Prepuno kazalište skandiralo je s oduševljenjem nakon drugog bisa koji je publici u svom rodnom gradu podarila mezzosopranistica Diana Haller, na svom prvom nastupu s orkestrom na riječkoj pozornici, pod dirigentskim vodstvom Villea Matvejeffa.

   Taj drugi bis bila je »Granada«, španjolska kancona koju pamtimo iz vremena kada nije bilo televizije, kada tri tenora nisu još ni pomišljali na zajednički nastup i kad smo »Granadu« slušali s radioprijemnika u izvedbi legendarnog Claudia Ville. Diana Haller ju je otpjevala na španjolskom, savršenom dikcijom koja je krasila sve njene izvedbe različitih stilova i jezika ove večeri, s izrazom u glasu i na licu, zanosnom radošću ali i pritajenom sjetom…

   Bio je to kraj jedne nesvakidašnje koncertne večeri, koja je plijenila energijom i emocijama, što su se prelijevale sa scene u gledalište…

Topli mezzo

Diana Haller izišla je pred riječku publiku nakon nekoliko godina uspješne karijere u Njemačkoj, ali i diljem Europe i svijeta. Ova mlada Riječanka (rođena 1986.godine), školovala se u rodnom gradu u klasi prof. Margarete Togunjac, da bi potom završila najprije konzervatorij u Trstu, potom magistrirala na Kraljevskoj akademiji u Londonu i odmah nastavila usavršavanje u Stuttgartu, gdje je ubrzo počela njena iznimno uspješna karijera. Malo je pjevačica koje u dvadesetim godinama života rade tolikim tempom i na toliko istaknutih pozornica, gdje imaju prilike surađivati s najboljima trenutno u svijetu! Diana Haller je jedna od njih. Nimalo slučajno!

   U njenoj se osobi preklopilo sve: Bogom dan glas, talent za scenski nastup i odlična škola. Njen topli mezzo je glas nevjerojatne pokretljivosti i izjednačenosti u svim pozicijama, zahvaljujući čemu je ona upravo idealna interpretkinja baroknog repertoara. Njime je i započela svoje predstavljanje riječkoj publici, jer je ulogom Ruggiera iz Handelove opere »Alcina« započeo uspon njene karijere na njemačkim pozornicama. Kao najavu prve scenske suradnje s riječkom operom, Diana Haller je izvela ariju »Va tacito e nascosto« iz Händelove opere »Giulio Cesare in Egitto«.

   Nakon Händela, uslijedio je Mozart, na čije je uloge trenutno repertoarno fokusirana Diana Haller: izvela je »Parto, parto«, ariju Sextusa iz opere »La clemenza di Tito«, da bi duetom iz Bellinijeve opere »I Capuleti e i Montecchi« završio prvi dio koncerta, u kojem je, naglasivši to i odjećom, Diana Haller pjevala muške uloge, pisane za kastrate.

   Već od prve arije osvojila je gledalište besprijekornom dikcijom, izvedbom koja bila u karakteru likova, zanosnim kadencama i blistavim koloraturama. Njen glas naprosto uzlijeće ili se strmoglavljuje bez ikakva forsiranja i ta lakoća i elegancija je ono što se pamti! Pritom je imala sjajnu podršku u dirigentu i odličnom orkestru.

Izazov za orkestar

Treba reći da je ovaj koncert, obimom i zahtjevnošću programa, bio golem izazov i za orkestar, koji je – kako bi se pjevačica malo odmorila između arija – u prvom dijelu svirao čak četiri uvertire: Händelovu »Glazbu za kraljevski vatromet« s fanfarama te uvertiru operi »Giulio Cesare in Egitto«, uvertiru Mozartovoj operi »La clemenza di Tito« i Bellinijevoj »Capuleti i Montecchi«. Praktički, svakoj ariji prethodila je uvertira iste opera, što je i publiku uvelo u stil i razdoblje.

   Ovakav koncept programa zahtijeva veliku koncentraciju svih glazbenika u orkestru te potpuni utjecaj dirigenta, koji u svakom trenutku mora imati pod kontrolom pjevačicu i sve instrumentalne dionice.

   Da je to upravo tako, osvjedočili smo se od samog početka: Ville Matvejeff vodio je orkestar Händelovom glazbom prema Mozartu i Belliniju velikom preciznošću ali i razigranim poletom (odličan gudački korpus), pri čemu su ostvarena izvanredna instrumentalna sola s pjevačicom – horna (u ariji Cesara), klarinet u ariji Sextusa, zanosan je bio zvuk flauta i klarineta u uvertiri »La clemenza di Tito«… U finalu prvog dijela programa dramatičan duet izvele su Diana Haller kao Romeo i rumunjska sopranistica (iz štutgartske klase Dunje Vejzović) Larissa Ciulei (kao Giulietta)!

Blistava Rosina

Drugi dio večeri započeo je Ravelovim »La Valseom«. Sadržajnim vodstvom, savršenim balansom među dionicama pri čemu se čuo svaki eksponirani part, Ville Matvejeff realizirao je ovo djelo s toliko lakoće i nekog prozračnog, francuskog štiha, da je »La Valse« zaista zaslužio ovacije!

   Uslijedile su arije koje Diana Haller još ne pjeva u opernim predstavama, ali bi za koju godinu mogle biti dijelom njena scenskog repertoara: »Mon coeur s’ouvre a ta voix« iz opera »Samson i Dalila« C. Saint-Saënsa, duet Adalgise i Norme iz Bellinijeve »Norme« (uz sopranisticu Larissu Ciulei), da bi se u finalu koncerta Diana Haller vratila svom aktualnom repertoaru, brilijantnom izvedbom arije Rosine »Una voce poco fa« iz »Seviljskog brijača«, uz zapažen dijalog flaute i oboe!

   I u ovom dijelu orkestar je imao »svoje trenutke« – nadrealnu atmosferu ostvarila je izvedba intermezza iz 3. čina Puccinijeve »Manon Lescaut« (sjajan čelistički solo) , a »Strijelac vilenjak« bio je savršeni stilski uvod za Rossinija!

   Na insistiranje publike koja nije prestajala skandirati nakon arije Rosine, kojom je još jednom pokazala najjače adute svog virtuoznog vladanja glasom, Diana Haller izvela je ariju Cherubina iz Mozartova »Figarova pira«, a potom sve razgalila, već spomenutom, »Granadom«.

   Bila je to zaista večer za pamćenje!