Za njegovu glazbu kažu da je nalik romanima sa zvučnom pozadinom. Tko ga je uživo čuo tijekom nedavnog nastupa u riječkom klubu Place s tim će se možda i složiti. Boljim poznavateljima eksperimentalne glazbe ime Kazuyuki Kishino alias KK Null nije nepoznato. Japanski multiinstrumentalist u sklopu turneje zaustavio se i u Rijeci.

Osim što smo na djelu čuli »live« demonstraciju najzačudnijeg spoja elektroakustike i noisea, gostovanje tokijskog glazbenika iskoristili smo za razgovor o stanju u kojem se našao Japan nakon razornog potresa. 

Jeste li bili u Japanu kada se dogodio taj razorni potres i tsunami? 

– Nisam. U Europi sam od početka veljače. Na turnejama sam i neprestano putujem, tako da u vrijeme potresa nisam bio u Tokiju. 

Kako ste se osjećali kada ste čuli što se dogodilo?

Budući da često putujem, nemam uvijek pristup internetu, tako da u početku nisam znao ništa o tome. Na putu iz Pariza u San Sebastian, iznenada mi je zazvonio telefon. Nazvala me moja supruga i ispričala što se dogodilo. Toliko sam se šokirao da isprva nisam mogao ni govoriti. Međutim, osjetio sam veliko olakšanje kada sam saznao da su moja supruga i čivava na sigurnom te da je s kućom sve u redu.

Situacija je kaotična

Jeste li se otada čuli sa suprugom? 

Sa suprugom se čujem svaki dan. Komuniciramo putem Skypea i iPhonea. Kako je u Japanu trenutačno na snazi redukcija struje, to nije uvijek moguće. Ona je dnevno sedam sati bez struje, u trgovinama nema hrane i cijela je situacija dosta kaotična. 

Zadivljujuće je koliko su Japanci unatoč svemu ostali mirni i smireni. Kako to objašnjavate?

Prije svega, moram reći da sam ponosan što je to tako. Japanci su takav narod da većinu stvari prihvaćaju dostojanstveno i mirno bez obzira na to što se dogodilo. Uvijek mislimo na druge. 

Može li Japan preživjeti ovu situaciju?

Mislim da može. Trenutno me najviše brine kako ću se vratiti kući. Tokijske zračne luke su otvorene ali su od samog grada vrlo daleko. A ja se do svoje kuće moram voziti dva-tri sata vlakom. Nije baš da mi je blizu i da tamo mogu doći pješke.

Sve ima svoj zvuk

Dotaknimo se vaše glazbe. Odakle zanimanje za eksperimentalnu glazbu?

Sve je počelo vrlo spontano. Isprva sam slušao Beatlese i Carpenterse, da bih se uskoro zainteresirao za progresivne rock-grupe poput Pink Floyda i King Crimsona. U njihovoj je glazbi bilo više umjetnosti i eksperimentiranja.

Kažete da buka također može biti glazba?

 Ljudi za moju glazbu kažu da pripada noiseu, ali ja se s tim ne bih složio. Ne volim termine ni svrstavanje u nekakve ladice. Meni je najbitniji zvuk, a zvuk možete proizvesti čak i uz pomoć običnog komada papira. Stoga u svojoj glazbi želim upotrijebiti sve što može proizvesti zvuk. Sve ima svoj zvuk, samo što to ponekad ne primjećujemo. Usredotočite li se na to, sigurno ćete ga čuti.

Koliko se vaši solo-nastupi razlikuju od glazbe koju stvarate s matičnim bendom Zeni Geva?

Jako se razlikuju. Zeni Geva je rock bend. Kada nastupam kao KK Null, to najjednostavnije rečeno, znači da izvodim glazbu bez pjevanja i teksta. Dakle, eksperimentalnu noise glazbu u kojoj je naglasak na zvuku, a ne na melodiji. 

Snimili ste i izdali više od 100 albuma. Kako vam je to pošlo za rukom?

Sve je to bilo vrlo prirodno i spontano!