Talijani su na prvome mjestu kada je riječ o zabavnoj glazbi. Zato i imam mnoge pjesme na svom repertoaru. To je glazba u kojoj pronalazim sebe, pjesme koje mi leže i trudim se svaku od njih donijeti na svoj način
David Danijel, mladi opatijski pjevač kojeg je domaća publika prije svega upoznala kao organizatora koncerata posvećenih ostavštini Ive Robića i zvijezdama »zlatnog vremena glazbe« odnosno perioda kad je Opatijski festival bio na vrhuncu, nedavno je izdao svoj prvi samostalni singl »Sve bih dao«, a u nedjelju, 31. kolovoza, s početkom u 21 sat, predstavit će se i na prvom samostalnom koncertu na Ljetnoj pozornici.
– Riječ je o mom prvom samostalnom koncertu s mojim dragim prijateljima i kolegama. Koncert sam nazvao »Chiamami ancora amore« po pobjedničkoj pjesmi Sanrema 2011. i s njom ću započeti koncert. Što se tiče repertoara, odlučio sam se upravo za meni najdraže talijanske pjesme od 50-ih pa do danas. Bit će tu pjesama od Nille Pizzi, Bobbyja Sola, Josha Grobana, Al Bana, Mine, Erosa Ramazzottija, a u posljednjem dijelu koncerta i nekoliko mojih pjesama.
Glazba je moj život
Zbog čega upravo talijanske kancone? Otkud interes za tu vrstu glazbe? – Razmišljajući kakav program prezentirati publici, nisam dugo dvojio što pjevati. S obzirom na to da se pjevanjem bavim tek tri godine, razumljivo je da nemam dovoljno svog repertoara za cjelovečernji koncert, a kako na svojim nastupima redovito izvodim talijansku glazbu, nije bilo teško odlučiti se za ovakvu vrstu koncerta. A što se tiče mog afiniteta prema toj glazbi, smatram da su Talijani zasigurno na prvome mjestu kada je riječ o zabavnoj glazbi. Od samih pjesama, tekstova, aranžmana, do pjevača i njihovih interpretacija. Zato i imam mnoge pjesme na svom repertoaru. To je glazba u kojoj pronalazim sebe, pjesme koje mi leže i trudim se svaku od njih donijeti na svoj način. Posložio sam pjesme tako da ću kroz tuđe pjesme ispričati svoju vlastitu glazbenu priču.
Grad Opatija ustupio mi je prostor Ljetne pozornice, iako kako sada stvari stoje s obzirom na vremenske neprilike i niske temperature u večernjim satima mislim da će se koncert ipak održati u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner te ovom prilikom zahvaljujem i LRH, posebno direktorici Ivani Vukušić i Danijeli Žibert. Lokacije su vrlo blizu, stoga svi koji će se uputiti na koncert neće morati dugo hodati u slučaju promjene. A sve ostalo je u mom aranžmanu, kao poklon Opatiji za 170 godina turizma. Žao mi je da neke institucije nisu stale iza ovog projekta, s obzirom na to da je riječ o talijanskoj glazbi i jeziku. Unatoč tome, veselim se koncertu, a ovom prilikom pozivam i sve zainteresirane da dođu u nedjelju, a ulaz na koncert je slobodan.
U opatijskoj i riječkoj javnosti prvo ste se pojavili kao organizator koncerata posvećenih Ivi Robiću, izložbi »Zlatne godine Opatijskih festivala«, humanitarnog koncerta »Pružimo ruke za ljubav«, a tek kasnije kao pjevač. Zbog čega ste se odlučili na taj novi korak, što vas je potaknulo da krenete u pjevačke vode? – O pjevanju nisam nikada razmišljao. Glazba je moj život, odnosno sve vezano uz glazbu. Još 2006. predstavio sam javnosti svoj prvi veliki projekt, web-stranicu Ive Robića koju sam nekoliko godina radio obrađujući njegovu arhivu u kući u Ičićima. Uslijedili su razni koncerti i obilježavanja obljetnica njemu u čast s kolegicom Mariom Iveković. Moj najveći projekt je svakako izložba »Zlatne godine Opatijskog festivala« 2009. godine. Također sam vodio i organizirao razne koncerte, između ostalog sam i jedan od začetnika već tradicionalnog humanitarnog koncerta »Pružimo ruke za ljubav« koji je u tri godine postojanja postao prepoznatljiv u javnosti, a uskoro ću ga opet i nastaviti, ali u drugačijoj organizatorskoj postavi. U tim svim projektima upoznao sam mnogo ljudi iz tih zlatnih vremena naše zabavne glazbe, a nastavio sam i s izradom web-stranica mnogima od njih. Tu su nastala vrlo lijepa prijateljstva koja su se nastavila i danas. A što se tiče pjevanja, to je krenulo vrlo spontano i neplanirano. Svoju prvu pjesmu snimio sam s Neviom Rigutto koja me i odvela prvi put u studio. Izveli smo pjesmu »Primorski refrain« na Ljetnoj pozornici u Opatiji, publici se svidjelo i ja sam nastavio tim putem. Prošle su od onda malo više od 3 godine u kojima se toliko toga dogodilo! Od nastupa diljem Istre, Kvarnera i Slovenije, festivala, preko TV-gostovanja da mi se čini kao da je prošlo puno više. Neizmjerno me veseli što me publika vrlo brzo prihvatila i što sam u to kratko vrijeme postao prepoznatljiv, a to mislim da je danas najteže.
Dragi prijatelji gosti
Tko su gosti, odnosno gošće koncerta, i koja je njihova uloga? Kako je uopće došlo do suradnje s poznatim »divama« hrvatske glazbene scene? – Moji gosti su u prvom redu moji dragi prijatelji, a onda kolegice Zdenka Kovačiček, Lidija Percan i Nevia Rigutto. Naše prijateljstvo traje već dugi niz godina, a kada sam se i ja počeo baviti glazbom, bili su velika podrška i poticali me. Volim reći da mi je Nevia Rigutto odškrinula vrata u svijet glazbe, a Lidija Percan mi ih je širom otvorila. A što se tiče Zdenke Kovačiček, ona kada je čula moju prvu snimku odmah mi je rekla: »Kada budeš imao svoj prvi koncert, ja sam ti obavezno gost«. Svaka od njih je izabrala neku njima dragu pjesmu. A tu su i gitaristički dvojac Branko Bogunović Piff iz Zagreba i Vojislav Đukić Koki iz Beograda koji će biti pratnja u većem dijelu programa, dok će dio biti uz matrice.
