Mada je riječ o velikim pjesmama značajnih autora, ni u jednom se slučaju ne može reći da je obradama Adams ponudio nešto bitnije novo te znanoj temi udahnuo novi život
Kad se neki autor ili grupa odluči objaviti album obrada tuđih pjesama onda je obično riječ o kreativnoj krizi, ili svojevrsnoj zahvali pjesmama koje su tom autoru ili grupi nešto značile. U slučaju novog, dvanaestog po redu studijskog albuma kanadskog rokera Bryana Adamsa, albuma »Tracks Of My Years«, riječ je i o jednom i o drugom.
Naime, nove pjesma Adams nije objavio još od 2008. godine i albuma »11«, a uzmemo li u obzir da je i prije toga u ovom tisućljeću imao svega još jedan album novih pjesama, »Room Service« iz 2004., onda je jasno da se Adams pomalo umorio pa mu i ne preostaje drugo do li ići na turneje – nedavno je svirao u Ljubljani – objavljivati live albume (»Bare Bones«, 2010., »Live at Sydney Opera House«, 2013.) ili raditi ploče obrada hitova drugih autora. A ovo posljednje baš mu i ne ide.
Ništa od svježine
»Tracks Of My Years« nude 11 pjesama u standardnoj i 16 u deluxe verziji pri čemu je najbolja i najuvjerljivija »You’ve Been a Friend to Me«, Adamsova pjesma iz 2009. godine iz filma »Old Dogs« i na ovaj album smještena tek u deluxe verziju. Razigrana, poletna i jednostavna kombinacija rock i country zvuka pokazuje zašto je Adams s više od 100 milijuna prodanih albuma najuspješniji kanadski rock pjevač. No, sve ostalo – mada je riječ o velikim pjesmama značajnih autora – nema tu svježinu i neposrednost i ni u jednom se slučaju ne može reći da je obradom Adams ponudio nešto bitnije novo te znanoj temi udahnuo novi život. Štoviše, neke od obrada daleko su od snage koju nose originali pa bi bolje bilo da se Adamas u njih nije dirao. Posebno to vrijedi za obradu Dylanove pjesme »Lay Lady Lay«, Beach Boys teme »Good Only Knows« te hita »Never My Love« grupe The Association iz 1967. Te obrade djeluju blijedo, neuvjerljivo i dosadno, a još je veći promašaj čuvena »Sunny«, veličanstvena pjesma koju je 1966. godine Bobby Hebb napisao u povodu smrti vlastitog brata nastojeći kroz pjesmu prevladati bol i uvjeriti se kako će ljepši dani ipak doći. Ovu prekrasnu tamnu soul baladu obrađivali su mnogi (James Brown, Stevie Wonder, Wilson Picket, Nick Cave…), ali Adamsovu verziju rijetko će tko zapamtiti.
Bryan Adams rođen je 5. studenoga 1959. godine u kanadskom gradiću Kingston. Poput mnogih drugih rock zvijezda napušta srednju školu i posvećuje se u potpunosti glazbi pa mu je svega sedamnaeast kad njegova grupa Sweeney Todd objavljuje album »If Wishes Were Horse«. Godine 1978. za diskografsku kuću A&M potpisao je potcjenjivački ugovor za jedan dolar, ali je uporno nastavio raditi i najprije stekao ime kao vrstan tekstopisac i kompozitor čije su skladbe izvodili itekako kvalitetni izvođači – Bonnie Raitt, Bonnie Tyler, Kiss i Joe Cocker. Debi album objavljuje 1980. godine, a prvi broj jedan album mu je »Reckless« iz 1984. s nizom i danas dobro znanih hitova kao što su »Run to You«, »Summer of ’69«, »Heaven«, »One Night Love Affair« i »It’s Only Love«. Trideset godina kasnije objavljuje album obrada »Tracks Of My Years«. U međuvremenu je prodao više od 100 milijuna ploča i zaradio znatno više milijuna dolara. Isplatio mu se onaj ugovor za dolar potpisan 1978. godine!
U skupinu nepotrebnih obrada svakako treba svrstati i »Down on the Corner« koja ne nudi ništa novo u odnosu na Creedence original (štoviše, itekako nam fali Fogertyjev hrapavi glas), a tek su zrnce bolje obrade Beatles standarda »Any Time At All«, Berryjeve »Rock and Roll Music«, čuvenog Ray Charles hita »I Can’t Stop Loving You« i divne Kristoferssonove »Help Me Make iz Through the Night«. No, zasluge tu idu ponajprije originalima jer su te pjesme toliko dobre da ih ne mogu uništiti ni najgori izvođači.
Nije baš sve tako loše
Da sve ne bude baš jako loše zaslužne su, uz već spomenutu »You’ve Been a Friend To Me« i druga (jedina na albumu potpuno nova) Adamsova pjesma »She Knows Me«, a od obrada ponajprije »Let’s Just Kiss and Say Goodbye«, soul klasik kojeg su izvodili mnogi, ponajbolje možda Manhattan Transfer, koji u Adamsovoj rock verziji ima snagu i privlačnost. Solidna je i pjesma zaslužna za igru riječi u naslovu albuma, tema »The Tracks Of My Tears«, R&B hit grupe Miracles iz davne 1965. Na toj razini je i »Many Rivers To Cross«, reagge klasik Jimmy Clifa iz 1969. godine te »C’mon Everybody« Eddy Cochrana iz 1958. godine, a ljubitelji bluesa i čvršćeg zvuka naći će zanimljivom pomalo garage rock verziju čuvenog Muddy Waters hita iz 1962. godine, pjesme »You Shook Me«.
– Na albumu su pjesme koje su mi pomogle u odluci da se odlučim baviti glazbom. Ovo je probrani izbor pjesama koje sam kao dječak slušao na AM radiju koji je sedamdesetih bio kralj i na kojem ste mogli čuti jednu za drugom pjesme Beatlesa, Beach Boysa, Raya Charlesa ili grupe Manhattan Transfer. Taj »miks« čuti ste mogli samo zato jer su to bili veliki hitovi. I zato sam odlučio napraviti kolekciju velikih pjesama koje odgovaraju mom glasu, rekao je Adams za američki časopis Billboard. I time je rečeno gotovo sve. Ako ovaj album za njega ima neko značenje, onda je to u redu. Za publiku, osim njegove baš velike fanove, neće puno značiti.
