Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
28. travnja 2017.
Dječački san

foto Kućica na stablu za veliku djecu: Jazz bubnjar i arhitekt na Krku realizirali dizajnersko čudo

Foto: Ivan Juretić
Foto: Ivan Juretić
Autor:
Objavljeno: 31. ožujak 2017. u 7:34 2017-03-31T07:34:34+02:00

Cijela je kućica zapravo »rođena« u Juretićevoj radionici na Grobniku. Potom je transportirana na Krk, i uz malu pomoć prijatelja sastavljena na licu mjesta. Moram naglasiti da je taj prostor skučen i omeđen, no kućica se savršeno uklopila, oplemenila je prostor, kaže ponosni vlasnik Tonči Grabušić

Kao klinac maštao sam o kućici na stablu. Danas je imamo. Mojem prijatelju arhitektu Ivanu Juretiću veliko hvala. On ju je projektirao i napravio! Ovo je premijera – poručio je prije nekoliko dana Tonči Grabušić, proslavljeni riječki jazz bubnjar na svom Facebook profilu i ovu simpatičnu objavu upotpunio s nekoliko fotografija – kućice na stablu. I to kakve kućice! Malo dizajnersko čudo u krošnji stoljetnog hrasta u dvorištu kuće za odmor u Sv. Vidu Dobrinjskom, u srcu otoka Krka.

Od tog dana njegov mobitel ne prestaje zvoniti, svi se javljaju i hvale: mediji opsjedaju s upitima o reportaži, prijatelji pitaju kad mogu u posjet, znanci se raspituju gdje se točno nalazi... A Tončiju se na spomen kućice na stablu – davnog sna iz djetinjstva, jer tko kao dijete nije maštao o vlastitoj utvrdi u krošnji – na licu razvuče osmijeh od uha do uha.

Foto Ivan Juretić

– Ne mogu vjerovati da je moja kućica izazvala toliko pažnje. A sve je počelo još prije desetak godina. Naime, kao dječak mašatao sam o kućici na stablu, uostalom koje dijete nije. Kad sam dobio kćer Gabi, razmišljao sam da njoj napravim nešto slično, no kako to u životu inače biva, ta je ideja ostala – samo ideja. I onda sam preko frenda Martina upoznao Ivana Juretića, arhitekta s Grobnika, zahvaljujući kojem je moj san postao stvarnost – počinje svoju priču Grabušić kojem dobrih ideja nikad ne nedostaje.

Odlična suradnja

Pa kako je ta ideja ipak postala stvarnost?

– Od dječačke maštarije, preko ideje ponosnog oca, do realizacije ima nekoliko bitnih momenata. Prije pet godina supruga Barbara i ja počeli smo se baviti i turizmom, uredili smo našu kuću u Sv. Vidu Dobrinjskom, u okolici Dobrinja na otoku Krku. I tad sam počeo razmišljati da je nekako oplemenim, da napravimo nešto drugačije, jer sad već svaka kuća za odmor ima bazen, vrt...

Foto Ivan Juretić

Na glas sam o tim idejama promišljao s Ivanom Juretićem. To je bilo prije otprilike četiri godine, početna ideja je bila napraviti nešto za djecu, kućicu na jednom manjem stablu, no splet okolnosti je htio da to tada ne realiziramo. A i nikako da nađemo vremena. To se kuhalo četiri-pet godina, moje dijete je u međuvremenu odraslo...

Nakon nekog vremena, opet sam s Ivanom razglabao o toj ideji, ali ovaj put o malo ozbiljnijoj kućici na stoljetnom hrastu u dvorištu kuće – kazuje nam Tonči i dodaje kako s Ivanom Juretićem ima odličnu suradnju. Njih dvojica zajedno su radila na projektu »Torpedo GB pisaći instrumenti«, kolekciji jednog od najoriginalnijih riječkih suvenira koja se sastoji od kemijske olovke, rollera i nalivpera, u ograničenom izdanju.

Juretića pitamo: kako je to kad ti dođe netko s idejom da mu projektiraš kućicu na stablu?

Foto Ivan Juretić

– Kao prvo, Tonči nije bilo tko. Mi smo na istoj valnoj dužini, svaka naša prijašnja suradnja ni u jednom trenutku nije bila napor, već čisto veselje. A odgovor na vaše pitanje je vrlo jednostavan: ako se razumiješ s onim tko ti dođe s takvom idejom, onda je sve moguće – kratko nam odgovara Juretić.

Uvijek slobodne ruke

Jeste li imali slobodne ruke pri dizajnu i realizaciji? – pitamo.

– Ja uvijek imam slobodne ruke. Ma »petljao« se Tonči, ali na dobar i nadopunjujući način. Mora postojati interakcija, ja sam tu kućicu projektirao za njega, on i njegova obitelj moraju biti zadovoljni dizajnom jer će je u konačnici oni koristiti. Važno je da radim ono što volim i da imam dobru komunikaciju s naručiteljem. Tako i inače biram poslove, veli Juretić.

Ivan Juretić prvi je put projektirao kućicu na stablu, no iza sebe ima pregršt zanimljivih projekata, poput obnove Rossijeve kolibe u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, realiziranog u suradnji s Robertom Jonathanom Loherom, ali i planinarsko sklonište na velebitskom Ždrilu koje je pak nastalo uz podršku Hrvatskog planinarskog saveza.

– To su projekti kakve volim. Mislim da arhitektura mora uljepšavati život, mora biti veselje, mora biti u skladu s prirodom. A ova kućica je sve to! To je mali jednostavni objekt u skladu sa zakonom, ali je isto tako u skladu s prirodnim okruženjem koje čini radost vlasnicima. Za ovu kućicu nisu nam bile potrebne posebne dozvole, ona spada u kategoriju takozvanih pomoćnih objekata i zato je sve bilo jednostavno. Veličinom više spada u kategoriju dizajna, a manje u arhitekturu, pojašnjava nam Juretić.

Život hrasta

Nakon što je ideja polako počela dobivati ozbiljne konture, nakon što je Juretić dizajnirao projekt, koliko je zapravo vremena prošlo?

P1050230-ad

– Pa počeli smo negdje nakon Nove godine. Moram istaknuti kako Ivan nije samo arhitekt, on je jedan od najboljih majstora drva, stolara, to što on čini s drvom, kakve predmete oblikuje i sve što dizajnira, to je pak sasvim posebna priča, hvali Grabušić Juretića koji samo skromno dodaje kako je »strast« prema drvu naslijedio od nonića koji je pedesetih bio »čudo od stolara« s Grobnika.

– Taj sam čuveni hrast prvi put mjerio prije tri godine, prijatelji su zbijali šale da taj hrast raste i mijenja dimenzije, a mi nikako da realiziramo kućicu. Hrast smo na kraju tri puta mjerili. Susjedi su nas gledali u čudu što radimo... – govori Juretić.

– Cijela je kućica zapravo »rođena« u Juretićevoj radionici na Grobniku. Potom je sve transportirano na Krk, i uz malu pomoć prijatelja sastavljena na licu mjesta. Moram naglasiti da je taj prostor skučen i omeđen, no savršeno se uklopila, oplemenila je prostor – nastavlja Grabušić.

– To je taj arhitektonski dio. Kućica jest neobična oblika, pomalo »špičasta«, ali prati linije okruženja u kojem se nalazi. Ona je u skladu s kućom, sa štalicom koja se nalazi u istom prostoru i njen oblik prati već zadanu geometriju prostora u kojem se nalazi. Valja naglasiti kako ima svoje potporne stupove i omeđuje hrast, no ni u jednom djelu nije na njega naslonjena i on može bezbrižno i dalje živjeti i rasti – ističe Juretić.

Dodatna vrijednost

– Ivan je projektirao i posebnu lampu koja se nalazi u unutrašnjosti kućice, a zove se »Bli Blip«, po slavnom jazz standardu. Tako da ta kućica u svemu nosi potpis Ivana Juretića. Kućica ima jednu prostoriju, s jedne je strane ostakljena, a ima i prozor i u njoj se nalazi francuski krevet, pa kad legneš i pogledaš kroz staklo, vidiš vrhove krošanja. Ma divan osjećaj – kaže Grabušić.

Foto Ivan Juretić

A kako je obitelj reagirala na ideju, pa i na izvedbu, pitamo Tončija.

– Supruga Barbara je otpočetka bila za. Uostalom, da nije – kućice ne bi bilo. A Kćer Gabi je oduševljena – smije se Tonči.

A koja je namjena i budućnost kućice?

– Pa kuću iznajmljujemo, a kućica na stablu je dodatna vrijednost. Uostalom, nije važno hoće li je gosti koristiti ili ne. Važno je da smo se odlično zabavljali i družili, bili u kreativnom zanosu dva mjeseca. I dalje nas veseli, a veseli i sve ljude iz našeg okruženja, a to je i bio prvi cilj – zaključuje Grabušić, dok Juretić za kraj dodaje:

– Bit će zanimljivo pratiti njen život – s hrastom, s ljudima, s vremenskim prilikama...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka