Manifestacija velikih brojki

NIŠVILLE U Nišu je održan 24. međunarodni jazz festival

Davor Hrvoj

Foto D. Hrvoj

Foto D. Hrvoj

Kad vidite da se u gradu na jugu Srbije održava jazz festival koji svakodnevno posjećuje tisuće ljudi, da su u organizaciju uključene stotine volontera iz Srbije, ali i iz Crne Gore, Rusije, Makedonije i Alžira, da su se razne gradske službe – od ugostitelja preko taksista do hotelijera – ali i mnogobrojni sponzori, uključili u realizaciju tog projekta, i od toga profitiraju, da grad tijekom festivalskih dana oživi poput spasonosne kiše poslije sušnog razdoblja, da je postao najvažniji brend grada na rijeci Nišavi – morate se zapitati kako je to moguće.Odgovor je jednostavan. Naime kao i uvijek u sličnim, naizgled utopijskim zamislima, za ostvarenje takvog cilja potrebna je osoba s karizmom i vizijom, dovoljno »luda« da život posveti izgradnji velebnog zdanja koje se u svakom trenutku može urušiti i to iz najapsurdnijih razloga. Jazz »umobolnik« u Nišu je Ivan Blagojević koji je svoju fiks ideju počeo ostvarivati u jednom kafiću, da bi danas organizirao festival na koji dolaze ljudi iz cijeloga svijeta i koji je postao najznačajnijim kulturnim, a također i privrednim zamašnjakom grada. Ovaj čovjek, zapravo »podvojena osobnost«: s jedne strane samozatajan, jednostavan, tih i miran, a s druge uragan čiju silinu u pohodu ostvarenje načela olimpijade – brže, više, jače – ništa ne može zaustaviti, uspio je maštariju pretvoriti u stvarnost, ali još uvijek nije zadovoljan, još uvijek gura, proširuje granice ljudskih mogućnosti i zdravog razuma.

Hrvatski predstavnici




Ove godine, od 9. do 12. kolovoza, na Nišville jazz festivalu, u i oko Niške tvrđave, nastupili su glazbenici iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, SAD-a, Jamajke, Francuske, Rusije, Izraela, Austrije, Švicarske, Bugarske, Poljske, Velike Britanije, Italije, Kine, Litve, Norveške, Mađarske, Makedonije, Crne Gore, Bahreina, Ukrajine, Poljske, Švedske… Festivalu je prethodila manifestacija Nišville Jazz Theatre, od 3. do 9. kolovoza, s nastupima kazališnih i baletnih ansambala iz Europe, Afrike, Azije i SAD-a, od čega tri nacionalna: iz Srbije, Rumunjske i Egipta, a koja je predstavama za djecu nastavljena i tijekom termina glavnog programa.


Održane su mnogobrojne popratne manifestacije, kao što su predstavljanja mladih jazz sastava, festival stripa, izložbe fotografija, izložba oldtimera, umjetnička kolonija, prezentacije književnih stvaralaštva, okrugli stolovi, tribine, radionice za djecu, ali i programi za osobe starije dobi… Organiziran je odlazak autobusima na selo gdje su nastupili country i blues sastavi. Otvoren je Muzej jazza sa sjedištem u Hamamu Niške tvrđave, koji već u zbirci ima niz eksponata – od glazbala, preko fotografija i skulptura do džuboksa, a tijekom festivala došao je u posjed nekih knjiga i svakodnevno se popunjava.


Hrvati su bili zastupljeni promocijama knjiga Saše Dracha i Davora Hrvoja te izložbom fotografija Davora Hrvoja, ali i koncertom Scifidelity Orchestra koji čine saksofonist Jošua Kovačević, trombonist Filip Horvat, klarinetist Robert Pajić, bendžoist Benjamin Horvat, kontrabasist Stjepan Horvat i bubnjar Abel Kovačević. Njihov koncert, s izvedbama autorskih skladbi, pratilo je tristotinjak posjetitelja koji su svojim reakcijama i interakcijama pokazali da su istinski uživali u njihovoj svirci.Tijekom deset dana kroz nišku Tvrđavu je prošlo više od 200.000 posjetitelja koji su pratili programe na 20 festivalskih pozornica na kojima je održano 250 programa sa 157 sastava, ali i odgledali 100 filmova i 20 kazališnih predstava ili pak sudjelovali u nekoj od 20-ak radionica. Primjerice, završne festivalske večeri programe na glavnoj pozornici pratilo je više od 10.000 ljudi. Sva događanja pratilo je više od 500 akreditiranih novinara iz 150 redakcija i 50-ak slobodnih novinara, među kojima čak desetak televizijskih ekipa.

Dobre vibracije


Kako je to moguće, u Nišu koji u svijetu još uvijek nije toliko poznat kao veliko i glamurozno turističko središte? Upravo zahvaljujući direktoru Nišville jazz festivala Blagojeviću, koji je za realizaciju uspio okupiti vrijedne i kvalitetne osobe, entuzijaste s kompetencijama i profesionalnim odnosom prema poslu (festivalski ured sa stalnim zaposlenicima radi tijekom cijele godine), ali i mnogobrojne sponzore te Grad Niš i čak tri ministarstva: turizma, kulture i vanjskih poslova. Također, potpuno se ogradivši od politike, manifestacija ima veliku podršku veleposlanstava koja izdašno sufinaciraju glazbenike iz svojih zemalja.


U tome prednjači Veleposlanstvo SAD-a u Srbiji, koje je više nego dragocjen partner. Primjerice, Kyle Scott, veleposlanik SAD-a u Srbiji, koji svoj ured ima u Beogradu, tijekom cijelog Festivala boravio je u Nišu, a na konferenciji za novinare, na kojoj je najavio proširenje suradnje, nastavno na izlaganje o tradiciji srednjoškolskih orkestara u SAD-u – zasvirao je trubu.Mnogi su glazbenici, ali i jazz djelatnici iz cijeloga svijeta, u Nišu boravili nekoliko dana što je bila prilika za mnogobrojne susrete i širenje mreže unutar jazz i ne samo jazz zajednice. Naime jedan od najvažnijih aduta Festivala je gostoljubivost domaćina, koji dobre vibracije na zarazan način prenosi na sve prisutne i tako stvara prisan i ugodan ugođaj. Svi u gradu upoznati su s događanjem i u svakom su trenutku spremni pružiti informacije i pomoć. U takvom okruženju posve je prirodno i logično da nastupe međunarodni sastavi, da se kroz koncert Monsegur/Niš Double Big Banda dogodi francusko-srpska koprodukcija s mladim glazbenicima, da se kroz projekt SaNiTi predstavi suradnja glazbenika iz Sarajeva, Niša i Tirane, da nastupe čak i oni sastavi u kojima zajedno sviraju američki i ruski glazbenici, kao što je onaj saksofonista Dmitryja Baevskog. Festival dodjeljuje nagrade zaslužnim umjetnicima – svi su nastupili na ovom izdanju – također ne mareći o stilskom čistunstvu. Ove godine bubnjaru Lazaru Tošiću uručena je nagrada za životno djelo, vokalnom kvartetu Manhattan Transfer nagrada »Car Konstantin« za doprinos jazzu, a skupini Gipsy Kings nagrada »Šaban Bajramović« za spajanje jazza s ostalim glazbenim smjerovima. Uz spomenutu mega-multi-enorm-hiper statistiku jasno je da je program prekomjeran, neumjeren, zbog čega organizator trpi kritike. No na ovaj fenomen, a Nišville jazz festival neprijeporno jest fenomen koji će biti proučavan i analiziran od muzikologa, sociologa, ekonomista, medijskih stručnjaka…, moramo sagledati iz raznih stajališta. Primjerice, naziv Festivala odavno je deplasiran i riječ jazz u njemu je suvišna, jer on je puno više od toga. Naime osim što nije vezan samo uz jazz glazbu, nije vezan samo uz glazbu. Pozornice su tematske, a samo na glavnoj smo, osim raznih inačica jazza, mogli slušati etno, crossover, rock, bluegrass, reggae… Uostalom, niz događaja bio je vezan uz stvaralaštvo Šabana Bajramovića.

Nije sve u brojkama




Ipak nije to rijedak slučaj. Dobar primjer je Montreux Jazz Festival, iako on ne ide toliko u širinu. S druge strane, argumenti »za« mogu biti pokušaj stvaranja nove publike i stvaranje uvjeta za dolazak turista iz cijeloga svijeta. Primjerice, na livadu i tribine ispred glavne pozornice tisuće slušatelja – ili gledatelja – privukli su nastupi svjetskih zvijezda raznih stilova kao što su Manhattan Transfer, Matt Bianco, Omar Hakim & Rachel Z, Lisa Simone, Gipsy Kingsi i drugi, a na mudar način između tih uvršteni su koncerti jazz glazbenika čija imena širem krugu potencijalne jazz publike ne znače ništa, a među kojima je bilo iznimno vrijednih.


Primjerice, posebice su zapažene nastupe ostvarili švicarski Vein Trio, litvanski Kestutis Vaiginis band i kineski Li Xiaochuan Quintet te američki Black Art Jazz Collective, sastav čiji je nastup od mnogih jazz stručnjaka proglašen najboljim. Radi se o all star sekstetu u kojem, uz osnivače: trubača Jeremyja Pelta, tenor saksofonista Waynea Escofferyja i bubnjara Jonathana Blakea, sviraju trombonist James Burton treći, pijanist Xavier Davis i kontrabasist Vicente Archer. Potkovani, uvjerljivi glazbenici, sjajni improvizatori! Osim toga Black Art Jazz Collective je sastav sa stavom i misijom. Posvećen je promociji izvornog jazz izraza, onakvog kakvog su stvarali i razvijali afroamerički jazzisti, očuvanju te ostavštine i autentičnih značajki idioma. To rade kroz posvete važnim glazbenicima iz povijesti jazza, ali i uključujući konstitutivne elemente na osnovi kojih je nastala ta glazba, a to čine na svjež i suvremen način, svirajući moćno i sugestivno. Ugodno iznenađenje, za razliku od, primjerice Kennyja Garretta od kojeg se više očekivalo, iako je i on svojim nastupom raspametio publiku. Ipak, nije bilo sve samo u kvantiteti!