Znate li za još neki bend koji pjeva o ratovima, genocidu, zvjerima, đavlima i troznamenkastim brojevima, a da s koncerta odlazite sa osmjehom od uha do uha? Teško. To mogu samo Bruce, Steve, Adrian, Dave, Janick i Nicko. The Iron Maiden
Hodočašće? Religija? Slično. The Iron Maiden koncert. I to u zagrebačkoj Areni. Idealnoj za dolazak i još više za odlazak kućama. Iako mislim da je hordi riječkih fanova to bilo najmanje važno. Kad su Bruce i prijatelji u pitanju, putuje se i na Mjesec. Kombijima, autobusima, motorima i autima hrlilo se na četvrto hrvatsko gostovanje ovih ikona heavy metala. Naš pokret dogodio se oko 17 sati, pa smo propustili Voodoo Six, bend koji je prvi poželio dobru heavy zabavu cijeloj Areni. Iskreno, nismo žalili previše. Kako je najavljivano, u 19.40 pojavljuje se legendarni Anthrax. Pozdravljaju već solidno naguranu Arenu i startaju moćno. Zvuk ne baš kao s CD-a (ili LP ploče, ovisno o ukusima), ali odlična set lista s provjerenim hitovima benda, osvojila je simpatije publike. Set lista bez iznenađenja i s provjerenim hitovima, učinila je Anthrax vrhunskom predgrupom. Ali samo to. Ovo je ipak bila večer titana. A Bruce, Steve, Adrian, Dave, Janick i Nicko to definitivno jesu.
Prekaljeni »trooperi«
Na bend koji uskoro slavi već 40 godina karijere, nije se predugo čekalo. Pauzu sam iskoristio za švrljanje po dvorani. Samo očima, naravno. Tijelo je bilo zarobljeno između petnaest, šesnaest tisuća duša, koje su uzbuđeno čekale da se ugase svjetla dvorane. Lako se dalo razaznati prekaljene »troopere« i one koji po prvi put pohode Iron Maiden koncert. Potonji su bili kao muhe bez glave. A stariji posjetitelji? Točno iznad mene sjedala su zauzela njih trojica. Mislim da je najmlađi imao 60 godina. Riječi ne mogu prenijeti izraze lica i hard’n’heavy pokrete kojima su pratili nastup Anthraxa. Sjeli su nakon nastupa, solidno uspuhani. Meni su dokazali da party nikad ne prestaje i da su godine nebitne. A godine su ono što je fasciniralo tijekom cijelog nastupa glavnog benda. Ali krenimo ispočetka. Svaki izvođač u karijeri ima »naj« album ili turneju. Iron Maiden imaju dvije, ako pitate fanove. Prethodna se dogodila u Splitu prije pet godina. Naziva »Somewhere On Tour«, obuhvatila je najkvalitetnije razdoblje i krucijalne albume Maidena. Osim ovog večeras.
Maiden England
Album »Seventh Son of a Seventh Son« mnogi smatraju najboljim albumom benda. Promotivna turneja »Maiden England« originalno je svirana diljem svijeta davne 1988., dok se dobar dio posjetitelja preksinoćnjeg koncerta nije ni rodio. Iako su heavy fanovi nezgodni po pitanju stare slave, Maidenima se reciklaža ne zamjera. A kako i bi? Dečki redovno objave novi album, odu na turneju s istim, vrate se na kratki odmor a onda se ponovno pakiraju i diljem svijeta sviraju stare pjesme koje mnogi nisu nikad čuli uživo. Svaka čast. »Maiden England 2013« počela je 21. lipnja 2012. u SAD-u, a završit će tek 2. listopada 2013. u Čileu. Osnivač grupe, Steve Harris, je rođen 1956. godine, Bruce Dickinson, pjevač benda 1958., a Nicko McBrain, koji se možda najviše troši jer svira bubnjeve, rođen je davne 1952. godine. Pametnom dosta.
Moonchild
Can I Play With Madness?
The Prisoner
Two Minutes To Midnight
Afraid To Shoot Strangers
The Trooper
The Number Of The Beast
Phantom Of The Opera
Run To the Hills
Wasted Years
Seventh Son Of A Seventh Son
The Clairvoyant
Fear Of The Dark
The Iron Maiden
bis:
Aces High
The Evil That Men Do
Running Free
Nakon što je uklonjeno crno platno s unaprijed pripremljene pozornice, otkriva se legendarna vizura »Seventh Son« albuma. Parter počinje s uzvicima i skakanjem, a svjetla Arene se gase. Kratki film s dva ekrana je jedino što se vidi u mraku dvorane. Crescendo klasične teme prekida glas iz tame s legendarnim stihovima i pjesmom koja inače otvara album, »Moonchild«. Akustična gitara i glas nisu dovoljan razlog za paljenje vrhunske light opreme. Za punu snagu nismo dugo čekali. Eksplozija pirotehnike, glasnoća, količina rasvjete i veoma pokretan bend na tren zamrzavaju već prepunu dvoranu, a onda kreće euforija. Refren pjevaju Bruce i petnaestak tisuća pratećih vokala. On je tijekom većine koncerta u fraku, kako i priliči gospodinu.
Veći od života
Set lista je jako dobra, osobno bolja od one s originalne VHS kasete. S još jednom eksplozijom završava otvaranje. Bend odmah lijepi »Can I Play With Madness?«, Bruce pozdravlja publiku kroz buku benda i nema zaustavljanja. Treba li napominjati da refren pjeva cijela dvorana? Pjesma završava, potpuni je mrak, s ekrana kreće znani kratki filmić koji prethodi pjesmi »The Prisoner«. Favorit je publike u svakom gradu jer ju bend rijetko izvodi pa je oduševljenje uvijek prisutno. Na četvrtoj »Two Minutes To Midnight« i ja uzimam zraka pa analitički promatram cijelu priču. Bend je izuzetno pokretljiv, trče i skaču kao da im je dvadeset, u Janickovom slučaju i trideset manje. Bruce je, osim glavnog pilota benda koji ih na putovanje vozi Boeingom, ipak glavni trkač. Ovaj inače vrhunski mačevaoc stalno šeće s lijeve na desnu stranu pozornice, presvlači se i mijenja frizuru za svaku pjesmu. Naprosto glumi svaku uspješnicu. Pomaže mu i sama pozornica, koja za svaku pjesmu mijenja platno iza benda, koristi pirotehniku u ogromnim količinama, diže i spušta light opremu…
Ne samo Iron Maiden fan, njihova imena i prezimena svaki metal fan zna napamet. A oni su, svatko za sebe, veći od života. Ipak, pokušali su i samostalne karijere ali to nikad nije bilo – to. Vrhunski su glazbenici, ali jedino funkcioniraju kao cjelina. Bruce ne bi bio Bruce bez Stevea. I obratno. Himne i skladbe o ratovanju može uvjerljivo izvesti samo on. Imali su Maideni i drugih vokala, ali jedan je Dickinson. Kad smo već kod ratova i bitki, u dvorani započinje »Afraid To Shoot Strangers«. Početak je laganijeg tempa, a pred kraj pjesma dolazi do glasnog vrhunca, kako aranžmanski, tako i kod publike. Također ju rijetko sviraju i moram priznati da zvuči odlično, iako potiče s jednog od slabijih albuma u karijeri. »Fear Of The Dark« album je prvi s više autora. Pjesme su pisali svi, a neke su izvučene iz ladica gdje su davno bile pospremljene. Album je sklepan radi ugovora, odnosi unutar grupe su loši i Dickinson napušta Maidene nakon te turneje. Albuma bez njega se bend u Zagrebu nije dotaknuo, ali nije nam smetalo.
Cheers, mate!
Krenuo je »The Trooper«, o kojem ne treba trošiti riječi. Jedna je od ključnih pjesama kompletnog stvaralaštva grupe a odnedavno i riječki ugostitelji nude pivo »The Trooper«. Ambalaža se nosi kući, za uspomenu. Cheers, mate! Ili bolje – Up The Irons! Nakon »Vojnika« slijedi »The Number Of the Beast«. Za nju vrijedi sve što vrijedi i za »Troopera«, uz dodatak da su se osamdesetih vatreni stupovi pojavili na kraju pjesme, trajali su kratko i to je bilo to. U novom milenijumu, vatra gori stalno. Toplina se osjeti sve do publike.
Razmišljam kako je tek dečkima, koji ne staju s tempom i skakanjem. Pogotovo Bruceu, koji naslovnu pjesmu albuma izvodi u kaputu jer tako uloga zahtijeva. »Seventh Son«, tour de force albuma i turneje, traje nešto manje od deset minuta. Držao sam mu fige da uspije otpjevati sve što treba i kako treba jer pjesma vokalno traje i traje i traje. Nije iznevjerio. Zato i jest najveći. Ogromni zaštitni znak koji ima ime, figura Eddie, »narasla« je iza benda tijekom ove pjesme, na sveopće oduševljenje. Još »Clairvoyant«, pa »Fear Of The Dark« i legendarna Iron Maiden privode kraju regularni dio koncerta. Treba li uopće napominjati da su izvedene odlično i prihvaćene isto tako?
Povratak u djetinjstvo
Nakon kratke pauze, slijedi povratak. I to kakav. »Aces High« baca dvoranu u delirijum, »The Evil That Men Do« je jedan od »Seventh Son« favorita, stoga i odlično prihvaćen, a »Running Free« je iskorištena za predstavljanje članova benda publici. Koja ionako zna kad je koji član rođen i što je po horoskopu. Bend je bacao trzalice, žice i znojnike fanovima, Nicko čak i bubnjarske kože, u maniri najboljeg frizbi igrača. Uz »Hvala Vam, vidimo se opet«, došao je kraj.
Prepuna Arena bendu koji nikad nije imao radio hit. Oko devedeset milijuna prodanih nosača zvuka. Do 2011. godine poznato je da su odsvirali preko 2000 nastupa. Za dvije godine, postojat će 40 godina. Jedan prijatelj je rekao da će prešišati i Stonese. Zbog navedenog, opraštamo im sitne greške kojih je bilo na koncertu. Srećom, bilo ih je stvarno malo. Neke možda nisu svi ni primijetili. A što smo dobili zauzvrat? Mene su vratili u djetinjstvo, a to nema cijenu. Dobili smo dva sata hitova, vrhunski stage i light show, malog i velikog Eddija i krcatu Arenu sretnih ljudi. Znate li za još neki bend koji pjeva o ratovima, genocidu, zvjerima, đavlima i troznamenkastim brojevima, a da s koncerta odlazite sa osmjehom od uha do uha? Teško. To mogu samo Bruce, Steve, Adrian, Dave, Janick i Nicko. The Iron Maiden.
