Žestoka kiša u potpunosti je ispraznila trg, potjerala ljude u zaklon i, na žalost, zaključila jedan koncert koji je definitivno mogao biti fantastičan
Nažalost, tršćanski koncert jedne od živih legendi rock glazbe, američkoga kantautora Johna Fogertyja, prekinulo je nakon pedesetak minuta prijeteće nevrijeme u obliku žestoke kiše s vjetrom pa je oko 3.500 ljudi koliko ih se okupilo na Piazza Unita d’Italia kući otišlo pokislo i žalosno jer im je hirovito ljeto 2014. godine uskratilo potpuni užitak u jednom zaista odličnom koncertu. Uz sve to ostalo je i malo gorčine jer je od prestanka svirke pa do početka kiše prošlo dvadesetak minuta što znači da su Fogerty i društvo mogli odsvirati bar još četiri-pet pjesama, a to bi onda bio skoro pa cijeli koncert… No, kiša je ovog puta bila jača!
A počelo je tako lijepo! Koju minuticu nakon zakazanog početka iz zvučnika su se začuli zvukovi životinja, mahom ptica, iz močvara američkog juga što već tradicionalno označava uvod u Fogerty koncerte. Tren potom noć je probio čuveni uvodni gitaristički rif velikog hita »Hey Tonight« što je bilo dovoljno da se gotovo svi koji su sjedili dignu na noge, a kad su prštavi gitaristički zvukovi upotpunjeni oporim Fogertyijevim glasom i pozivom »Hey Tonight, Gonna Be Tonight« krenuli u noć, prostor pred pozornicom istog je trena bio pun ljudi pa su oni s najskupljim kartama koji su vjerojatno planirali odgledati koncert sjedeći u miru, slobodno mogli zaboraviti na taj kazališni stil jer je već od prve sekunde Fogerty s pratećim bendom dao do znanja kako će se u srcu Trsta te večeri svirati rock and roll.
Životna radost
Boljeg i energičnijeg početka gotovo i nije moglo biti jer je »Hey Tonight« posveta životnoj radosti i uživanju u životu, a da tako misli i dalje, Fogerty je dokazao odmah po završetku te pjesme kad je pozdravio publiku, istaknuo kako je oduševljen izgledom mjesta na kojem svira, ali i naglasio kako je on večeras tu zato da bi svirao rock and roll. I to je bio uvod u »Green River«, sjajnu blues rock pjesmu o djetinjstvu čije su žustre rifove i nostalgične stihove pratile na videozidu crno-bijele fotografije djetinjstva braće Fogerty. Energični rock uvod promijenio je smjer u trećoj pjesmi kad je Fogerty umjesto električne u ruke uzeo akustičnu gitaru i najavio pjesmu nastalu na čuvenom Woodstock festivalu što je bio znak da ćemo uživati u jednom od najvećih hitova Fogertyijeve nekadašnje grupe Creedence Clearwater Revival, pjesmi »Have You Ever Seen the Rain?« (Jesi li ikada vidio kišu?). Nažalost, nepuni sat kasnije itekako smo vidjeli kišu.
Iako je koncert određen tek do oko 60 posto, ono što smo vidjeli i čuli bilo je nezaboravno. Fogerty je potvrdio status legende, a izborom pjesama podsjetio na zlatne dane rocka i grupe Creedence Clearwater Revival. Od deset izvedenih pjesama najmlađa i jedina iz njegove samostalne karijere bila je »Hot Road Heart« iz 1997. i albuma »Blue Moon Swamp«. Sve ostalo bilo je s albuma objavljenih 1969. i 1970. To je donekle i logično jer već sljedeći tjedan Fogerty kreće na turneju po Kanadi na kojoj će svirati samo pjesme s tri albuma objavljena 1969. – »Bayou Country«, »Green River« i »Wilie and the Poor Boys«.
Blues rock vode
Zvužduci i povici
U desetu pjesmu koncerta, hit »Midnigt Special« iz 1969. godine, Fogerty je publiku uveo ponavljajući na gitari motiv iz te skladbe što je znalcima bilo dovoljno da prepoznaju o čemu je riječ, a kad je počela pjesma o ponoćnom ekspres vlaku koji svake noći osvjetljava ćeliju zatvora uz kojeg prolazi zapjevali su svi i ne sluteći da je to kraj. Naime, već u tijeku pjesme s vrha pozornice vjetar je u dva-tri navrata malo nakupljene vode usmjerio prema sviračima, čak i samom Fogertyiju, pa je po završetku pjesme Fogerty najavio kraću pauzu. Potom je jedan od članova ekipe koja brine o pozornici južnjačkim naglaskom rekao nešto o tome kako na pozornici imaju puno vrijednih stvari a »Storm is Coming« (dolazi oluja) da bi 5-6 minuta kasnije u ime organizatora jedna malčice uplašena i u nezgodnu situaciju gurnuta Talijanka promucala kako ćemo malo morati pričekati ali da, na žalost, postoji i mogućnost da koncert bude prekinut! To je, naravno, izazvalo zvižduke i povike negodovanja, a umjesto razilaženja publika je počela pjevati, najprije »Midnight Special«, a potom i »Have You Ever Seen the Rain?«. No, vjetar je bio sve jači, kapi kiše nalijetale sve češće, a kad su se s vrha pozornice počeli spuštati reflektori bilo je jasno da od nastavka koncerta neće biti ništa. Ako je netko u to i sumnjao razuvjerila ga je ubrzo žestoka kiša koja je u roku brzo u potpunosti ispraznila trg, potjerala ljude u zaklon u obližnjim prostranim predvorjima brojnih zgrada gradske uprave i, na žalost, zaključila jedan koncert koji je definitivno mogao biti fantastičan
