Uskoro u Hrvatskoj

Queens of Stone Age stižu u Zagreb predstaviti “…Like Clockwork”

Marinko Krmpotić

Ujednačen kvalitetom, odlično odsviran i pažnje vrijedan ispovjedni album već je sam po sebi dovoljna pozivnica za susret s Queensima pa će koncert biti jedan od značajnijih rock trenutaka u Hrvatskoj 2014.



U samom vrhu potencijalno najzanimljivijih ovogodišnjih gostovanja svjetskih rock grupa u Hrvatskoj nedvojbeno je zagrebački nastup američke skupine Queens of Stone Age, a razlog je u tome što u Hrvatsku stižu u naponu snage. U 18 godina dugoj karijeri Queens of Stone Age upravo su prošle godine objavljenim studijskim albumom nazvanim »…Like Clockwork« prvi put osvojili prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma u SAD-u ostvarivši time uspjeh kojem se najvjerojatnije nikada ni sami nisu nadali, budući da se bave rock glazbom koja je kompleksnija i teža od uobičajenih konfekcijskih pop proizvoda koji vladaju ljestvicama najprodavanijih. Drugim riječima, 10. lipnja ove godine u dvorištu zagrebačkog velesajma rock poklonici moći će uživo vidjeti jednu od trenutačno najjačih rock formacija kako predstavlja jedan od najaktualnijih rock albuma.


Kraljice kamenog doba!


Grupa neobičnog imena (Kraljice kamenog doba!) stiže iz kalifornijskog gradića Palm Desert gdje je sastav osnovan 1996. godine. Osnivač je pjevač, gitarist i svirač piana Josh Homme, a uz njega u početnoj su postavi još i Troy Van Leeuwen (gitara), Michael Shuman (bas) i Dean Fertita (orgulje).



Već od drugog albuma »Queens of Stone Age« surađuju s mnogim znanim glazbenicima (Billy Gibons iz ZZ Top, Trent Reznor iz Nine Inch Nails, Dave Grohl iz Nirvane), a ta je dobra navika nastavljena i na ovom albumu na kojem listu gostiju uz bivše članove grupe Nicka Oliveria i Marka Lanegana čine i Dave Grohl, Alex Turner (Arctic Monkeys), Jake Shears (Scissor Sisters) i Elton John. Inače, za ljubitelje grupe svakako je lijepa i informacija po kojoj je Josh Homme najavio kako grupa radi na novom albumu koji bi se na tržištu trebao pojaviti u rujnu ove godine.





Plasman »…Like Clockwork« na prvo mjesto Billboard ljestvice, kao i na odlično drugo mjesto najprodavanijih albuma u Engleskoj, nije rezultat samo nedvojbene kvalitete ove ploče (vjerojatno ponajbolje u njihovom dosadašnjem radu), već svakako i činjenice da su se vratili svom temeljnom teškom alter rock/metal zvuku, kao i toga da je Josh Homme iznimno uspješno u stihove i glazbu prenio neke od dramatičnih osobnih iskustava proživljenih u godinama stanke između objavljivanja novog albuma. Naime, u jesen 2010. godine rutinska operacija koljena na koju je morao ići pretvorila se zamalo u tragediju jer mu je tijekom operacije došlo do zastoja srca i zamalo je umro. Oporavak je, ne toliko zbog zaliječenja rane, već ponajprije zbog straha i teške depresije u koju je pao, bio dug više od tri mjeseca tijekom kojih je čak bio donio odluku i o prestanku bavljenja glazbom! Slika svega što mu se te godine događala uobličena je u stihove i pjesme njihovog šestog studijskog albuma »…Like Clockwork« na kojem su počeli raditi u drugom dijelu 2012., ponukani između ostalog i dobrim prijamom fanova. 


Bolnička drama


Objavljen u lipnju 2013. godine album »…Like Clokwork« naišao je na odličnu reakciju publike i kritike, a uz osvajanje vrhova top ljestvica najznačajnijih diskografskih tržišta nominiran je i za tri Grammy nagrade. Od deset pjesama 46 minuta dugog albuma Homme se u njih čak pet okreće promišljanjima o svrsi i smislu života nakon proživljene bolničke drame iz 2010. godine. Već u uvodnoj »Keep Youe Eyes Peeled« kroz stihove poput »Ako je život san – probudi me!«, poigrava se temom suicida da bi u odličnoj »The Vampire of Time and Memory« već došao do toga kako »moli Boga da ga uzme kući« jer ne osjeća ljubav, već samo tešku usamljenost. U sličnom su tonu i »Smooth Sailing« i »I Appear Missing«, a u maestralnoj završnoj naslovnoj temi »…Like Clockwork« nudi najdirektniji primjer straha od smrti i prolaznosti gorko zaključujući kako ne vjeruje da se sve vrti u beskonačnom krugu ponavljanja te kako je sve od sada pa dalje nizbrdica na kojoj se ne može zaustaviti. Puno svjetliju sliku ne nude ni tematski drugačije pjesme pa su tako »Fairwearther Friends« i »I Sat By the Ocean« klasične pjesme o ljubavnom rastanku u okviru kojih bilježimo i zanimljive igre riječima poput one kad konstatira kako će umjesto da bude »only one« nakon raskida biti tek »lonely one«. Vrlo dobru kritiku društva nudi u »If I Had A Tail« kojom kroz prigodni disco ritam i tipične besmislene plesne izraze kritizira priglupi celebrity sustav, a ako u svoj ovoj vrlo mračnoj slici ima nekog svjetla, onda je ono vezano tek uz savršenost prirode kojoj se obraća u himničnoj »My God is the Sun«.


Čvrsti alter rock


S glazbene strane ljubitelji temeljnog Queens of Stone Age zvuka najzadovoljniji će biti čvrstim alter rock zvukom u temama »Keep Your Eyes Peeled«, »Kalopsia«, »Smooth Sailing«, »I Appear Missing« i »Fairweather Friends« u kojima Homme i društvo nude tamnu tešku ritmičnu podlogu snažnog basa i tutnjave bubnjeva upotpunjenu nizom jednostavnih, ali dojmljivijih gitarističkih rifova i prepoznatljivim vokalom. »I Sat By the Ocean« i »My God is the Sun« sjajan su primjer, kako je to sam Homme nazivao, »drive rocka« idealnog za slušanje po dugim američkim autocestama, a »If I Had A Tail« unatoč primjetnim disco i plesnim odrednicama neće biti popljuvana od strane alter rockera jer očigledno taj glazbeni izraz koristi da bi kritizirala. No, za sladokusce vrhunac albuma su balade »The Vampire of Time and Memory« i »…Like A Clockwork« u kojima je postignuta savršena kombinacija stihova i glazbe pa nije čudo što su već stekle kult status. Ujednačen kvalitetom, odlično odsviran i pažnje vrijedan ispovjedni album već je sam po sebi dovoljna pozivnica za susret s Queensima koji će, sigurno je, hrvatske fanove podariti i nekima od pjesama iz prethodnog dijela karijere pa ne treba sumnjati kako će zagrebački koncert biti jedan od značajnijih rock trenutaka u Hrvatskoj ove godine.