Ljudi ne vole laž i moja istina im prija, moja ljepota duše im puno znači u ovom suludom svijetu prevara i potisnutih emocija zarad novca i tko zna čega sve ne, kazao nam je Vrećo koji u Rijeci nastupa 18. travnja
RIJEKA Božo Vrećo, jedan najzanimljivijih i najposebnijih interpretatora sevdaha novijeg doba, vraća se pred riječku publiku. Umjetnik, interpretator i autor sevdalinki koji je u zadnjih nekoliko godina postao ne samo regionalna, već i europska i svjetska glazbena senzacija, 18. će travnja održati solistički koncert u HNK Ivana pl. Zajca.
Muško-ženska dualnost bosanskohercegovačkog glazbenika iz koje proizlazi posebna dramatičnost i virtuoznost, njegovu a capella interpretaciju sevdalinki čini istinski emotivnim doživljajem. New York Times je ovog lirskog tenora nedavno okarakterizirao kao čovjeka anđeoskog glasa koji dotiče srca i miluje duše, s čime bi se zasigurno složili svi koji su imali prilike uživati u njegovim nastupima.
U Rijeci ste prvi put nastupili krajem 2015. godine, a prošlog ljeta održali ste koncert u Kastvu. Što pripremate za ovaj nastup?
– Jako se radujem povratku u Rijeku jer znam da će biti prekrasan koncert, uvijek je to neka nova energija koja pokreće, koja inspirira, repertoar je već poprilično jako usmjeren na pjesme s mojeg četvrtog albuma »Pandora« s nekoliko improvizacija i iznenađenje od mjesta do mjesta. Trudim se da to uvijek bude sinergija mene i publike i uvijek i uspijem jer je to čista ljubav!
Sjećate li se prethodnih nastupa u Rijeci i Kastvu?
– Kako da ne, u Rijeci Rade Šerbedžije i njegove divne supruge koji su me došli podržati i uživati. Koncert je bio predivan, imao sam krinolinu i pjevali smo svi uglas, a na Kastvu isto tako čarolija, sa mnom u nekoliko pjesama čuli su se sova, ćuk i večernja zvona crkve pa se sve to s mojim glasom stapalo u harmoniju duše… Bilo je nevjerovatno lijepo.
Zen i harmonija
Na koncertu će vam se pridružiti glazbeni gosti: Miro Navračić (harmonika) i Marko Louis (klavir, tarabuk). Nastupate li često u toj kombinaciji?
Pretpostavljam da vam ta spoznaja daje snagu i motivaciju za daljnje nastupe i stvaranje…
– Kako da ne, to mi daje podstrek za dalje i inspirira me, ta snaga umjetnosti i nepatvorene ljubavi koja naprosto rastopi svo zlo svijeta i ostane samo čisti srce koje voli sve što radim i stvaram i jesam. Negdje sam nedavno izjavio da mene ne vole samo zli ljudi i svakim se danom sve više uvjeravam u to, ali je zato mojih dobrih ljudi svakim danom sve više i sigurno je da dnevno pronađem više od 50 poruka i odgovorim svim tim ljudima koji pišu i iskazuju svoju ljubav i poštovanje.
U svaki projekt dajete se u potpunosti. Koliko je to teško i iscrpljujuće, a koliko ispunjavajuće?
– Ja ne želim i ne umijem drugačije, to sam ja, dajem se bez rezerve i uvijek sve, to ljudi osjete i cijene. Muzika me nikad nije razočarala i gdje god da imam konce u svojim rukama, pun je pogodak, tako da se prepuštam upravo takvim trenucima i projektima, gdje sam sretan i okružen divnom energijom koja me nadahnjuje.
– I uvijek će biti, ljudi ne vole laž i moja istina im prija, moja ljepota duše im puno znači u ovom suludom svijetu prevara i potisnutih emocija zarad novca i tko zna čega sve ne.
Magistar arheologije
Ako ste dobar čovjek i sve što izlazi iz vas u tom umjetničkom žaru je predivno i opuštajuće, snažno i s jakim utjecajem na druge, pokatkad i meditativno i ohrabrujuće. Ja polazim od toga, to je divan moto i po tome i biram prijatelje.
Prošle ste godine objavili prvu sevdah uspavanku pod nazivom – »Ona spava na postelji od lala« s nizozemskim umjetnikom Joosom Spijkersom. Možete li nam otkriti nešto više o toj pjesmi?
– Napisao sam je po uzoru na uspavanke s kojima sam odrastao, a koje je donijela u naš dom moja majka koja ih se rado prisjećala. One uvijek imaju taj tragični tijek kojim sam oduševljen od malena, da bi u tom refrenu i pripjevu pjesma kao takva kulminirala u nadu i nešto što ipak daje naznaku da je njena duša ipak pronašla spas i u tome je posebnost svega što stvaram, da ima i tamu i tračak svjetlosti koji nam svima treba poslije teškog perioda u našem životu, danu ili satu…
Nova knjiga
Prošle ste godine objavili i literarni prvijenac pod naslovom »Mila«. Prva naklada knjige je rasprodana, u prodaji je već druga. Knjiga je otputovala na sve strane svijeta. Jeste li to očekivali, je li vam drago zbog toga?
– Jako sam sretan jer je napisana upravo kao vodilja i dnevnik, poetski krik moje duše o mojoj majci, o odrastanju, utjecaju svega na mom putu do svega što jesam danas i posvećenosti i hvaljenju Boga koji me nikada nije ostavio i uvijek sam u Njegovoj volji pronalazio snagu i volju da istrajem. Pišem novu knjigu i vjerujem da ću je završiti do kraja godine, moja publika je već s nestrpljenjem očekuje…
Poznat ste kao fenomen u glazbenom svijetu, što zbog svoje jedinstvene posvećenosti sevdalinki, što zbog svoje slobode i hrabrosti življenja kao žena u tijelu muškarca. Je li teško biti Božo Vrećo?
– Nikada se ne bih mijenjao s drugima, ja volim sebe i sve što jesam, svoje pjesme i dualnost, to me i čini sretnim i ispunjenim. Da je teško, pokatkad je teško, ali ja sam hrabra osoba i nikada ne sumnjam u sebe, idem samo ravno i ka svom cilju i tada vam ništa niti ne može stati na put. Bog se pobrine za svo zlo, a na meni je da stvaram lijepu glazbu i budem baš onakav kakvim me On osnažio i stvorio da budem.
