Gdje ste već predstavili materijal i gdje ga još namjeravate izvoditi?

– Materijal smo predstavili široj publici u Zagrebu, a nakon riječke promocije slijede pripreme za ljetne festivale na kojima ćemo zasigurno dosta nastupati.

– Dragi prijatelj Damjan Grbac pitao me bih li htio predstaviti album na festivalu, a budući da jako držim do Jazz timea jer je to festival na kojem smo svi mi stasali, rado sam se odazvao. Na Jazz Timeu sam izveo šest pjesama s albuma u manjoj formaciji, s kolegama Lukom Veselinovićem i Bornom Šercerom koji nisu sudjelovali na albumu. Ovog puta ću nastupiti u kompletnoj formaciji s kolegama koji su snimali sa mnom ovaj album.

Izvest ćemo originalne aranžmane. Odlučio sam Rijeci predstaviti album kao što sam to uradio i u Zagrebu, budući da dolazim iz ovoga grada. Iako se moj život lagano premjestio u Zagreb, imam želju i odgovornost prema riječkoj jazz publici da predstavim album u punom sjaju.

Desna ruka

Koji su još glazbenici dali svoj doprinos novom albumu Bruno Mičetić Trija?

–Htio bih naglasiti jedno ime, a toj Joe Kaplowitz koji sa mnom djeluje od samih početaka. On mi je pomagao u stvaranju nekoliko pjesama s albuma, bio je moja desna ruka, pa tako i na navedenom singlu »Luna llena de samba«. Također je snimao i hammond. Nadalje, bubnjeve svira ponajbolji bubnjar ovih prostora Dado Marinković, kontrabas je snimao i Goran Rukavina, moj dragi prijatelj još iz djetinjstva, a za dionice saksofona pozvao sam dragog prijatelja Vojkana Jocića. Na kraju moram spomenuti izvrsnog Gojka Tomljanovića koji je zadužen za dionice syntha. Kao što je vidljivo, zadržao sam fomaciju trija hammond – bubanj – gitara na koju sam još dodao goste i tako dobio bend od šestero ljudi. Htio bih spomenuti i mog prijatelja Primoža Grašića u čijem studiju smo snimali album. On također sudjeluje na jednom solu na albumu. Mislim da je Primož odradio vrhunski posao u producentskom smislu te je bio velika motivacija tijekom snimanja. Moram zahvaliti i prijatelju Dariju Vukadinoviću koji je urednik likovnog izdanja albuma i koji je također odradio vrhunski posao.

Vječna neiscrpnost

Po čemu se ovaj materijal najviše razlikuje od vašeg prvog albuma? S druge strane, koje su im zajedničke točke?

– Moj prvi album »Phantoms whisper« bio je moj iskorak k jazz diskografiji, album na kojem sam snimao isključivo standarde bez autorskih elemenata jer sam htio dati jedan pogled na ono čime sam se bavio, a i čime se i danas bavim jer to je vječna neiscrpnost, a to su jazz standardi bebop i meanstream izričaja. Prvi album je bio sniman u formaciji trija, dok na ovom albumu imam samo autorske komade i kao što sam već prije naveo, trio je sada postao sekstet. Na ovom albumu imam odmak k fusionu, što na prvom albumu nije bio slučaj i to me jako veseli, a važno je i napomenuti da muzičari ne sviraju uvijek na svim pjesmama, nego se događaju kombinacije suradnji za svaku pjesmu posebno. Negdje je postava sekstet, negdje kvintet, a negdje kvartet. Zajedničke točke oba albuma su osnovna postava mog trija hammond – bubanj – gitara te blues i mainstream izričaj koji se može čuti uz fusion i na ovom albumu, samo sada u autorskom smislu.

U kojem razdoblju su nastale pjesme koje su na albumu?

– Pjesme su nastajale spontano i dosta brzo. Naime, imao sam rok do kada bi album trebao ugledati svjetlo dana i razmišljao sam dugo o pjesmama, što i kako. Kad sam se uhvatio pisanja stvari, jednostavno sam se zatvorio u stan mjesec dana, radio gotovo svaki dan na pjesmama te bio apsolutno posvećen kreativi i autorstvu.