Nakon duge borbe s rakom grla, preminuo je poznati zagrebački glazbenik i vrsni usnoharmonikaš Neven Mijač.

Mijač je rođen 9. rujna 1965. godine u Zagrebu, a glazbom se počeo baviti još kao dječak. Od šeste godine svirao je violončelo, sa šesnaest godina počeo je svirao usnu harmoniku, a kasnije je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U svojim dvadesetim godinama živio je u Parizu gdje je radio kao studijski glazbenik te svirao u klubovima i u metrou.

U tom je razdoblju svirao i s francuskim Frog Mouth Blues Bandom i snimio demo materijal s grupom Major Band. Godine 1982. usnu je harmoniku počeo svirati s grupom Telefon koja je kasnije nastavila djelovanje pod imenom Telefon Blues Band. Njegujući glazbu 60-ih i 70-ih godina, taj je cover bend jedinstven u ovom dijelu Europe.

Mijač je s grupom sudjelovao u mnogobrojnim televizijskim emisijama, a napisali su i glazbenu podlogu za plesne predstave »Fluid«, »Tango je tužna misao koja se pleše« i »Suženi prostor«. Mijač je surađivao je, svirao i snimao s brojnim hrvatskih glazbenicima kao što su: ITD Band, Film, Tajči, Crvena jabuka, Neno Belan, Arsen Dedić, Josipa Lisac, Zdenka Kovačiček, Prljavo kazalište, Gibonni, Parni valjak, Toni Cetinski, Lea Dekleva itd.

Mnogi od njegovih kolega nastupili su na humanitarnim koncertima prije četiri godine, organiziranima u znak pomoći i podrške Mijaču nakon što je doznao da boluje od raka grla.

Mijač je bio višestruki dobitnik nagrade Status, a osvojio je i nagradu Fendera pod pokroviteljstvom Mega Muzike. U počecima rada Rock akademije u Zagrebu održavao je satove sviranja usne harmonike, a usnu je harmoniku podučavao i u ljetnoj školi u Gračišću, u Tisnom, u zagrebačkom Centru za kulturu.

Kao gitarist, vokal i svirač usne harmonike sudjelovao je i u predstavi »S ljubavlju, Janis«. Jedno od posljednjih izdanja bio mu je album »Nothing Toulouse«.