Pjevačica Astrid Kuljanić ostvarila je jedan od svojih snova: studij na prestižnoj Manhattan School of Music. Put do New Yorka nije bio lagan; nakon što je prošla audiciju, što je već samo za sebe bilo golem uspjeh, trebalo je naći načina da se plati školarina i organizira život u skupom New Yorku. Krenule su akcije, upoznala se čak i s relativno novim konceptom prikupljanja sredstava crowdfundingom, radili su se oproštajni koncerti…, sve s jednim ciljem: osigurati barem prvu od dvije godine koliko traje magisterij.

   Prvi semestar je iza Astrid, ovih dana vraća se kući na zaslužen odmor, da bi u petak nastupila na novootvorenom Botelu Marini zajedno s karlovačkim girtaristom Goranom Ilićem. Idealna prilika da uoči dolaska kući proćaskamo o školi, obavezama, New Yorku i predstojećem koncertu.

Nevjerojatno iskustvo

Prvi semestar na prestižnoj Manhattan School of Music je gotov. Možete li ga rezimirati? Što ste novo naučili, je li teško, je li to ono što ste htjeli?

   – Ne mogu vjerovati da je semestar već gotov, čini mi se kao da sam tek stigla. Sve u svemu, ovo je bilo nevjerojatno glazbeno i životno iskustvo. Imala sam priliku upoznati fantastične glazbenike u ulozi profesora, da nabrojim samo neke: Dave Liebman, Theo Bleckman, Gretchen Parlato, Phil Markowitz, Chris Rosenberg, a i studenata, i to iz cijelog svijeta. Program je jako zahtjevan, ali moram priznati da uživam jer zbilja učim više nego što sam mogla zamisliti. Jedino čime nisam zadovoljna je kronično pomanjkanje slobodnog vremena pa tako nisam stigla uživati u samom gradu i koncertima koje sam mogla poslušati. Htjela sam studirati u New Yorku zato što je to svjetski glazbeni centar, zato što sam u roku od par mjeseci mogla vidjeti koncerte svih poznatih glazbenika jer svi nastupaju u New Yorku, ali na žalost nisam stigla. Čak sam prestala gledati najave jer ne želim znati što propuštam.

   Kako uopće izgleda studiranje na takvoj školi? Koliko ste učili, koliko imali prakse? Kako izgledaju ispiti?

   – Nastava je strahovito intenzivna, raspored na magisteriju je pretrpan, a osim same škole dobila sam super posao na Kampusu pa sam u školi svaki dan, što posao što nastava. Razlika između učenja i prakse je vrlo maglovit pojam u glazbi jer se teorija uči svirajući, ali ako mislite na ove tipične štreberske predmete kao povijest glazbe ili pedagogiju, na nastavi se puno sluša glazba i sudjeluje u raspravi tako da nema one klasične podjele: kreda, ploča i profesor koji drži predavanje. Naglasak je na diskusiji između studenata i profesora, puno se svira, a onda nakon sata dobijete zadaće da ne stignete sve napravit osim ako ozbiljno ne odustanete od spavanja. Ispiti su različiti od predmeta do predmeta, u formi koncerta ili klasičnog glazbenog ispita, ili kao projekti i eseji koje morate predati u određenom roku. Također, predavanja su obavezna, prati se cjelokupni rad studenta, sudjelovanje na nastavi, kašnjenje i izostanci, sve ulazi u završnu ocjenu. Da ne duljim, bila sam i ostala štreber, moram se pohvaliti da imam sve odlične ocjene.

Svako jutro jedno jaje

Kako vam izgleda uobičajeni radni dan?

   – Svako jutro jedno jaje… Naravno, prvo doručak, bez njega ništa. Preko dana su predavanja ili bih bila na poslu u Center for Music Entrepreneurship, a poslije 5 sati pa do 9 su probe školskih bendova. Nakon toga bih mrtva umorna došla doma i pogledala jednu epizodu Breaking Bad uz večeru, a onda zadaća.

   Jeste li imali kakvih javnih nastupa?

   – Imala sam puno nastupa u školi i jedan izvan. Budući da sam se koncentrirala na magisterij, u ovom semestru sudjelovala sam u tri školska benda: vokalnom, brazilskom, u Electronic Music te u još nekoliko studentskih projekata. Izvan škole održala sam jedan samostalni koncert u New York Live Arts gdje sam u triju s gitaristom iz New Orleansa Andrewom Burglassom i kanadskim basistom Peterom Bullom izvela svoj program, uključujući i originale na hrvatskom.

   New York. Od onoga što ste ipak stigli vidjeti što vas se najviše dojmilo?

   – Na žalost, kako sam rekla, nisam ga baš stigla previše vidjeti. Imala sam sreću pogledati nekoliko koncerata, i to je ono što me najviše zanimalo, ali ni približno koliko sam htjela. Moja novogodišnja odluka je da malo manje brinem o školi a više da se družim i uživam u gradu, jer će vrijeme magisterija očito proletjeti. A ono što me se najviše dojmilo su ljudi. Toliko ih ima da je to nevjerojatno, i tu stvarno možete biti slobodni jer nikog nije briga tko ste i što ste. Možete skakati goli po centru, urlati na sav glas, nitko vas neće ni pogledati. S druge strane, ako trebate pomoć ili vas nešto zanima, čim pitate svi će vam rado odgovoriti. Naravno, ima svakakve ekipe, ali to je posebna čar toga grada, i moram priznat da se izuzetno sigurno osjećam u bilo koje doba dana ili noći.

   Sushi do mile volje

   Kako živite, u sobi, stanu, s cimerima ili bez?

   – Nakon što sam maksimalno rastegnula boravak kod sestrične u Astoriji, kvartu u kojem uđete u lokalni dućan i možete birati između Podravkinih, Kraševih…, ma svih naših proizvoda, preselila sam se na Manhattan u Washington Heights iznad Harlema gdje se nalazi škola. Našla sam sobu preko oglasnika, živim s dva cimera kao u Big Bang Theory – jedan je biolog s Maldiva koji radi na Columbiji, drugi je bivši rock gitarist s Novog Zelanda koji radi u neprofitnoj organizaciji za odrasle s problemima u razvoju, a ja sam Penny. Voljela bih da mogu živjeti bliže školi kad toliko vremena provodim tamo, ali na žalost stanarina je toliko skupa da je ovo trenutačno najbolje što si mogu priuštiti.

   Hrana: instant kava i hamburgeri ili?

   – Sushi. Napokon mogu jesti sushi do mile volje, može se kupiti u lokalnim marketima. A zalomi se kojiput i hamburger, to je tu nacionalno jelo i zbilja je odličan! Hrana je skupa kao stanarina, pogotovo ako se mislite hraniti kvalitetno i izvan kuće, ali kuhanjem maneštri se da preživjeti. Izbor je beskonačan, još se nisam usudila ući u neke restorane jer ne znam uopće što bih naručila, ali polako učim. Instant kava ipak ne dolazi u obzir, aqua šporka kako bi rekli moji. Filter kava je kompromis, i to sam se iznenadila da i nije loša kao što sam pretpostavljala.

Ljeto u Hrvatskoj

Kako se zaokružila financijska konstrukcija? Ispraćali smo vas na ljeto u Pajolu, bila je i crowdfunding platforma, ali sve to nije bilo dovoljno za skupu školarinu i život u New Yorku. Kako ste to riješili?

   – Uspjela sam se bar ovu godinu financirati iz raznih izvora. Najbolje rješenje je kredit, što je u Americi uobičajena praksa za magisterij, a imam sreću da imam veliku familiju koja mi je također bila od velike pomoći. Crowdfuding kampanja bila je jedno posebno iskustvo, kao i ispraćaj u Pajolu, tako je ovo putovanje u biti počelo prije nego što sam odletjela, a tko zna kako će završiti. U svakom slučaju, želim se još jednom zahvaliti svima koji su mi pomogli na bilo koji način.

   Koliko je još ostalo škole? Kad se vraćate?

   – Magisterij traje dvije godine, dakle četvrtina je već prošla. Nakon toga na studentskoj vizi imam pravo ostati raditi još godinu dana, i mislim da ću to iskoristiti jer kako je krenulo, dok traje škola neću imati dovoljno vremena kvalitetno posvetit se mojoj glazbi. Planiram provesti ljeto u Hrvatskoj, već imam dogovorene neke nastupe, u biti planiram živjeti na dvije adrese koliko god mi to obaveze i financije budu dopuštale.

Turneja i album

A kakve vas još obaveze čekaju za ove praznike?

   – Dolazim prvenstveno radi turneje i snimanja albuma s karlovačkim gitaristom Goranom Ilićem. Ovog ljeta započeli smo prekrasnu suradnju kroz glazbu inspiriranu raznim kulturama koje imaju veliko značenje na području kojem živimo, a koje su istovremeno srodne i potpuno različite. Kroz autorske kompozicije i obrade hrvatskih narodnih napjeva i bosanskih sevdalinki, spoj akustične gitare i vokala s loop i live electronic tehikom omogućio nam je stvaranje novog, svježeg izričaja u etno-jazz žanru. Dobili smo fantastične kritike od kolega glazbenika i publike, pa želimo iskoristiti moment i zabilježiti našu glazbu.

   Dolazite u velikom stilu, na koncert u novi Botel Marinu. Recite nam sve, što možemo očekivati u petak?

   – U petak ću u duetu s Goranom predstaviti glazbu koja će se naći na našem albumu, originalan spoj tradicijske i autorske glazbe, a publika će moći uživati i u jedinstvenim improvizacijama koje nastaju u trenutku na svakom koncertu. Pjesme su raznolike, od prekrasne »Što te nema« i »More duboko« do tradicionalnih creskih koje eksplictno govore o muško-ženskim odnosima i seksu! Jako se veselim ovom nastupu budući da još nisam s Goranom svirala u Rijeci, a čula sam da je novootvorena Marina prekrasna. A i jedva čekam doći doma i pošteno profeštat!