom dužinom solaža gitare Hommea i Van Leeuvena, a sve je skupa na okupu držao prepoznatljivi Hommeov vokal.


Plemensko okupljanje




Koncert je otvoren sjajnim bubnjarskim solo uvodom u, još sa »Songs for the Deaf« albuma znanom, »Millionaire« što je istog trena izazvalo valove u publici, pogotovo onom dijelu neposredno ispod pozornice, a nakon što je ove kratke uvodne žestice uslijedila fanovima s tog albuma isto tako draga i rasplesana »No One Knows« tijekom koje su Homme i grupa ostvarili i prvi verbalni kontakt s publikom koja je od prve »ušla« u koncert, bilo je jasno da ćemo svjedočiti nezaboravnom događaju. Nakon početka kojim su se prisjetili svog trećeg studijskog albuma objavljenog 2002. godine, Queensi su se okrenuli sadašnjosti i kao prvu pjesmu s novog albuma »…Like A Clokwork« odsvirali odličnu »My God is the Sun«, a potom su se naizmjence – na oduševljenje brojne publike – redale malo stare, malo nove pjesme.


   U skladu s imidžem grupe gotovo sve što je odsvirano bilo je žestoko i brzo, ili još brže. Izuzetak u temeljnom dijelu koncerta bila je prekrasna balada »…Like A Clokwork« koja je sporog tempa u svom prvom dijelu kada Homme pjeva uz klavir. No, ti nježniji trenuci bili su vrlo rijetki, a koju je od njihovih žestica maničnog ritma publika bolje prihvatila, teško je reći – na »Burn the Whitch« čuli smo klasično stadionsko pjevanje, »I Sat By the Ocean« umjerenijim je tempom rasplesao i one kojima je možda sve skupa bilo prežestoko, »If I Had A Tail« pokazao je kako Queensi mogu biti dobri i kad se poigravaju s funky i disco zvukom, a jedan od vrhunaca koncerta nedvojbeno je bila nadahnuta izvedba čuvenog hita »In My Head« koji je raspametio sve i natjerao ih na pjevanje refrena o »favourite song«.


Završetak prvog dijela koncerta bila je zaista prava rock vožnja u koju se krenulo s, na blues naslonjenom i djevojkama jako dragom, »Make it With Chu« da bi potom u baražnoj vatri gitarističkih solaža i ritma bubnjeva slijedile »Sick, Sick, Sick«. »The Lost Art of Keeping Secrets« te za sam kraj nadahnuta »Go With the Flow« nakon koje su svi pod pozornicom znali da to ne može biti sve jer je do tog trenutka odsvirane 83 minute jednostavno bilo premalo za ovo plemensko stoner rock okupljanje.


Zanosna ritmična buka


Isto su mislili Homme i ekipa koji su nakon svega dvije-tri minute odmora iznova stali na pozornicu pri čemu je, pomalo i po očekivanju, uvod bio laganiji. Sjajna balada »The Vampyre of Time and Memory« koja nosi duh cijelog posljednjeg albuma i Hommeovog propitivanja o prolaznosti života i strahu od smrti, bila je idealna priprema terena za furiozni završetak koji kreće do maksimuma plesnom »Feel Good Hit of the Summer« čija je izvedba uz sugestivno nabrajanje opijata (uz naglasak na cocaine) jasno potvrdila zašto su tu pjesmu s albuma »Rated R« iz 2000. godine zabranjivale neke radiopostaje. Za sam kraj ostaje, kako je to na ovoj turneji i običaj, čuvena »A Song for the Dead« koja uz niz na temeljnu studijsku verziju dodatnih koncertnih dijelova diže raspoloženje do vrhunca omogućivši publici katarzu, a Queens of the Stone age petorci da pokažu koliko su uigrani, usklađeni i zaljubljeni u čvrsti teški stoner rock.


   Sve u svemu, Queensi su u prekrasno vedroj lipanjskoj noći u dvorištu ZG velesajma bili odličan uvod u sezonu ljetnih koncerata 2014. godine. Prava rock žestica ponudila je strahovitu energiju koja je pretvarala svakog slušatelja u zanesenog plesača tribalnih trans ritmova pa će svim rock velikanima koji ovog ljeta dolaze u Zagreb i Hrvatsku biti teško nadmašiti sinoćnje 102 minute zanosne ritmične buke. Definitivno, Queens of the Stone Age odličan su bend.