Glazba preslika života

Jazzer Zvjezdan Ružić prije odlaska u Kinu: Kad se prepustiš umjetnosti, dogodi se magija

Ivana Kocijan

Pijanist, skladatelj i aranžer Zvjezdan Ružić / Foto IRA&JOHN

Pijanist, skladatelj i aranžer Zvjezdan Ružić / Foto IRA&JOHN

Čitava priča počela je prije godinu dana kada je u moj stan stigao mellotron, prvi analogni sintesajzer iz 60-ih godina 20. stoljeća. Teško je opisati taj pomalo čudan instrument jer su njegovi zvukovi daleko drugačiji od fino estetski ispeglanih sintesajzera današnjice. Mene je doslovno očarao, nemam bolje riječi! I upravo je on bio okosnica i glavni pokretač za stvaranje albuma »Elfin Farewell«



Pred Porinom i Statusom nagrađenim pijanistom, skladateljem i aranžerom Zvjezdanom Ružićem, jednim od najtraženijih hrvatskih jazz glazbenika, dva su uzbudljiva mjeseca: sredinom listopada očekuju ga tri koncertne promocije novog albuma »Elfin Farewell«, a onda u studenom sa svojim sekstetom putuje na kinesku turneju.


U subotu 14. listopada u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, odnosno u nedjelju 15. listopada u Centru Gervais u Opatiji i ponedjeljak 16. listopada u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, imat će koncertnu promociju novog albuma.


U kojem sastavu nastupate i što pripremate za taj koncert? Imat ćete i zanimljive goste. Koga sve?




– Imam iznimnu čast novi album »Elfin Farewell« predstaviti u čak tri grada! Uz već dobro uigrani sekstet s kojim aktivno nastupam posljednje tri godine, a s kojima sam snimio i svoj album prvijenac »The Knightingale Cabaret«, ovog puta na pozornici će mi se pridružiti čuvena bugarska vokalistica Neli Andreeva i njezin zbor Nusha. Neli i zbor gostovali su na naslovnoj skladbi albuma »Elfin Farewell« te mi je posebna čast da ću upravo s njima prezentirati novi materijal u »punom sjaju« pred zagrebačkom, opatijskom i pulskom publikom! Na koncertima ćemo izvesti skladbe s novog albuma, a Neli Andreeva sa zborom Nusha izvest će nekoliko skladbi iz bogate bugarske zborske tradicije.


Čudan instrument


Možemo li se prisjetiti kad je i kako nastao vaš novi album?


– Album je snimljen početkom svibnja u Highway studiju u Rijeci, dok smo zbor snimali u studiju New Spirit u Sofiji. Album je miksan u studiju Morris u Zagrebu, dok je mastering albuma napravljen u Studiju 9 Fort Myers na Floridi. Čitava priča počela je prije godinu dana kada je u moj stan stigao mellotron, prvi analogni sintesajzer iz 60-ih godina 20. stoljeća. Teško je opisati taj pomalo čudan instrument jer su njegovi zvukovi daleko drugačiji od fino estetski ispeglanih sintesajzera današnjice. Mene je doslovno očarao, nemam bolje riječi! I upravo je on bio okosnica i glavni pokretač za stvaranje albuma »Elfin Farewell«. S prvim notama provedenim uz mellotron nastao je uvodni reef za skladbu »Kanbal«. Najveći izazov prilikom stvaranja albuma bio mi je s istim ljudima dobiti novi i svježi zvuk.


To su moji dragi prijatelji s kojima već dvije godine aktivno sviram, a s kojima sam snimio i prvijenac »The Knightingale Cabaret« – sve redom virtuozi na svojim instrumentima: Tomaž Gajšt (truba), Vojkan Jocić (sopran saksofon), Lenart Krečič (tenor saksofon), Luka Veselinović (kontrabas) i Adriano Bernobić (bubnjevi). Obožavam svirati s njima, tim više jer su, osim što su zbilja vrhunski glazbenici, ljudi s kojima se družim i izvan pozornice i s kojima dijelim takozvanu »životnu pozornicu« – a tek onda tu životnu pozornicu preslikavamo na koncertima. Mogao bih to slobodno usporediti s ljubavnim odnosima: uvijek je lakše mijenjati partnere i uvijek se osjećati »novo«, »svježe«, »uzbuđeno«, no mislim da puno veću težinu ima odnos u kojem s dugogodišnjim partnerom/partnericom uspiješ održati radost i uzbuđenje; jer tu su emocije puno dublje.


Zvjezdan Ružić


Zvjezdan Ružić



Upravo sam zbog toga ponosan na ovaj album: jer uspjeli smo stvoriti novi zvuk koji nas je inspirirao i donio nove radosti u već dobro uigrani sekstet! Osim prinove mellotrona, na ovom albumu imao sam veliku čast ugostiti čuvenu bugarsku vokalisticu Neli Andreevu i njezin zbor! Ta žena je anđeo, morate je čuti! I ona i zbor su nevjerojatni! Nemam dovoljno riječi kojima bih mogao opisati njihovu veličinu u mojim očima, njihove anđeoske glasove i toplinu kojom su mi zauvijek osvojile srce! Kao da su s neke druge planete.


Sada kada je album pred objavljivanjem, jeste li zadovoljni konačnim rezultatom?


– Ne mogu opisati sreću koju nosim trenutno i koliko se veselim izlasku albuma. Jer, jedino što sam ja imao u glavi bio je spoj mellotrona sa sekstetom. Nije mi ni na kraju pameti bilo da će čitava »igra« otići tako daleko. U tome i jest ljepota umjetnosti: prepustišse i pokušaš biti maksimalno prisutan u trenutku, pritom svoj i koliko god je moguće »odvojen« od bilo kakvih saznanja koja si u životu stekao i naučio, a u toj se prepuštenosti ponekad događaju doista magične stvari! Upravo ta ideja s mellotronom odvela me na putovanje na kojem još nisam bio: vozio sam se nepoznatim cestama, ali sam se pritom osjećao jako dobro. I upravo te nepoznate ceste odvele su me i do Neli Andreeve i Zbora Filip Kutev. Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću na novom albumu sa sekstetom imati mellotron, Neli Andreevu i čuveni zbor iz Bugarske, rekao bih mu da se šali! Eto, zato je moja sreća toliko velika – jer sam ušao u nepoznato područje u kojem sam iznenadio samog sebe te pritom »izvukao« neke »nove boje« za koje nisam znao da u meni uopće postoje…


Zvučni zid


Koliko su Neli Andreeva i zbor Nusha kompatibilni sa zvukom vašeg sastava jer radi se o potpuno različitm žanrovima?


– Ideja mi je bila spojiti njihov etno svijet sa zvukom jazz seksteta. Skladba »Elfin Farewell« nije dionički prilagođena za Neli i zbor, već sam htio stvoriti »zvučni zid« gdje će se Neli, zbor i sekstet ravnopravno istaknuti u skladbi. Htio sam da se ta dva potpuno suprotna svijeta spoje u jedan zajednički zvuk te da stvorimo novu zajedničku priču. Neli Andreeva i članice njezinog zbora su toliko muzikalne da su se bez imalo problema prilagodile i snašle u našem »jazzerskom« svijetu! U skladanju volim koristiti tercne motive, motive istarske ljestvice, neparne ritmove, motive Balkana i sve to povezivati s američkim jazzom koji sam studirao na jazz konzervatoriju u Klagenfurtu. Ne bježim od podneblja u kojem sam rođen – naprotiv, ponosim se našom tradicijom te smatram da Hrvatska, ali i čitava regija, ima toliko bogatu kulturu da možemo i moramo stvarati naš zvuk!


Posebni smo u geografskom smislu, imamo toliko prirodnih bogatstva, opušteni smo kao nacija, srčani, složni, temperamentni i vatreni kada treba, inatljivi ponekad, lijeni također ponekad, razigrani uvijek, opušteni vrlo često. Pa vas pitam: čemu da kopiramo ECM scenu ljudi koji žive u Oslu ili Copenhagenu gdje je život potpuno drugačiji, gdje je klima drugačija i gdje je mentalitet i kultura nešto potpuno suprotno od našeg. Isto tako, čemu da kopiramo New Orleans scenu ili NY scenu, kada ne živimo u Gradu Koji Ne Spava – gdje je sve toliko ubrzano, gradu u kojem radiš tri posla da preživiš, gradu u kojem je život opet nešto potpuno suprotno od života u Hrvatskoj ili regiji. Pa zašto onda bježati od podneblja u kojem živimo? Zar nije logičnije inspirirati se ljudima koje susrećemo, temama iz života naših sugrađana i sunarodnjaka, radostima koje doživimo, teškim trenucima koje proživimo i onda sve te događaje i naše impresije preslikavati u glazbu.


Glazbu koja u suštini i jest preslika života. Možda ta glazba neće zvučati kao crnački blues, možda će netko reći da nije jazz jer nema elemente jazz tradicije, ali, u konačnici teško je danas govoriti što je jazz, a što nije. Miles Davis davno je za jazz rekao: Nemojte ga zvati jazz – zovite ga improvizirana glazba. Pokušavam stvarati glazbu koju osjećam i koju »čujem« u srcu. Isto tako, pokušavam spojiti sva svoja saznanja o glazbi u jedan zvuk koji osjećam. Ne stvaram granice između stilova, ali isto tako smatram da je žalosno bježati od nas, naše tradicije i kulture i od podneblja u kojem živimo. Ljepota je u različitosti i u spajanju različitosti.


Zvjezdan Ružić


Zvjezdan Ružić



U studenom vas očekuje turneja po Kini u sklopu koje ćete nastupiti u sedam gradova. Kako je došlo do organizacije te turneje?


– Prije dvije godine umjetnički ravnatelj Jazz.hr-a Davor Hrvoj je, na poziv Ministarstva vanjskih poslova Republike Kine, prisustvovao prezentacijama kineskih postignuća na području jazza u Kini. Tom prigodom dogovorio je posjet kineske delegacije Zagrebu i Rijeci, a ja sam na poziv Grada Rijeke imao veliku čast predstaviti se sa svojim sekstetom povodom njihovog dolaska u Rijeku. Tijekom istog gostovanja u Kini, Hrvoj je pozvan na Svjetski festival umjetnosti u Šangaju. Tom prigodom održao je govor na konferenciji na kojoj je predstavljena inicijativa za međunarodnu kulturnu suradnju na temu Put svile. Prijedlozi koje je iznio uvršteni su u strategiju projekta, a upravo na tim načelima održana je prva turneja umjetnika među kojima je nastupio prijatelj i kolega, čuveni riječki jazz gitarist Darko Jurković.


Koncert smo održali u Guvernerovoj palači pred gotovo punom dvoranom. Kineska delegacija nije skrivala oduševljenje već nakon prvih odsviranih taktova skladbe »Moreška« te sam već nakon dva tjedna od održanog koncerta dobio Pozivno pismo Ministarstva kulture republike Kine za koncertnu turneju u Kini, što me je neopisivo razveselilo! Oni su organizirali turneju Zvjezdan Ružić Sexteta u čak 7 gradova, a glede toga mislim da vam osjećaje ne moram opisivati. Uz Jazz.hr i Davora Hrvoja bez kojih se ova kulturna razmjena uopće ne bi zasad desila, moram zahvaliti Sandri Vujović, Ivanu Šararu i Gradu Rijeci na financijskoj i organizacijskoj pomoći glede našeg putovanja u Kinu. Jer, Grad Rijeka preuzeo je na sebe trošak financiranja putovanja Zvjezdan Ružić Sexteta do Kine, na čemu sam im neizmjerno zahvalan!


Veliki gradovi


Gdje ćete sve nastupiti? Kakva su vam očekivanja od koncerata?


– Let za Šangaj imamo 17. studenog što već sada s nestrpljenjem isčekujemo! Nastupit ćemo u Šangaju, Nanjingu, Xuzhouu, Hefeiju, Harbinu, Mudanjiangu i Daqingu. To su veliki gradovi – jer samo jedan od navedenih gradova ima broj stanovnika podjednak Hrvatskoj. Šangaj ima oko 30 milijuna stanovnika, dok su ostali »gradići« nešto manji i broje između 12 i 8 milijuna stanovnika! Nastupit ćemo u predivnim i vrlo moderno uređenim koncertnim dvoranama. Kinezi su vrlo radišan narod kao što već znate te su se maksimalno potrudili »iskopirati« velike svjetske dvorane, tako da se veselim i uživo doživjeti atmosferu tih ogromnih koncertnih dvorana koje na slikama izgledaju fascinantno i doista na svjetskom nivou!


Moja najiskrenija očekivanja glede ove turneje su »otvaranje« novog tržišta za moj sekstet i želja da se naša glazba i muziciranje svidi Kinezima. Jer, Kina je iznimno veliko tržište koje još uvijek nema toliko jaku jazz scenu. No, zasad se želim fokusirati isključivo na ono na što mogu utjecati, a to je da sa sekstetom napravim kvalitetne probe te da se u Kini prezentiramo u najboljem svjetlu. S obzirom na glazbenike s kojima imam čast dijeliti pozornicu, mislim da to neće biti nikakav problem! Jer, oni su toliko iskreni umjetnici, ljudi koji doista žive ono što rade, ili bolje rečeno rade ono što žive. Sretan sam što su svi uspjeli oslobodili termine za turneju i što u originalnoj postavi Zvjezdan Ružić Sexteta putujemo na ovaj dalek i nama emotivno jako važan put! Jer, meni ne bi bila nikakva radost na ovaj put otići bez ljudi s kojima svoju glazbu stvaram, koji velik dio sebe ulažu u svaku skladbu i svaku notu, koji su jednako kao i ja zaslužni za zvuk i energiju benda i s kojima sam u konačnici i »osvojio« ovo veliko putovanje u Kinu.


U kojem sastavu idete u Kinu?


– U Kinu putujem s gore već navedenim dragim prijateljima – stalnim članovima seksteta, a to su: Luka Veselinović, Adriano Bernobić, Vojkan Jocić, Lenart Krečič i Tomaž Gajšt. Predstavit ćemo dio skladbi s albuma »The Knightingale Cabaret« te dio skladbi s novog albuma »Elfin Farewell«. Definitivno ćemo koncerte otvarati skladbom »Moreška« koja ih je već u Rijeci toliko oduševila!