Iggyju Popu nije nedostajalo energije. Unatoč vidljivom šepanju, tradicionalno gol do pasa, skakao je pozornicom po kojoj ga nisu uspijevali uhvatiti ni 30-40 godina mlađi kamermani
Nikad manja posjećenost, nikada duži redovi za piće, prohladno ljetno vrijeme te mlake izvedbe mlakih izvođača obilježili su nulti dan InMusic festivala u Zagrebu.
Zvijezde Main stagea prvog, pardon – nultog dana jarunskog InMusic festivala bili su australski Airbourne, britanski Bloc Party i američki veteran Iggy Pop, ali glazbeno najzanimljiviji moment su na susjednom, World stageu, pružili »naši momci« – Frankie i Edo Maajka, ali su za to bili zaslužni koliko i Dinamo za svoju 37. uzastopnu nogometnu titulu.
Uz ovakvu konkurenciju, pamtljiviji i zanimljiviji trenuci događali su se i na karaoke štandu, a posjetitelji su se bolje zabavljali uz minijaturnu prikolicu Human jukeboxa u kojoj je na 1,5 kvadrata i manje od tri kubika prostora zgurao cijeli bend ispunjavajući glazbene narudžbe. Bar su se negdje na Jarunu u ponedjeljak navečer ispunjavale glazbene želje.
Već od ranijeg popodneva nebo je nagoviještalo kako nas na Jarunu čeka nezahvalna večer. Makar se nisu obistinile bojazni od kišno-blatnog kaosa, stvari nisu od početka mirisale na dobro. Za početak su se organizatori sudarili s – fiskalnim kasama jer, eto, nema u Hrvatskoj fijaska za koji nije odgovoran Slavko Linić.
Izgleda da se do otvaranja festivalskih blagajni nitko nije sjetio da izdavanje pojedinog fiskalnog računa traje 20-ak sekundi, pa pomonožite to vrijeme s činjenicom da su računi jednokratni i dobijete – redove.
Duge redove. Koje je dobar dio posjetitelja stoički istrpio procijenivši kako ionako ne propuštaju ništa posebno zanimljivo na pozornicama, a u čemu su im za pravo dale zvijezde prvog dana. Ukratko – pored ne posebno zanimljivih izvedbi se posjetitelji željni zabave od muke nisu mogli lako ni napiti.
Britanski Bloc Party predstavio se u neinspirativnom izdanju ostavljajući dojam o bendu koji možda i gledamo u pravo vrijeme, ali na sasvim krivom mjestu.
Ove godine InMusic je svoju ponudu obogatio pratećim programima, pa smo nultog dana imali zaista bizaran trenutak filmske tribine na kojoj su u sjeni prangijanja australskog Airbournea razgovarali Slobodan Šijan, Rajko Grlić i Nenad Polimac. Jedan zaista, da citiramo slavni Šijanov film, »tko to tamo peva« momenat.
Ukratko, kako je u jednom od nekoliko neuspješnih pokušaja animiranja publike zavapio vokalist Kele Okereke: »Zagreb, don’t be puss***«.
Naravno, nije upalilo jer, izuzme li se kontingent Britanaca i manjeg broja mlađahnih fanova, posjetitelji ih jednostavno nisu »popušili«. Nit’ su Britanci zvučali dovoljno dobro za glavnu pozornicu, nit’ se u publici našlo dovoljno obožavatelja da izvuku mlaku izvedbu.
Iggy Popu pak, koji je u Zagreb došao u sklopu povratničke turneje Iggy and the Stoogesa, unatoč umirovljeničkim godinama nije nedostajalo energije. Iggy je, unatoč vidljivom šepanju, tradicionalno gol do pasa, skakao pozornicom po kojoj ga nisu uspijevali uhvatiti ni 30-40 godina mlađi kamermani, a vrhunac nastupa je bio njegov poziv publici da mu se pridruži na pozornici.
Što je stotinjak posjetitelja i prihvatilo, stvorivši potpuni kaos. I sve bi to bilo šarmantno da u prizoru tinejdžerica, adolescenata i vremešnog Iggyja Popa u plesnom pogu na pozornici nema nečeg… tužnog.
Tko zna, možda bi ona kiša i blato isprali gorkast okus nultog dana festivala.
