Pola stoljeća od uspjeha

Otis Redding – gosp. Samilosni osvojio svijet

Marinko Krmpotić

Nosače zvuka »The Great Otis Redding Sings Soul Ballads« objavljen krajem ožujka 1965., te »Otis Blue/Otis Redding Sings Soul« izdan u studenom iste godine, kritika danas smatra ponajboljim pločama soul glazbe

Među velikim zlatnim obljetnicama svakako je i obljetnica prvih velikih svjetskih uspjeha Otisa Reddinga, jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnih soul pjevača povijesti suvremene glazbe. Iako je uz profesionalnu glazbu vezan još od 1959. godine, a prvi značajniji američki hit zabilježio 1962. godine, Redding je tek 1965. zaista s punim pravom mogao reći da je svjetska zvijezda, i to ponajprije zahvaljujući činjenici da je te godine objavio dva danas klasična soul albuma – najprije krajem ožujka »The Great Otis Redding Sings Soul Ballads« te potom u studenom 1965. godine i »Otis Blue/Otis Redding Sings Soul« koju danas kritika smatra jednom od ponajboljih ploča soul glazbe.    

Skromni počeci




Otis Ray Redding Jr. rođen je 9. rujna 1941.u gradiću Dawson u američkoj saveznoj državi Georgia i od djetinjstva je vezan uz glazbu, budući da mu je otac bio odličan gospel pjevač. Zbog bolesti oca, mladi Otis u petnaestoj godini napušta školu i raznim poslovima pomaže majci da održi obitelj. Među tim poslovima je i glazba kojoj se bitnije okreće 1959. kad dobija honorare za nastupe u slušanoj radijskoj emisiji »Teenage Party« u kojoj odlično oponaša rock pjevača Little Richarda, pjeva u pratećoj skupini Upsetters svog idola Little Richarda, snima s grupom The Shooters prvi singl »She’s Allright« te ulazi kao prateći vokal u skupinu Pinetoppers Johnnyja Jenkinsa s kojima će do 1962. objaviti nekoliko singl ploča koje neće privući veću pažnju, možda i stoga što su u prevelikoj mjeri bile vezane uz oponašanje Little Richarda. Do promjene dolazi te godine u listopadu, i to za snimanja koje grupa Pinetoppers ostvaruje u tada potpuno novim Stax studijima u Memphisu. Budući da snimanje ide jako loše, vlasnik Staxa Jim Stewart pristaje na Reddingov prijedlog i dozvoljava mu da on kao vodeći vokal uz pratnju studijskih glazbenika snimi dvije pjesme. Prva od njih je »Hey, Hey Baby« u brzom Little Richard stilu, a druga je prekrasna balada »These Arms of Mine« koja Stewarta toliko oduševi da odluči objaviti je kao singl pod imenom pjevača. Da je odluka pametna, uskoro potvrđuju radijske postaje i top ljestvice – na R&B top listi ide do 20., a na općoj Bilboard listi do 85. mjesta što je za početnika odlično i osigurava Reddingu njegov prvi nacionalni hit.


 


 Za sve je kriva bivša


Recept prve uspješne ploče potom Redding primjenjuje na još nekoliko singl ploča te debitantskom albumu »Pain in My Heart« koji 1964. dobrim poznavateljima najavljuje dolazak nove velike svjetske pjevačke zvijezde. Svima ostalima to postaje jasno godinu dana kasnije, kada Redding objavljuje dva spomenuta albuma koja će mu osigurati mjesto među besmrtnicima soul glazbe. »The Great Otis Redding Sings Soul Ballads«. Složen od dosadašnjih hitova i novih snimki urađenih u memfiškim Stax studijima, album je ponudio, kako mu i ime kaže, niz nezaboravnih ljubavnih soul balada u koje spada čak i završna pjesma »Mr. Pitiful« (Gosp. Samilosni) koja govori o samom Reddingu, pojašnjavajući nadimak koji mu je, oduševljen njegovim glasom, nadjenuo radijski voditelj Moohah Williams, a kroz stihove Redding pojašnjava kako je taj samilosni glas posljedica toga što ga je napustila djevojka koja mu je bila sve. Tako duhovitih ljubavnih stihova moguće je naći i u nizu drugih, u osnovi jednostavnih pjesama, koje daleko više no stihovima oduševljavaju glazbom, pri čemu u većini pjesama temeljnu glazbenu liniju osiguravaju duhači ili zvuk orgulja u koje se potom uključuju ostali instrumenti i sjajni Reddingov topli glas koji obogaćuje ukupan dojam i cjelinu čini skladnijom i ljepšom. Od brojnih nježnih soul balada, idealnih za ples u dvoje, slavu i obradu drugih izvođača doživjele su »That’s How Strong My Love Is«,»It’s Too Late«, »Come to Me« i »Keep Your Arms Around Me«, mada ništa slabije nisu ni one manje poznate. Zanimljivo je svakako da je Redding u odnosu na debi album odustao od bilo kakvih rock and roll »a la Little Richards« pjesama, okrenuvši se malo bržem izrazu tek u nekoliko skladbi nešto blažim oblicima rhytam and blues i funky zvuka.    

Još bolji nastavak


Naravno, vrlo bitnu ulogu u stvaranju albuma imao je odličan prateći sastav sastavljen od, u tom trenutku, angažiranih  Staxovih studijskih glazbenika, među kojima su bili kasnije čuveni Booker T. & the M.G.’s, duhačka sekcija Memphis Horns, gitarist Steve Cropper, basist Donald »Duck« Dunn, bubnjar Al Jackson te po prvi put na studijskim snimkama multiinstrumentalist Isaac Hayes. Glazbena podloga koju je na ovom albumu stvorila ova ekipa »krivac« je i za temeljni zvuk koji se sedamdesetih mogao čuti na brojnim plesnjacima po hrvatskim Domovima kulture i sličnim okupljalištama gdje su svirali cover bendovi koji su svoj zvuk gradili baš na orguljama, saksofonu i laganoj pratnji gitara. Gotovo ista ekipa po odličnom prijemu ovog albuma odlučila je stvoriti još jednu takvu ploču pa su već u ljeto te godine, praktično u kratkoj stanci između dva koncertna nastupa, snimili u Memphisu album »OtisBlue/Otis Redding Sings Soul«. Točnije, deset od jedanaest skladbi snimljeno je 9. i 10. srpnja u Stax studijima, pri čemu je ekipa bila već tako uigrana da se ta spontanost osjeti u nizu izvedbi, zahvaljujući čemu je ovaj album puno energičniji, žešći i brži od prethodnog.  


S ova dva albuma Redding je stekao status svjetske zvijezde. Na žalost, 10. prosinca 1967. godine njegov život i karijera bit će prekinuti tragičnom pogibijom kada se avion u kojem je bio Redding i prateći sastav The Bar-Kays srušio u jezero Monoma nedaleko od gradića Madison. Tri dana prije tragedije, Redding je snimio svoj posljednji singl, ujedno i svoju najpoznatiju pjesmu, prekrasnu »Sittin’ On A Dock Of the Bay« koja će postati njegov prvi i posljednji svjetski hit broj jedan, ujedno i prva singl ploča koja je do broja jedan došla nakon smrti njenog izvođača.





  Tri od jedanaest pjesama potpisao je kao autor sam Redding, a najčuvenija od te tri je sjajna tema »Respect« koja govori o muškarcu koji svojim radom privređuje dobre novce obitelji i kad nakon posla dođe kući želi malo poštovanja. Plesni i razigrani ritam osiguravao je ovoj pjesmi slušanost i popularnost, ali svjetski hit broj jedan postala je tek dvije godine kasnije, kad ju je duhovito i inteligentno obradila Aretha Franklin pretvorivši ovu macho pjesmu u čistu himnu feminizma. Takva promjena nije bila potrebna sjajnoj ljubavnoj »I’v Been Loving You Too Long« kojom Redding uz za njega tipične duhovite i vrckave stihove glasom i glazbom pokazuje što je to nježni memfiški soul zvuk, kao što u uvodnoj »Ole Man Trouble« potvrđuje kako itekako zna i umije pjevati rhytam and blues.


 


 Nesputana erotika


Uz tri njegove, na albumu su i tri obrade pjesama Sama Cooka, autora i pjevača kojeg je Redding iznimno cijenio i koji je ubijen u prosincu prethodne godine. »Change Gonna Come« prekrasna je i moćna soul balada o smrti, ali i rasnoj nejednakosti, »Wonderful World« nezaboravna je ljubavna pjesma o snazi ljubavi koja cijeli svijet čini divnim, a tema »Shake« kojom počinje B strana albuma plesna je kombinacija rhytam and bluesa, funka i rock and rolla koja vjerno prenosi ozračje Reddingovih koncerata. Preostalih pet pjesama također su hit do hita koji u Reddingovoj izvedbi djeluju veličanstveno pa je tako »Down In the Valley« prekrasna balada puna nesputane erotike koja se uz tekst osjeća i u načinu pjevanja koji spaja nespojivo – sakralnost gospela i erotsku žudnju. Izvredbom »My Girl«, evergreena grupe Temptations, Reedding potvrđuje kako ta pjesma zaista jest klasik, a isto se može reći za prekrasni country blues »You Dont Miss Your Water«, dok je B.B. Kingova »Rock Me Baby«, uz iznova nesputanu dozu erotičnosti, potvrda činjenice kako je Redding jako volio rock, što potvrđuje i maestralna izvedba hita »Satisfaction« koju su mnogi smatrali boljom, a sigurno puno erotičnijom od originala grupe Rolling Stones.