U K.U.N.S-u, simpatičnom Klubu u Ulici Rački, u petak uvečer zbio se, a ustvari nije, najbolji koncert Francija Blaškovića i njegovog Gori Ussi Winetoua. Možda i jest bio najbolji zato što ga uopće nije bilo. Ili možda je, sve ovisi tko i kako gleda
Smrt fašizmu, sloboda turizmu
– Smrt fašizmu, sloboda turizmu, a narodu kiiip (zbog onih mlađih od 18), i pokoji otkaz, riječi su pozdravnog govora Onog kojeg nije bilo nakon kojeg je uslijedila, tako bar kaže depresivni mozak, priča o 80 izdanih ploča i zamolba novinarima – pustite me da delan, ali nemojte to objavljivati. Ne bavim se kreacijom, bavim se frustracijom. Ja samo umem da razumem, a vi samo vjerujte.
Nastavilo se teorijom kako između rock&rolla i vjere treba stajati znak jednakosti jer te su dvije stvari isti kiiip samo djeluju s različitih pozicija. Vjera kaže, dovikuje Onaj kojeg nije bilo s događanja koje se nije zbilo – potražite spas u molitvi. Reci to radnicama Kamenskog!
Cavalleria Istriana
E, tada je Onaj kojeg nije bilo definitivno piiip i pričalicu pretvorio u netemperiranu sviralicu. Netemperirano, ustvari uopće ne, drugi dio događanja kojeg nije bilo počeo je s kompozicijom Mens Sana In Malvasia Istriana. Mozgovi su odlijepili, pa još jače kad je nepostojeći glazbenik praćen nepostojećim bendom kazao – onaj koji je rođen na Madagaskaru, kako se ono zove, e Mercury, taj je imao publiku. Ma kiiip , ja imam publiku!
Pa je zakopao basom i pratećim gitarama, bubnjem i prelijepom čelisticom po opusu, kako novom, tako i starom. Mozgovi su čuli, a stanodavci im pustili da čuju i Tri nonice, i W Glembay W La Decadenza, i Romanita dela kita, i…onda naprosto pomahnitali na stari borbeni punk hit koji počinje s »Po šumama i gorama naše zemlje ponosne«. Mahnitali su ti svekoliki mozgovi tijekom puna dva sata događanja kojeg nije bilo i nije im bilo čudno kako se na nepostojećem koncertu, nepostojećem vokalu može riknuti nepostojeće pojačalo i nepostojeći kabel. Još manje im je smetalo. Otpjevali su oni uglas s nepostojećim i Turbo Cattolico, Peste Balcanica, stvar koju je isti tako dobro osmislio s KUD Idijotima, a bogme i jedinu ljubavnu pjesmu u opusu GUW-a, onu imena – Budi se Istok i Zapad, ajde Ljubavi pokaži Pičku, budi se Sjever i Jug,….Uf, Uf!.
Što je bilo nakon kraja nepostojećeg koncerta nazvanog Cavalleria Istriana, stanodavac depresivnog četrdeset i nešto godišnjeg mozga nema blage veze jer je baš kao i svi ostali iz Udruge stanodavaca neprilagođenih mozgova upao u Cro Cro Cro Cro Croatian Dream. U njemu je sve moguće, i zato nikad ne pitaj, ne kome zvono zvoni, nego ne pitaj nikoga – na čemu si ti, jer ćeš doći u situaciju da i sam na isto pitanje moraš odgovoriti. A onda je to, rekao bi Onaj kojeg nije bilo, odmah prva vijest na Radio merda. Dakle – »umeti razumeti« i ovce na broju, i vuk na funkciji.