Kultni Irci u metropoli

foto Poguesi nastupili pred punim tribinama Šalate

foto: D. LOVROVIĆ

Autor: Marino Maljavac
Objavljeno: 15. srpnja 2011. u 7:17

Vezano

Članci

video The Pogues i Suzanne Vega u Zagrebu

Tagovi

Kako su pjesme bile sve brže, tako su MacGowanovi urlici bili sve žešći, a nastup sve agresivniji, dok je za izvedbe neke od predivnih MacGowanovih balada kapnula je i koja suza

ZAGREB – "Streams of Whiskey", svojim prepoznatljivim frfljavim glasom s pićem u ruci i cigaretom u ustima najavio je legendarni Shane MacGowan početak dugoočekivanog prvog koncerta irskih punkera The Pogues pred hrvatskom publikom na prepunoj zagrebačkoj Šalati.

Potoci piva i viskija koji su se slijevali niz grla, ali nerijetko i po znojem namočenoj odjeći posjetitelja u sparnoj zagrebačkoj večeri, te sat i pol žestoke svirke koja je ponudila presjek dugogodišnje karijere Poguesa, obilježja su po čemu će se pamtiti prvi dolazak ovog kultnog londonskog benda u Hrvatsku.

Luda atmosfera koja je vladala u publici iznenadila je i same Poguese, koji su u Zagreb stigli u originalnoj postavi (osim basistice Cait O'Riordan koju je nakon drugog albuma zamijenio Darryl Hunt), odradivši korektno prvi dio nastupa koji ipak nije bio na razini željenog spektakla.

Točka s poslužavnikom

Bravure Jamesa Fearnleya kojega je pokojni Joe Strummer svojedobno nazvao "šamanom harmonike" spašavale su prvih sat vremena koncerta, a upečatljiv je bio i nastup gitarista Philipa Chevrona kojem je bard MacGowan prepustio mikrofon na pjesmi "Thousands Are Sailing". Već kada se činilo kako su Poguesi nakon samo sat vremena svirke koncert priveli kraju, neumorna zagrebačka publika bučnim skandiranjem vratila je svoje miljenike na pozornicu, a neuništivi birtaški filozof MacGowan, čovjek od mnogo riječi i malo zuba, zablistao je u punom sjaju.

Kako su pjesme bile sve brže, tako su MacGowanovi urlici postajali sve žešći te nastup sve agresivniji i otkačeniji, podsjetivši na neke od klasičnih trenutaka s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su Poguesi slovili za jednu od najvećih koncertnih atrakcija.

Njihov nekadašnji zaštitni znak, "točka s poslužavnikom" koja se sastoji u naizmjeničnom udaranju tacnom po glavi prateći frenetičan ritam glazbe vidjela je i publika na Šalati, a zagrebački koncert završio je Spider Stacy energičnim razbijanjem i demoliranjem gitare.

Od pakla do raja i natrag

Sastav kojega su prije tridesetak godina pod imenom Pogue Mahone (na keltskom "poljubi me u guzicu") u Londonu osnovala dvojica punkera s irskim korijenima, Shane MacGowan i Spider Stacy, pred prepunom je Šalatom svojim fanovima servirao žestoki irski koktel svojih dobro poznatih hitova.

Od ludih plesnih ritmova na pjesmama "If I Should Fall From Grace With God" ili "Sick Bed of Cuchulainn" do nježnih balada poput "Dirty Old Town", "A Pair of Brown Eyes" ili "Rainy Night in Soho" koje diraju srce i dušu, Poguesi su tijekom svog koncerta zagrebačku publiku konstantno vodili od pakla do raja i natrag.

Posljednja pjesma "Fiesta" još je jednom otkrila svu raskoš talenta harmonikaša Jamesa Fearnleya koji bi svojim nastupom i kretanjem na pozornici posramio i legendarnog gitarista AC/DC-a Angusa Younga.

Philip Chevron, Andrew Ranken, Jem Finer, Darryl Hunt, Terry Woods, James Fearnley i Shane MacGowan i sami su se na kraju teška srca rastali od zagrebačke publike koja je neumorno skakala u ritmu irskih "triple beatova" polijevajući se pivom i viskijem, a prilikom izvedbe neke od predivnih MacGowanovih balada kapnula je i poneka suza.