Riječki zbor oduševio Lisinski

Kaplanovci Brahmsov ispit položili s peticom

Svjetlana Hribar

D. Lovrović

D. Lovrović

Zbor »Josip Kaplan« zajedno s »Izvorom« i »Concordia discorsom« s poletom su izveli Brahmsovu tužaljku – uspostavljena je prava ravnoteža – muški su glasovi bili sonorni, a ženski zvonki 



Pobjeda u televizijskom showu »Do posljednjeg zbora« donijela je riječkom kolektivu »Josip Kaplan« popularnost i brojne mogućnosti daljnjih nastupa. Ipak, najizazovniji poziv stigao im je od maestra Vladimira Kranjčevića koji je bio član žirija u televizijskom natjecanju. Bio je to poziv da – zajedno s druga dva zbora, »Izvor« i »Concordia discors« iz Zagreba koji su bili finalisti natjecanja prve sezone – pod njegovim dirigentskim vodstvom nastupe u dvorani Lisinski uz Simfonijski orkestar HRT-a, u izvedbi Brahmsove oratorijske skladbe »Nänie«. 


  – Bio nam je to izniman kompliment jer tako zahtjevnu skladbu kaplanovci nisu nikada pjevali, a nastup sa Simfonijskim orkestrom HRT-a – poseban izazov! Odmah sam pročitala sve do čega sam mogla doći o samoj skladbi, koja je u čitavom Brahmsovom opusu najrjeđe izvođena, dakle – još jedan razlog da se osjećamo počašćeni što je upravo nas maestro Kranjčević odabrao za prvu izvedbu ovog djela u Zagrebu! A kada su stigle note, ozbiljno smo pristupili probama, kaže Doris Kovačić, umjetnička voditeljica i zborovođa, napominjući da su članovi njena zbora s mnogo žara radili na dionicama, svjesni da je pri izvedbi važan svaki glas! 


 U Studiju Bajčić


Bilo je predviđeno da se svi zborovi okupe na dvije probe prije koncerta, što je za kaplanovce značilo da tri večeri zaredom putuju u Zagreb. Zimski termin koncerta ubrao je svoje »žrtve« – nekoliko pjevača iz zdravstvenih razloga nije moglo nastupiti, ali su ostali uložili sve organizacijske sposobnosti da pomire studentske obaveze u ispitnom roku s probama i putovanjem, a na kraju i koncertom u Zagrebu. 




  Na prvu probu krenulo je dvadesetak kaplanovaca s dirigenticom Doris Kovačić, koja im je – pred dolazak u televizijski studio Bajčić gdje je bila prva proba – dala posljednje upute i poželjela uspjeh. I sama je, kaže, pomalo strepjela od prve probe, iako je znala da je svoje zboriste dobro pripremila. U autobusu do Zagreba mnogi su vrijeme iskoristili da – s notama u rukama i slušalicama u ušima – ponovo preslušaju snimku »Nänie«, navikavajući se na zvuk orkestra.


   U Zagrebu ih je dočekao raspoloženi maestro Kranjčević, koji je prvu probu organizirao uz klavirsku pratnju. Pozdravljajući zborovođe i zboriste, dirigent je rekao nekoliko rečenica o djelu, predstavio vrsnu korepetitoricu Ninu Cosetto i odmah krenuo na izvedbu. 

  Zborovi su bili tako dobro pripremljeni, da su – iako bojažljiva zapjeva u muškim dionicama, koje su brojčano bile deficitarne u odnosu na ženske – glatko prošli kroz čitavu skladbu. Maestro ih je pohvalio, potičući tenore i basove da hrabro formiraju ton, a potom je pristupio detaljima izvedbe. Slušajući način na koji maestro Kranjčević radi sa zboristima, pomislila sam kako bi ova proba bila prava škola za mnoge dirigente koji ne smatraju da je izvođačima općenito potrebna verbalna eksplikacija pojedinih težih mjesta, već samo traže ponavljanje, ne objašnjavajući razlog. Ovdje su zboristi svaki put znali zašto je zaustavljena proba i što se od njih očekuje, a očito i dobro razumjeli, jer je nakon ponavljanja izvedba bila upravo onakva kakvu je maestro tražio, a ta je koncentracija zadržana do koncerta! 


  Čestitke su primili i zborovođe, zaslužni za tako pedantnu i kvalitetnu pripremu zborista. Jer, ipak se tu – u izvedbi vrlo zahtjevne skladbe – našlo na okupu više od stotinu i trideset pjevača amatera, koji u najvećem broju ne poznaju note, a većina ni njemački jezik – »Nänie« je skladana na tekst Friedricha Schillera. 


 Uz Orkestar HRT-a


Budući da je klavirska proba prošla na opće zadovoljstvo, dirigent je zadržao iste večeri zboriste i na probi s orkestrom. Nakon dva ponavljanja skladbe, pjevači su napustili studio Bajčić, ostavljajući orkestru vrijeme za nastavak probe koncertnog programa. U autobusu, sad već opušteni i zadovoljni, razgovarali su o utiscima pjevanja uz orkestar, radujući se što je – »led probijen«. Te sam večeri saznala i poneki detalj sa snimanja emisije »Do posljednjeg zbora«. Prije tri godine i uvjeti rada bili su bolji – zbor je svaki vikend boravio u Zagrebu, nije se putovalo između proba i snimanja – a susret s »konkurencijom« uvijek je bio srdačan. 


  –Nije bilo zavisti među zboristima, svi smo željeli najbolje moguće otpjevati odabrani program i bili smo tužni zbog svih koji su završili daljnje natjecanje. Kad smo se našli u finalu, s »Izvorom« i »Concordiom discors«, znali smo da svi imamo šanse za pobjedu i da će o tome odlučivati doista nijanse… Zato smo se i tako dobro zabavljali! Što se kaplanovaca tiče, mi smo ušli u natjecanje s namjerom da probamo, da vidimo koliko vrijedimo – pobjedu nismo imali ni u zadnjim mislima. A eto, uspjeli smo. Naša je sreća bila tim veća, jer pobjedu nismo očekivali! – ispričala mi je Doris Kovačić.  

  Proba drugoga dana održana je u Dvorani Lisinski, gdje je bio i koncert 5. veljače. Prognoza vremena bila je vrlo nepovoljna za putovanje, ali su kaplanovci stigli i na generalnu probu, i na koncert sljedećeg dana. Prije ulaska u dvoranu, Doris Kovačić dala je svojim zboristima posljednje upute pred nastup, uvjeravajući ih da će sve dobro proći kao i na probama. Bilo je, dakako, bolje, jer publika stimulira izvođače. 


 Koncert u Lisinskom


Dvorana Lisinski je bila puna, unatoč snijegu koji je toga dana padao i u Zagrebu. Brahmsova »Nänie« bila je posljednja skladba programa. Kad su zboristi počeli izlaziti s dvije strane na pozornicu, stvorila se zaista impresivna slika: u svojim uniformama, izmiješani i raspoređeni po dionicama – muškarci u sredini jer ih je brojčano manje i trebaju što izravnije plasirati zvuk prema gledateljima – djelovali su kao moćan sastav. A tako su i zvučali! Dojmljivo je s koliko pažnje i poleta su interpretirali ovu Brahmsovu tužaljku, glasovno je uspostavljena prava ravnoteža – muški su glasovi bili sonorni, a ženski zvonki u visinama – tako da je prva izvedba Brahmsove »Nänie« u Zagrebu ostavila izvrstan dojam.