Radio Rijeka pionir jugoslavenskog elektroničkog zvuka

Među odabranim autorima nekoliko je i vrsnih riječkih imena. Na kompilaciji je premijerno objavljen malo poznati singl »Ponoćni express« Milke Čakarun Lenac i instrumentalni rad »Nostalgija« Andreja Baše, dok je Davor Tolja predstavljen snimkom »Ti i ja« grupe Denis & Denis

Prva elektronička kompozicija u Jugoslaviji, »Tri sintetske poeme«, nastala je 1959. godine u Rijeci, točnije na Radiju Rijeci. Autor komada koji je nažalost izgubljen poznati je hrvatski dirigent i skladatelj Branimir Sakač koji je u vrijeme njezina nastanka bio glazbeni urednik na Radiju Rijeci gdje su nastali prvi eksperimenti vezani uz elektroničku glazbu na našim područjima.  

  Ovaj zanimljiv podatak dobro je poznat filmskom i glazbenom kritičaru Željku Luketiću i producentu i DJ-u Višeslavu Labošu, autorima kompilacije »Electronic Jugoton – Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989«. Riječ je o upravo objavljenom dvostrukom CD-u u izdanju Croatia Recordsa, prvom izdanju takve vrste na prostoru bivše države. Na dvama albumima okupljeni su najvažniji glazbenici elektroničke glazbe, a među njima i nekoliko vrsnih riječkih imena. Na kompilaciji je tako premijerno objavljen malo poznati singl »Ponoćni express« Milke Čakarun Lenac i instrumentalni rad »Nostalgija« Andreja Baše, dok je Davor Tolja predstavljen snimkom »Ti i ja« grupe Denis & Denis. U avangardnijem dijelu našao se već spomenuti Branimir Sakač, s kompozicijom koja je lektira za studente glazbe.

 Istraživanje scene

Pojava i uspon elektroničke glazbe u svijetu ostavili su traga i među glazbenicima bivše Jugoslavije. Od prvih avangardnih eksperimenata 60-tih godina prošlog stoljeća, preko post-punka i novog vala koji je prigrlio elektroniku, današnja pop-glazba nezamisliva je bez ovog kulturnog naslijeđa, a kompilacija »Electronic Jugoton – Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989« prvi je korak u istraživanju scene koja je rasla paralelno s utjecajima Zapada i koja se danas u svijetu iznimno cijeni. Novi val, pop, avangarda, fragmenti priča i govornih izdanja Discothalie čine kompilaciju na kojoj su zastupljeni Dorian Gray, Borghesia, D’Boys, U škripcu, Parlament, Električni orgazam, Slađana & Neutral Design, Amila, Zdenka Kovačiček, Milka Lenac, te kompozitori poput Andreja Baše, Igora Savina, Arsena Dedića, Silvia Foretića, Branimira Sakača, Igora Kuljerića i Miroslava Miletića.

  – Mi smo započeli raditi 2005. godine, a onda smo shvatili da radimo na istoj ideji, a to je elektronička kompilacija s najvažnijom ex-Yu glazbom koja je malo poznata. Zaključili smo da je najbolje da radimo zajedno jer ćemo tako više napraviti. Međutim, to je ispalo jako teško jer nije bilo lako pronaći izdavača, budući da je to skup projekt. Tako smo došli do Croatia Recordsa, nasljednika Jugotona, koji je bio najveći izdavač u Jugoslaviji, s više od 70.000 izdanja. Tako smo došli do ideje da napravimo priču o njihovom labelu, priču o elektroničkoj glazbi u Jugoslaviji. Jugoton je u to vrijeme bio vrlo otvorena kuća. Imali su jedan dio koji je bio vrlo komercijalan, time se kuća financirala, dok su s druge strane objavljivali puno glazbe i bendova koji se nisu mogli drugdje objaviti. U Jugotonu su prvi prepoznali neke trendove, prve punk ploče u Jugoslaviji izdao je Jugoton, prve new wave ploče također. To su bila vrlo rizična izdanja, pogotovo ako se uzme u obzir da su u to vrijeme u Jugoslaviji bili najpopularniji narodnjaci – objasnio je Luketić.  

 Sintetske poeme

Na ovom jedinstvenom izdanju nalazi se materijal iz razdoblja od 1964. do 1989. godine. Naime, najstarije djelo ex-Yu elektroničke glazbe koje su pronašli autori kompilacije nastalo je 1964. godine, no to ne znači da ne postoje i starije.

  – Da smo uspjeli nabaviti Sakačeve »Tri sintetske poeme«, kompilacija bi se zvala »59-89«. Zbog njega nam je Radio Rijeka bio važan. Tu je s radom započeo Sakač koji je po vokaciji bio avangardni skladatelj – objasnio je Luketić, dodavši kako se na kompilaciji nalazi posljednja Sakačeva elektronička skladba »Synthana« nastala 1973. godine.

  Na izdanju koje iznosi uzbudljivu priču o elektroničkoj glazbi najveće diskografske kuće na ovim prostorima nalaze se brojne neobjavljene skladbe, singlovi koji nisu nikad doživjeli svoju CD-premijeru te govorne ploče s dječjim pričama, poezijom… Riječ je o zanimljivim izdanjima na kojima se moglo eksperimentirati više nego u tradicionalnim izdanjima.

  – Ja sam 15-ak godina radio na Radiju 101 gdje sam imao emisiju o rijetkim vrstama glazbe. Znao sam za neke od tih snimaka, samo je bilo pitanje kada i gdje ćemo ih pronaći. S Jugotonom, odnosno Croatia Recordsom dobra je stvar bila u tome što je njihova arhiva jako dobro sređena i postoji velika vjerojatnost da na nekoj polici negdje postoji ono što tražimo. To što taj materijal nije godinama korišten, druga je stvar. Preslušavali smo vrpce iz arhive, a osim toga, kolekcionari smo i poznajemo glazbu, znamo gdje se što može pronaći… Također, na nešto se naprosto naleti usput… – kaže Luketić.

 Rijetke snimke

Dio pjesama na albumu do sada nigdje nije objavljen, dok je većina ostalog materijala objavljena na rijetkim pločama koje postižu nezamislivu cijenu na eBayju.

  – Recimo, ploča Branimira Sakača koju smo stavili na CD košta 100 eura, ako je uspijete nabaviti. Kao kolekcionari i ljudi koji to prate, htjeli smo imati na jednom mjestu te snimke.

Iz nekog nepoznatog razloga ljudi su vani spremni platiti 100 eura za tu ploču. Zašto? Zato što vrijedi, a mi možda to još ne znamo i ne shvaćamo – dodaje Luketić.

  Sve su to izuzetno rijetke snimke, a njihovo objavljivanje na jednom izdanju ima cilj potaknuti šire istraživanje i stvaranje boljeg odnosa prema vlastitoj glazbenoj baštini.

  – Povijest glazbe na ovim prostorima ne svodi se na jedan žanr. Volio bih da se ex-Yu glazba i glazba ovih prostora stavi u pravi kontekst i da ljudi shvate da nismo previše zaostajali za Zapadom. Elektronika ni u svijetu u svojim prvim godinama nije dobro prolazila, smatrala se nečim novim, čudnim, dugo je trebalo da se počne uvažavati. Neki od ovih materijala u potpunosti su odgovarali glazbi, trendovima koji su postojali u ostatku svijeta u to vrijeme. Grupa Beograd je 1980. objavila prvi potpuno elektronički singl u Jugoslaviji koji u potpunosti odgovara zvuku koji se tada stvarao vani. To je specifikum za ex-Yu scenu. Druge države tadašnjeg Istočnog bloka nisu imale tako bogatu scenu. Jugoslavija je imala komunizam s mekim granicama i ljudi su ovdje upijali utjecaje glazbe izvana, dolazile su ploče, možda s malim zakašnjenjem, i to je utjecalo na ljude – zaključio je Luketić.     Radeći na kompilaciji, Laboš i on nisu se htjeli žanrovski ograničavati, već su htjeli iz svih žanrova uzeti ono najbolje, ono u čemu je elektronika dominantan zvuk.  

 Govorne ploče

– Nije nužno da je cijela stvar elektronička. Bendovi kao što je Električni orgazam, Parlament, u početnim su danima novog vala eksperimentirali s elektronikom i u to je vrijeme to bilo izrazito neobično. Na kompilaciju smo uvrstili i govorne ploče koje su se zvale »Jugoton express«. To su bile promoploče na kojima su izvođači prije objave albuma radili intervjue i to se slalo radiostanicama. Vrlo su rijetke, postoji svega 10-ak komada. Zanimljivo je da je prva takva ploča koju smo pronašli bila je elektronička ploča grupe Denis & Denis na kojoj se oni ispričavaju što sviraju elektroniku. Tada je bio prisutan takav stav prema elektronici, a ta stigma manje vrijedne muzike zadržala se cijelo vrijeme. Upravo zbog toga za dobar dio te glazbe i ne znamo – kaže Luketić.

  Nedostatak razumijevanja i podrške jedan je od razloga zašto u nas ne postoji velik opus prvih izvođača elektroničke glazbe.

  – Denis & Denis i Videosex rijetki su izvođači koji se mogu pohvaliti cijelim opusom. Denis & Denis tijekom osamdesetih nisu uspjeli okupiti bend koji bi uživo odsvirao njihove stvari i ja mislim da je to možda imalo utjecaja na njihov raspad. Naime, tada je to bilo izuzetno skupo. Elektronika zahtijeva da se zna dobro svirati na njoj i skupa je. Bilo je jeftinije napraviti akustični, nego elektronički bend. Osim toga, nije postojala ni podrška mainstream medija. Zbog toga se pojavljuje fenomen glazbenika koji su tu i tamo eksperimentirali i onda preši na nešto drugo. Mi smatramo da su ti eksperimenti jako vrijedni, kaže jedan od autora kompilacije koji je s kolegom Lerijem Ahelom iz Rijeke pokrenuo vlastiti lebel na kojem planira objavljivati slična izdanja.

  Neki od izvođača na kompilaciji danas se bave posve drukčijom vrstom glazbe pa su snimke iz njihovih prošlih faza vrlo rijetke i neočekivane. Takav je slučaj i s Milkom Čakarun Lenac.

  – Ona je nastupala kao vokalistica grupe 777, a kao solopjevačica izbacila je nekoliko rijetkih singlova koji su jako traženi među kolekcionarima. Milka je izazvala fenomenalne reakcije na radiostanici u Nizozemskoj i Americi. Pjeva na hrvatskom, ali ljudi odlično reagiraju, osjete ritam, način pjevanja. Jedan je njezin singl elektronički, jedan new wave, a poslije se okrenula etnozvuku. Jako je zanimljivo to čuti, dodao je.

  Govoreći o riječkoj elektroničkoj sceni, Luketić ističe kako je u njoj posebnu ulogu imao Andrej Baša i njegov Studio AB bez kojeg ne bi bilo grupe Denis & Denis, grupe 777 i drugih glazbenika.

  – On je jedini ovdje imao linn drumm tako da se scena generirala oko te ritam-mašine. Oprema je tada bila jako skupa pa su glazbenici dolazili k njemu i svirali. Na CD-u se nalaze i druge snimke produkcijski povezane s Bašom, ali i njegovi solistički instrumentalni radovi koji nisu bili baš dobro dočekani od strane medija. Naime, Baša je napravio album »Između neba i zemlje« koji je izvrstan, ali vrlo malo poznat – otkrio je Luketić.  

 Kopanje u Rijeci

Govoreći o riječkoj sceni, podsjetio je i kako u elektroničke radove spada i glazba Strukturnih ptica, prvog benda Damira Martinovića Mrleta.

  – U Rijeci ima još zanimljivih stvari koje treba iskopati. A kopanje ili digging je fenomen koji je također noviji. I u Rijeci imate ljude koji se time bave, a to je bitno za cijelu priču. Tražite, tražite i onda na potpuno neočekivanom mjestu nađete nešto potpuno neočekivano – kaže Luketić.