Ususret koncertu u Zagrebu

Damir Kedžo: Valentinovo me vraća na mjesto “zločina”

Ana Braškić

NL arhiva

NL arhiva

Ima toliko toga za odraditi i stalno dolazi nešto novo. Tako da je u fokusu samo da se dovoljno naspavam. Krajem veljače ću uzeti predah od dva tjedna i vraćam se u pogon, priznaje pjevač pred kojim je prvi samostalni koncert u Zagrebu



Prošla godina bila je iznimno uspješna za omišaljskog pjevača Damira Kedžu. Radijski i televizijski eter osvojio je pjesmama »Korijen u pijesku« i »Ronim na dah«, a kazališnu publiku nastupima u mjuziklima »Sušak, Sušak« i »Pacijenti«.


Kruna prošle godine bila je  pobjeda u showu Nove TV »Tvoje lice zvuči poznato«. Ako je suditi po početku, 2017. mogla bi biti još uspješnija. Pjesmom »Sve u meni se budi« koju izvodi u duetu sa Zsa Zsom, pobijedio je na Zagrebačkom festivalu, nakon čega je pjesma zasjela na odlično drugo mjesto nacionalne top liste HR top 40.


Kako ste?




– Iznimno dobro. Tempo je malo jači, ali obzirom da sam za ove trenutke predano radio ne smijem se žaliti.


Stignete li se od brojnih obaveza uopće odmoriti?


– Za sada baš i ne. Ima toliko toga za odraditi i stalno dolazi nešto novo. Tako da je u fokusu samo da se dovoljno naspavam. Krajem veljače ću uzeti predah od dva tjedna i vraćam se u pogon.  


Pred vama je prvi samostalni koncert u Zagrebu, to nije mala stvar. Kako se osjećate?


– Uzbuđeno, prestrašeno. Mijenjaju mi se emocije iz sata u sat. Smiješno je to zapravo jer sam zbilja dugo želio napraviti koncert u Zagrebu. I sad kad se događa se čak i malo bojim. Slična je situacija bila i pred koncert na Trsatskoj gradini 2013. godine. Interesantno je kako i dalje imam isti osjećaj i silnu želju da sve prođe kako sa zamislio.


VOLIM DOBAR ZVUK


Koncert će se održati na samo Valentinovo, zašto baš taj datum?


– Nema sad neku posebnu priču. Dugo smo tražili prostor koji bi bio idealan i poklopila se Tvornica na Valentinovo. Obzirom da sve moje pjesme pjevaju o ljudskim odnosima, a oni su nemogući bez ljubavi, mislio sam da je čak i logično napraviti prvi koncert u Zagrebu na Valentinovo.


Zašto baš taj prostor? Jeste li već pjevali u Tvornici kulture?


– Volim dobar zvuk, a Tvornica ga ima. Doživljavam ju kao prazno platno u kojem se moze napravit čitav niz raznih atmosfera. Činjenica je da se radi o svojevrsnom povratku na mjesto zločina, jer je moja karijera tamo 2003. godine i započela. Story Super Nov@ Music Talents snimali smo tamo.


Kakvu publiku očekujete na koncertu?


– S obzirom da žene čine veliku većinu moje publike, upravo njih, s prijateljicama, ali i parove, zbog datuma.


Nedavno ste pobijedili na 64. Zagrebačkom festivalu i to u duetu sa Zsom Zsom. Kako je došlo do vaše suradnje?


– Zsa Zsa i ja se znamo već dosta dugo. Slušao sam njene covere na yutubeu još 2013. Ona se meni javila u ljeto 2014. godine da snimimo cover. Budući da smo oboje bili dosta zauzeti godinama se nismo mogli uloviti. U rujnu prošle godine nazvala me i rekla, vrijeme je da snimimo nešto skupa.


Došao sam kod nje doma počeli smo snimati cover i kad sam čuo njen glas odmah sam se sjetio pjesme koja već neko vrijeme čeka pravu pjevačicu. Rekao sam joj da ništa od covera jer imam pjesmu koju želim da čuje. Ušli smo u studio i svidjela joj se na prvu. Već drugi dan smo počeli sa snimanjem i mjesec dana kasnije bila je potpuno spremna za puštanje u eter.



Još uvijek nije poznato tko će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu. Vi se spominjete kao jedan od mogućih kandidata. Imponira li vam to? – Naravno. Sjećam se kada sam kao dijete gledao Doru i imao vlastite ideje tko bi nas mogao predstavljati. To mi je naprosto san od djetinstva. Biste li uopće voljeli nastupiti na Eurosongu?– Kao što sam rekao to mi je san. Samo da se sve poklopi kako treba.


Što mislite da je presudilo da upravo pjesma »Sve u meni se budi« bude pobjednička?


– Jao, dosta toga. Poklopili su se pjesma, aranžman, slične pjevačke energije. Jednostavno nije bilo fejkanja. Svi smo potpuno vjerovali u pjesmu do te mjere da o pobjedi nismo ni razmišljali. Jednostavno smo htjeli da pjesmu čuje što više ljudi.


FALI MI RIJEKA


Uza sve nastupe glumite i u mjuziklu »Pacijenti«. Kako sve stignete?


– Volio bi reći da sam organiziran, ali nisam. Hodajući sam kaos i »k’o muha bez glave« letim s jedne strane na drugu. Ovakav tempo može izdržati samo osoba koja je beskrajno luda za onime što radi.


Jeste li se zbog posla morali preseliti u Zagreb? Što vam se sviđa u metropoli, a što vam jako nedostaje?


– Nakratko sam se preselio u Zagreb, ali sam u potrazi za novim stanom u Rijeci. Previše mi fali. I mislim da će život na dvije adrese, ovisno o obavezama, za mene biti realnija opcija. Jednostavno je tempo života u Rijeci po mom guštu. Zagreb je s druge strane predivan i nudi jako puno mogućnosti, ali ga jednostavno, uz najbolju želju, ne doživljavam kao dom.


Imate li uopće vremena odlaziti kući u Omišalj?


– Na kratko. Javiti se obitelji i već trčati dalje. Vjerojatno ću kroz desetak godina pričati drugu priču i bježati tamo svako malo. Svako vrijeme nosi svoje.


Prošlu godinu obilježila je vaša pobjeda u showu Tvoje lice zvuči poznato. Što vam je to donijelo?


– Prvenstveno je široj publici bacilo svjetlo na mene i ono što radim. Puno mi je lakše plasirati svoje pjesme i ni u snu nisam mislio da ću imati toliko pozitivnog iskustva.


S druge strane zavolio sam sebe jos više kao osobu. Naučio samo puno o sceni i glumi. Pred kamerama je sve još malo teže.


Tada ste oduševili kao Carmen. Biste li pristali glumiti ženski lik i u nekom hrvatskom mjuziklu?


– Svaka prilika da uđeš u nepoznato i radiš stvari zbog kojih rasteš kao umjetnik je za mene dobrodošla.