Album predstavlja uspješan spoj Plantovih dosadašnjih istraživanja vezanih uz keltski folk, južnjački blues, country te world music scenu Afrike i Indije
Iako je u danima najveće slave grupe Led Zeppelin zaštitni znak tih britanskih teškaša bio pjevač Robert Plant, opći je stav bio kako mu je glazbeno daleko superiorniji gitarist Jimmy Page kojeg se smatralo pokretačkom snagom grupe. No, godine koje su protekle polako su ukazivale kako Plant nije bio samo pjevač fantastičnog raspona vokala i rock pastuh koji je izgledom privlačio ženski dio publike.
Naime, nakon raspada Zeppelina (1980.) najzanimljiviju i najkreativniju solo karijeru ostvario je upravo Plant koji se posebno iskazao u ovom novom tisućljeću stvorivši sjajne na folk zvuku i world music idejama zasnovane albume – 2007. godine »Raising Sand« u duetu s bluegrass pjevačicom Alison Krauss te 2010. godine »Band Of Joy« s istoimenom pratećom grupom. Taj sjajan niz albuma ovog je mjeseca Plant nastavio novim studijskim albumom »Lullaby and…The Ceaseless Roar«.
Country afro
Na desetom studijskom albumu stvorio je deset potpuno novih pjesama koje kao autori potpisuju on i Justin Adams, njegov prvi suradnik u grupi Sensational Space Shifters s kojom posljednje dvije godine svira kombinaciju afro psihodeličnog bluza i najrazličitijih vrsta etno i world glazbe. Odluka o stvaranju vlastitih pjesama nedvojbeno je posljedica želje za iskazivanjem osjećaja i ideja vezanih uz posljednjih desetak godina života zahvaljujući čemu smo dobili zaista pažnje vrijednu kombinaciju glazbenih pravaca iz različitih dijelova svijeta, odnosno stihove koji svjedoče o njegovoj opijenosti blues i folk tradicijom SAD-a, ljubavi prema Engleskoj, posebno prema Walesu uz kojeg je vezan od djetinjstva te patnji uzrokovanoj prekidom višegodišnje veze s Patty Griffin, pjevačicom sastava Band of Joy.
Album je i njegov svojevrstan fizički povratak kući jer se nakon nekoliko godina života u Americi i posvećenosti bluesu vratio snimiti ovaj album u Wales, točnije u Helium studije u Wiltshireu i u Peter Gabrielove Real World studije u Bathu, a dio je snimljen i u Contono rooms u Londonu. U radu su ga pratili članovi The Sensational Space Shiftersa – Justin Adams, Liam »Skin« Tyson, John Baggott, Juldeh Camara, Billy Fuller i Dave Smith. Od te ekipe najpoznatiji su Billy Fuller i John Baggott’ koji su ranije radili s grupama kao što su Massive Attack i Portishead.
Koliko će nam neobičnosti s glazbene strane ponuditi danas 66-godišnji nekadašnji bog rocka na novom albumu, pokazuje već uvodnom temom »Little Maggie«, jedinom pjesmom na ovom albumu kojoj nije autor. Riječ je o tradicionalnom country napjevu Appalachianskog gorja, a Plantova priča o lijepoj maloj Maggie koja mu je »suđena kao što je cvijeću suđen cvat« realizira se ne samo uz banjo već i uz kologo, afrički instrument sličan banju čime je stvoren zaista poseban »country afro«, zvuk koji jednostavno ne može proći nezamijećeno. Da bi naglasio ideju spajanja različitih glazbenih idioma, Plant namjerno u posljednjoj pjesmi albuma, temi »Arbaden« (Maggie’s Baby) već naslovom upućuje na vezu s prvom pjesmom da bi potom uz suvremeni elektroritam i prevlast sintesajzera znatan dio glazbe vezao uz zvukove, pa i stihove Afrike koje na jeziku Fulani pjeva Juldeh Camara.
Celtic folk
Uz ove dvije pjesme world music osjetan je i u »Embrace Another Fall« gdje dodire s tradicijom keltskog folka pojačava sjajan vokal Julie Murphy koja pjeva na velškom, a i u »Up on the Hollow Hill« jasno se osjete motivi celtic folka, dok u nizu drugih pjesama na trenutke čujemo zvukove Afrike, Indije, delte Mississipija… Naravno, Plant je ipak i prije svega rock pjevač što potvrđuje na bluesu utemeljena i elektrododacima obogaćena »Turn It Up« koja opasno vuče na Zeppelin dane, a radost rocka itekako se osjeća u himničnim i poletnim »Rainbow«, »House of Love« i »Somebody There«, dok je »Pocket Full Of Golden« nešto sporija i puna zvukova Orijenta i Indije, a »Stolen Kiss« čista ljubavna balada sporog tempa.
Poetsku okosnicu albuma čine stihovi posvećeni raskidu veze s Patty Griffin o čemu govore pjesme »Pocketfull of Golden«, »Embrace Another Fall«, »House of Love« i »Stolen Kiss« pri čemu Plant uglavnom iznosi osjećaje tuge zbog izgubljene ljubavi. Od pjesama posvećenih sjećanju na domovinu najdirektnija kroz stihove je »Up On The Hollow Will« koja priziva sjećanje na kralja Artura, »Somebody There« lijepo je sjećanje na pejzaže koje Plant pamti iz djetinjstva, »Rainbow« je prava rock himna ljepoti prirode i ljubavi, a najviše domaće atmosfere ipak nudi »Embrace Another Fall« koja, iako govori o propaloj vezi s Patty Griffin, ukupnim ozračjem i velškim napjevom iz »The Lark’s Elegy« nudi pravu keltsku atmosferu.
Gledano u cijelosti album predstavlja uspješan spoj njegovih dosadašnjih glazbenih istraživanja vezanih uz keltski folk, južnjački blues, country te world music scenu Afrike i Indije, a odlukom da napravi baš takav album dokazao je kako i u 66. godini može i zna biti živi pjevač, a ne ostarjeli bog rocka koji živi na staroj slavi i od sjećanja na davne dane.
