Odličan Nils Frahm, dobar Darkside, neujednačen Caribou

Lakše je, doduše, ozvučiti sintisajzer, mooge i klavir negoli cijeli bend, a posebno mikrofone vokala i bubanj. Zato bendovi, neovisno o renomeu i razini opusa, na ovako vrhunskim soundsystemima unaprijed gube pred DJ-evima

Nastup Cariboua kao glavnog izvođača na preksinoćnjem koncertu otvaranja trećeg izdanja Dimensions festivala, unatoč vrlo dobrom prijamu oko četiri tisuće posjetitelja među kojima tek nekoliko desetina Puljana, ipak ne zaslužuje superlative, ponajviše zbog neujednačene zvučne slike live benda i elektroničke podloge. Za ovog inače profinjenog kanadskog indie elektroničkog autora iznimno važne sampleove nadjačali su tupi bubanj, povremeno preglasne tipke i basovi.

Dobra »Odessa«

Taj je manjak bio očit već na uvodnoj pjesmi, velikom hitu »Leave House« kao i pjesmi »Bowls«, s odličnog albuma iz 2010. »Swim«, koji je uz pojedine nove pjesme s nadolazećeg albuma »Our Love«, okosnica Caribouovog pulskog koncerta. Dobro je zvučala »Odessa«, jedna od njegovih najkomercijalnijih skladbi, ali ne toliko i odjavna »Sun«. Nakon što smo na licu mjesta odmah osluhnuli bilo pojedinih slušatelja, manje upućenim to je bio dobar nastup, no ne toliko i onima koji godinama u svojoj intimi slušaju sofisticirane, a plesne studijske radove ovog kanadskog glazbenika. Treba reći da je fascinantno u jednoj izvedbi pjevao u falsetu Caribouov basist, zvučeći kao nepatvoren i dobar ženski vokal.

Prateći na deset pozornica više od 200 izvođača house, techno, funk, soul, drum and bass glazbe, do nedjelje će se na štinjanskom poluotoku i tvrđavi Punta Christo zabavljati oko šest tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta, ponajviše Engleza. Na istom mjestu tjedan dana kasnije, na Outlook festivalu, očekuje se 12 tisuća nešto mlađih i bučnijih ljubitelja elektronske glazbe.   Na sinoćnjem je rasporedu od udarnih imena na glavnoj štinjanskoj pozornici »The Clearing« bio legendarni 74-godišnji američki funk, soul i jazz kompozitor, pjevač i vibrafonist Roy Ayers, možda najpoznatiji po hitu iz 1976. »Everybody Loves The Sunshine«, a oko ponoći i hvaljeni američki ženski indie rock sastav Warpaint. Inače, najveća pozornica, ona u štinjanskoj luci, otvara se za Outlook festival idućeg četvrtka.

   Zato je sve ugodno iznenadio na otvorenju koncerta berlinski producent i kompozitor Nils Frahm svojim iznimno sugestivnim ambijentalnim spojem klasične i elektroničke glazbe. Posebno su lijepo zvučale i inače Frahmove najizvođenije skladbe »Says« i »Said and Done«. Za izvedbe je imao i sjajno ozvučenje. Lakše je, doduše, ozvučiti sintisajzer, mooge i klavir, negoli cijeli bend, a posebno mikrofone vokala i bubanj. Zato bendovi, neovisno o renomeu i razini opusa, na ovako vrhunskim soundsystemima unaprijed gube bitku pred DJ-evima. Premda ne cijelo vrijeme s autorskom dinamikom i razigranošću koja bi plijenila pažnju svih 60 minuta nastupa, kompaktnu i prilično dobru svirku ponudio je i hvaljeni Darkside, tandem proslavljenog njujorškog producenta Nicolasa Jaara i gitarista Davea Harringtona.

Posljednji nastup

Predstavili su svoj prvi i posljednji album »Psychic«, i to na mudriji, plesniji house način. Album im je ipak, uz par izuzetaka, nešto sporiji i ambijentalniji. Najbolji su za uvodnih izvedbi svojih najslušanijih i najplesnijih skladbi »Freak, Go Home« i seksipilne »Paper Trails«. Ovaj im je pulski nastup bio i zadnji jer su prekinuli suradnju, zbog čega, kako neslužbeno saznajemo, nisu htjeli da im se nastup prenosi na Boiler Roomu, pa su taj termin prije ponoći ustupili Caribouu.

   Vjerojatno zbog znatnog žanrovskog odudaranja od ostalih izvođača, nova hvaljena soul nada Kwabs naišao je na relativno hladan prijam publike, uz tek konvencionalan pljesak na kraju svake pjesme, posebno nakon najpoznatije »Wrong Or Right« s istoimenog debitantskog albuma s početka ove godine.