Glazbenik, novinar, borac...

Eugene S. Robinson: Lijepo je raditi što voliš, još je ljepše biti plaćen da radiš ono što želiš

Ivana Kocijan

Toliko sam siromašan da sam uvijek na korak od toga da moram živjeti u autu. Između glazbe i novinarstva, bolje bi mi bilo da radim kao vodoinstalater 



U klubu Palach u ponedjeljak će biti održan besplatan koncert talijansko-francuske grupe L’Enfance rouge i američkog pjevača Eugenea S. Robinsona. Pjevač grupe Oxbow, novinar koji piše za The Wire, LA Weekly, Vice i Hustler, vokalna podrška grupi Xiu Xiu, Lydiji Lunch, Barryju Adamsonu, Dead Kennedysima, pisac biografije o grupi Neurosis, Robinson je također poznat i kao autor knjige »Fight, Everything You Ever Wanted to Know About Ass-Kicking but Were Afraid You’d Get Your Ass Kicked for Asking«, bogato ilustrirane enciklopedije o uličnim borbama te knjige »A Long Slow Screw«, romana o furioznim danima u Brooklynu u 1970-ima. 


  Što se događa s vašom grupom Oxbow? Čime se trenutačno bavite?   – Oxbow je zadnji puta svirao na festivalu All Tomorrow’s Parties u blizini Londona, nakon što smo održali osam koncerata s Oxbow Orchestra. Bili smo dosta zaposleni u zadnje vrijeme. U veljači se zatvaramo u studio kako bismo pokušali snimiti »Thin Black Duke« što će biti zabavno. Snimanje s grupom Oxbow nikad nije zabavno, ali bit će. Nužno je i radujemo mu se.   

Veliko krvoproliće


Što pripremate za koncert u Rijeci?   – Krvoproliće. Zezam se. Veliko krvoproliće.    Hoće li vam ovo biti prvi koncert u Hrvatskoj? Imate li kakva očekivanja?   – Ovo će biti moj prvi nastup u Hrvatskoj, dok moja sestra Maya Azucena ovdje redovito nastupa. Pjeva s Gibonnijem, mislim da mu je to ime. Njoj se ovdje jako sviđa i rekla mi je mnogo izvrsnih stvari o vama i vašoj zemlji, iako su naše publike potpuno različite. 


Sagorjeli i zavedeni jednako glazbom kao i književnošću, članovi grupe L’Enfance Rouge pozvali su na suradnju Eugenea S. Robinsona. Bend koji čine François R. Cambuzat (vokali i gitare), Chiara Locardi (bas i vokali) i Jacopo Andreini (bubnjevi i trube) ne može se svrstati u određeni glazbeni pravac. Trenutačno priznaju velik utjecaj Keijija Hainoe ili Wadiha el Safie, u modernoj i suvremenoj klasičnoj glazbi, ili pak u pjesmama iz španjolskog građanskog rata. Ovaj sastav redovito svira turneje po čitavoj Europi. 



  U Rijeku dolazite s grupom L’Enfance Rouge. Možete li nam otkriti nešto više o vašoj suradnji?   – Da parafraziram Franka Sinatru – to je predivan spoj glazbe i riječi, stvarno poseban i potpuno drukčiji od onoga što i jedni i drugi inače stvaramo.    Kad su neka druga glazbena imena u pitanju, s kime biste voljeli glazbeno surađivati?   – Sade (smijeh). Pa, Bjork. Volim pjevače. Upravo sam snimio izvrstan materijal s Philippeom Petitom i izvrsnom poljskom pjevačicom Kasijom Meow. Molitve su stvorene od dobrih glasova.    Osim kao glazbenik, poznat ste i kao amaterski borac. Kako se pripremate za borbe?   – Pripremam se tako da treniram najduže i najjače što mogu, bez da se ozlijedim. U to je također uključeno i izgladnjivanje budući da je mršavljenje težak zadatak za debelog tipa poput mene.   

Prava prostitucija




Radite i kao novinar. Za koje časopise trenutačno pišete? Kojim se temama bavite u svojim tekstovima?


 – Radim za časopis Vice, za hrpu časopisa o borbama. Pišem o nekim općenitim stvarima, ali radim i neke korporativne stvari. U principu ću pisati bilo što za bilo koga tko će mi platiti. Prava prostitucija. 



Kao što je najavljeno u uvodu, ulaz na koncert grupe L’Enfance Rouge i Eugenea S. Robinsona je besplatan, a sve zahvaljujući anonimnom zaljubljeniku u glazbu koji je kupio sve ulaznice za ovo zanimljivo gostovanje. 


   – Posljednji koncert u 2012. u realizaciji Distune promotiona postaje sve nevjerojatnija priča! Naime, spletom sretnih okolnosti ili možda jednostavno dobra volja jednoga glazbokusca omogućila nam je da vam zadnji koncert poklonimo! Jednako smo zatečeni i iznenađeni ovim pothvatom te nam ne preostaje ništa drugo osim da vas pozovemo, da zajedno s nama, s bendovima koji nastupaju, i s beskompromisnom glazbom ispratimo ovu godinu i dočekamo novu, s nadom za, barem jednako ovoliko, ili možda i više koncerata, poručuju organizatori koncerta. 



 


  Vi ste književnik, glazbenik, skladatelj, novinar, borac, glumac, radijski voditelj… Kako pomirujete i povezujete sve te stvari?   – Budući da sam toliko siromašan da sam uvijek na korak od toga da moram živjeti u autu, rekao bih – jadno. Lijepo je kad možeš raditi ono što voliš. Još je ljepše kad te plaćaju da radiš ono što želiš. Ali između glazbe i novinarstva, bolje bi mi bilo da radim kao vodoinstalater. Pritom mislim na financijsku stranu.    Kad bi vas netko pitao – što radite u životu, od čega živite? Što bi bio vaš odgovor?   – Ništa što se dobro plaća. 

  Autor ste knjige »Fight: Everything You Ever Wanted to Know About Ass-Kicking but Were Afraid You’d Get Your Ass Kicked for Asking«. Kako i zašto ste odlučili napisati tu knjigu?


    – Zbog toga što volim borbe, a čini mi se da nitko nije pisao o tome tako da prema tome pokaže zasluženo poštovanje. Prejednostavno je misliti da samo glupi ljudi to mogu, a i ja nisam zamijetio da je to slučaj. Mislim da i civilizirani ljudi također moraju znati kako se obraniti. 


  Napisali ste i kriminalistički roman »A Long Slow Screw«. Što nam možete reći o njemu?   – Volio bih naći izdavača za tu knjigu u Hrvatskoj. Razmišljam o tome.   

Posao bez kraja


Radite li možda na nekoj novoj knjizi?   – Da. Bit će to ljubavna priča, zvat će se »Love? Love!«. 


Početak svirke u Palachu zakazan je za 20.30 sati. Uz inozemne goste pred riječkom će publikom nastupiti i riječko-zadarski Mandelbrot set, noise rock bend, sklon eksperimentiranju zvukom, strukturom pjesama i harmonijama. Jedinstven zvuk grupe karakteriziraju slojeviti zvučni pejzaži dviju gitara, čvrsti riffovi, uz energičnu ritam-sekciju koja se poigrava ritmovim različitih mjera, uznemireni vokal koji pjeva o traumama, frustracijama i ljubavi.



  Radili ste i na televiziji. Razmišljate li o povratku na male ekrane?   – Uvijek. Otkako je grupa The Residents promijenila moje mišljenje o televiziji. Ja sam je uvijek doživljavao kao WC. Oni su mi rekli da je televizija sredstvo masovne komunikacije. Od tada čekam povratak na TV. Neki ljudi u Los Angelesu pokušavaju prodati televizijski show za mene. O borbama. No, tko zna što će biti od toga…    Što pripremate za 2013. godinu?   – Posao bez kraja. Malenu turneju u sklopu projekta koji radim s grupom Xiu Xiu, koji se zove Sal Mineo, a planiram i drugu malu turneju s grupom L’Enfance Rouge. Osim toga, namjeravam snimati materijal s grupom Oxbow i objaviti englesko izdanje moje drame »The inimitable sounds of love: a threesome in four acts«, a volio bih ugurati u planove i sve drugo što uspije stati. Osim toga, namjeravam se boriti, ovisan sam o tome i radim to osam do deset puta tjedno. Bilo bi lijepo i kada bih više pobjeđivao u borbama.