Turbo cattolico, peste Balcanica

Priča o koncertu Francija Blaškovića koji se zbio ili uopće nije bio

Slavica Mrkić Modrić

U K.U.N.S-u, simpatičnom Klubu u Ulici Rački, u petak uvečer zbio se, a ustvari nije, najbolji koncert Francija Blaškovića i njegovog Gori Ussi Winetoua. Možda i jest bio najbolji zato što ga uopće nije bilo. Ili možda je, sve ovisi tko i kako gleda

RIJEKA Što učiniti kad jedan četrdeset i nešto godišnji mozak, k tome i silno depresivan odluči liječiti istu na koncertu kojeg ustvari nit’ je bilo, nit’ će biti? Ništa, baš ništa. Pustiti ga nek’ ide zacrtanim stazama i pripaziti da ga nešto ne zgazi kako mafija na onom bljedunjavom pješačkom iscrtanom dvadesetak metara niže od Kluba umjetnika na Sušaku u koji je naumio otići, unatoč i usprkos svih upozorenja stanodavca da tamo nema ni Francija Blaškovića, ni uzdignutih ušiju Winnetoua. Mozak, ili ono što je od njega tijekom tih silnih turbulentnih godina ostalo kročio je i ukročio u K.U.N.S, a onda slavodobitno »ulijevo odvalio« vlasnika prošištavši bolno, onako migrenično – što sam ti rekao? Vidi naroda! I zbilja, toliko tih nekih, teško je reći kakvih mozgova, različitog podrijetla, izobrazbe, svjetonazora, godišta i svi nabrijani na koncert kojeg nema. Stanodavac se nastavio čudom čuditi, pozdravljajući okolo članove Udruge stanodavaca što su se našli u istoj gabuli kao i on i koji su popustili svojim mozgovima pa ne znajući što bi drugo dopustili im da budu GPS na stazi koja vodi u totalnu nebulozu. Nebuloza je počela onog trenutka kad je mozak odlučio biti Milka Babović i prenositi svoje doživljaje s koncerta kojeg, pogađate – nit’ je bilo, nit’ će biti. Krenuo je pedagoški upozorivši odmah da će šapćući prepričavati ono što on vidi, a stanodavac ne jer sadržaj događanja, a pogotovo vokabular nije primjeren onima mlađim od 18 godina. Ono što je uslijedilo, počelo u 21.31, a završilo u 23.41 sati bio je kolektivni trans. Zalevitirali su svi ti mozgovi u K.U.N.S-u brže i uspješnije nego li i najsposobniji derviš. Probadali su ih, ne noževi nego čista i brutalna istina koju su oni – mozgovi neodlučnih stanodavaca šaptom prenosili vlasnicima. Krenulo je pozdravnim govorom s prazne bine, jer, ne smijemo zaboraviti – na njoj u petak uvečer nitko nije svirao.   

Smrt fašizmu, sloboda turizmu




– Smrt fašizmu, sloboda turizmu, a narodu kiiip (zbog onih mlađih od 18), i pokoji otkaz, riječi su pozdravnog govora Onog kojeg nije bilo nakon kojeg je uslijedila, tako bar kaže depresivni mozak, priča o 80 izdanih ploča i zamolba novinarima – pustite me da delan, ali nemojte to objavljivati. Ne bavim se kreacijom, bavim se frustracijom. Ja samo umem da razumem, a vi samo vjerujte.


Nastavilo se teorijom kako između rock&rolla i vjere treba stajati znak jednakosti jer te su dvije stvari isti kiiip samo djeluju s različitih pozicija. Vjera kaže, dovikuje Onaj kojeg nije bilo s događanja koje se nije zbilo – potražite spas u molitvi. Reci to radnicama Kamenskog!


Potom je uslijedio razgovor s Freudom. Onaj koji nije došao, a još manje svirao jadao se tom razvikanom i vrlo cijenjenom mozgokopaču da bi na kraju povikao – Franjo, Franjo, jiiip te Franjo, nisam ja Franjo, zovi me Slavko, ja imam prijatelja Mirka… Freud je odgovorio – dobro Franci, sve će biti u redu. I tako nekoliko puta. Prvi put kad je Franjo koji je ustvari Slavko kodnog imena Franci počeo recitirati »Srbi na vrbe, Hrvati na Srbe…«, drugi put kad je mozgokopaču pokušavao prepričati razgovor s mamom koja ga je začela u brajdi od malvazije, a rodila jer nije imala novaca za abortus, treći put na spomen bogatuna iz IDS-a, da bi nakon trećeg »sve će biti OK« Freud konačno pukao i obratio se gospođi majci riječima – gospođo, trebali ste abortirati pa nek’ košta kol’ko košta!   

Cavalleria Istriana


E, tada je Onaj kojeg nije bilo definitivno piiip i pričalicu pretvorio u netemperiranu sviralicu. Netemperirano, ustvari uopće ne, drugi dio događanja kojeg nije bilo počeo je s kompozicijom Mens Sana In Malvasia Istriana. Mozgovi su odlijepili, pa još jače kad je nepostojeći glazbenik praćen nepostojećim bendom kazao – onaj koji je rođen na Madagaskaru, kako se ono zove, e Mercury, taj je imao publiku. Ma kiiip , ja imam publiku!




Pa je zakopao basom i pratećim gitarama, bubnjem i prelijepom čelisticom po opusu, kako novom, tako i starom. Mozgovi su čuli, a stanodavci im pustili da čuju i Tri nonice, i W Glembay W La Decadenza, i Romanita dela kita, i…onda naprosto pomahnitali na stari borbeni punk hit koji počinje s »Po šumama i gorama naše zemlje ponosne«. Mahnitali su ti svekoliki mozgovi tijekom puna dva sata događanja kojeg nije bilo i nije im bilo čudno kako se na nepostojećem koncertu, nepostojećem vokalu može riknuti nepostojeće pojačalo i nepostojeći kabel. Još manje im je smetalo. Otpjevali su oni uglas s nepostojećim i Turbo Cattolico, Peste Balcanica, stvar koju je isti tako dobro osmislio s KUD Idijotima, a bogme i jedinu ljubavnu pjesmu u opusu GUW-a, onu imena – Budi se Istok i Zapad, ajde Ljubavi pokaži Pičku, budi se Sjever i Jug,….Uf, Uf!.


Što je bilo nakon kraja nepostojećeg koncerta nazvanog Cavalleria Istriana, stanodavac depresivnog četrdeset i nešto godišnjeg mozga nema blage veze jer je baš kao i svi ostali iz Udruge stanodavaca neprilagođenih mozgova upao u Cro Cro Cro Cro Croatian Dream. U njemu je sve moguće, i zato nikad ne pitaj, ne kome zvono zvoni, nego ne pitaj nikoga – na čemu si ti, jer ćeš doći u situaciju da i sam na isto pitanje moraš odgovoriti. A onda je to, rekao bi Onaj kojeg nije bilo, odmah prva vijest na Radio merda. Dakle – »umeti razumeti« i ovce na broju, i vuk na funkciji.