Frano je s tek napunjenih devet godina već poznato lice jer je od pete godine prisutan u medijima zbog čestih nastupa i niza osvojenih nagrada i uspjeha u glazbi. Cilj koncerta Noć gitara bila je promocija i priprema ovog mladog glazbenika za put u Ameriku, s obzirom na to da je Frano pozvan u Nashville.

Izuzev toga, Frano broji i druge uspjehe. Prema dostupnim informacijama, on je najmlađi izvođač koji je održao koncert klasične glazbe na gitari. To mu je pošlo za rukom s navršenih pet godina u Muzičkoj akademiji Zagreb, podružnica Rijeka.

S osam godina upisuje se u povijest kao najmlađi gitarist koji je odsvirao Vivaldijev koncert u D-duru. Osvojio je prve nagrade na međunarodnom natjecanju ‘Tirando’ u Poreču i na Omiškom festivalu gitare 2011., te na Nikšićkom festivalu gitare u Crnoj Gori 2012. godine. Snimio je i CD s dječjim pjesmama na kojem se nalazi i njegova skladba “Kad gitara pjeva”.

Na državnom natjecanju iz solfeggia je osvojio nagradu već kao šestogodišnjak, a kao osmogodišnjak je osvojio drugo mjesto za koje su mu konkurirali najbolji petnaestogodišnjaci u državi. Njegova majka Sandra naglašava kako je kod solfeggia posebno teško jer ne znaš unaprijed zadatke koje će ti profesori odrediti te je upravo tu posebno vidljiv talent i teorijska zrelost glazbenika.

Kada je gitaristički trio King of Strings svirao u travnju ove godine u dvorani Vatroslava Lisinskog, Frano je rame uz rame s Tommyem Emmanuelom odsvirao dvije zahtjevne skladbe, a posebni kuriozitet toga nastupa jest što je poziv na nastup došao petnaest minuta prije početka koncerta, znači bez ikakvih priprema.

Kada je Tommy Emmanuel pozvao Franu na pozornici, roditelji nisu mogli vjerovati. „Pitala sam Franu treba li ga otpratiti do pozornice, ali on je bio toliko uzbuđen da je samo otrčao“.  – rekla je Franina mama Sandra. Nakon koncerta Frano je roditeljima rekao kako mu je ovo najljepši dan u životu.

Zanimanje za glazbu počeo je pokazivati vrlo rano. Pjevao je čak i prije nego je navršio dvije godine, a s dvije i pol je počeo svirati melodije na tatinoj gitari držeći je kao kontrabas. Djed Žarko Živković, akademski gitarist koji živi i radi u Sloveniji poklonio mu je gitaru za treći rođendan. “Svirao ju je, i premda su mu prsti tada još bili premali za taj instrument, on se nije dao omesti“ – smije se njegova mama.  

Kada je navršio pet godina roditelji su potražili su pomoć glazbenih stručnjaka, tražeći nekoga tko bi Frani mogao pomoći na njegovom glazbenom putu. Međutim većina profesora nije bila spremna raditi s tako malim djetetom. „Uzalud talent ako ga nemate gdje tesati“ – kaže njegova majka.

Talenta definitivno ima. Uz to što svira akustičnu i klasičnu gitaru, svira violinu i klavir. Ima i svoje skladbe koje zapisuje u kompjuter ili notni papir. „On ima te skladbe u glavi, točno zna kako zvuči bez da ih i odsvira“ – rekao je njegov tata Branimir.

Prva osoba koja je s oduševljenjem prihvatila Franu je Suzana Matušan, v.d. ravnateljice OGŠ “Aleksandra Jug Matić”, koja je s njim počela raditi solfeggio i violinu. Zatim je došlo do suradnje s profesoricom solfeggia Mašom Legac, koja je roditeljima najveći autoritet. Klavir uči u klasi Katarine Jurić, a gitaru, njegov najmiliji instrument uči kod Domagoja Paukovića, mladog akademskog gitariste koji je osmislio poseban pedagoški pristup i sistem rada koji se najbliže može opisati kao red igranja, red sviranja.

U šestom mjesecu ove godine Frano je završio osnovnu glazbenu školu. Na žalost radi dobi ne može se upisati u srednju glazbenu školu. Premlad je čak i kako bi primio neku stipendiju. „Neprestano neke administrativne prepreke i zakoni, ali ponekad treba pomicati granice, i tražiti druge načine“- rekla je njegova majka Sandra. S obzirom kako ne može dobiti odgovarajuće obrazovanje u nekoj od državnih ustanova, roditelji će nastaviti s privatnim satovima. Otvaraju se i neke mogućnosti obrazovanja u inozemstvu, ali roditeljima se ne žuri. „Neprestano doziramo i usklađujemo. On je taj koji pokreće nas“ – objašnjava njegova majka.