RIJEKA Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio toliko ljudi ispred “Riječke” i oko Palacha. Pogotovo pred nastup neke rap grupe. ISTINA, drugi studijski album Dječaka, izašao je u utorak taj isti tjedan i u svega dva dana rasprodao prvu nakladu. Nastup u Palachu je također bio rasprodan. Pred ulazom u drugu prostoriju jedan par je tražio nekog tko je voljan prodati im karte koje su planule još u pretprodaji. Činilo se da je ekipa iz Palacha podcijenila popularnost splitskog trojca u odnosu na skromne kapacitete kluba.

Koncertu je prethodio uvodi set klasičnih hip-hop hitova a završio je naslovnom trakom sa ISTINE. Dok je Papijev ubojiti vrs (to je ono što Gibonni zove versa, a u čitankama kažu strofa) parao koncertni prostor kojeg je u kratkom vremenu ostajalo sve manje i manje, Dječaci su, uz vrisak i ovacije počeli izlaziti iz backstagea.

– Hvala vam, jako ste dragi, govorio je Ivo rukujući se s prvim redovima. Dok se prateći bend Dječaka pripremao za svirku Zondo je najavio “njihov najduži nastup ikad”. I zaista je bio. Uz kišu alkohola prvo su okinuli “Govno je na vatri” pa “Macija” i još petnaestak pjesama s kojima je publika očito bila dobro upoznata. U preko 90 minuta odradili su pravu nogometnu utakmicu, a imali su čak i prijeko potrebno poluvrijeme.

Iako uvijek preferiram dobrog DJ-a i par gramofona prije pratećeg benda ne mogu biti ljut na Dječačku pratnju. Bili su dobro uvježbani a izvorni instrumentali uživo nisu izgubili na tvrdoći, upravo suprotno. Odsvirali su gotovo cijelu DRAMU, aktualne singlove sa ISTINE i nekoliko budućih klasika kao što su “ZGB” i “Siromašan”. Očekivano, najviše ovacija dobila je “Narodna” i najnoviji hit “Dalmacija” što ne znači da su “Kamiondžije” ili “Punjene paprike” prošle išta slabije. I kratki freestyle Vojka Vrućine dobio je poklike oduševljenja.

Zondo, Ivo i Vojko Vrućina činili su se dobro raspoloženi i oduševljeni Riječanima u jednakoj mjeri kao oni njima. O rutinskom nastupu nije bilo govora. Jer na rutinskim nastupima bend ne mora moliti publiku da se malo manje gura jer je “momak u prvom redu toliko prignječen da ne može disati”. Na rutinskim nastupima nisam nikad bivao izguran iz sredine prostorije do izlaza i to pri navali djevojaka jako strastvenih u odluci da se primaknu čim bliže Dječacima koje nije smelo ni nekoliko entuzijastičnih fanova koji su se u jednom trenutku našli uz njih uz bini.

Kao i na Dječačkim nastupima ranijih godina, Zondo je bio najprominentniji član grupe uz najviše interakcije s publikom, preuzimajući ulogu hypemana između svojih dionica. Par puta je uspio i “zaroniti” u publiku što ga je na koncu koštalo prstena a Palach potencijalnog bisa. No, Dječaci nisu ostavili puno prostora za prigovor. Pokidali sve što se pokidati trebalo, podijelili ljubav i proširili istinu. Odobravam.