Gospodin sa šeširom, čovjek skriven iza čuvenog plavog kišnog ogrtača napravio je još jedan divan album. »Popular Problems« nova su kockica prekrasnog mozaika kojeg je stvorio pjesmama i stihovima u posljednjih pedesetak godina
Princ melankolije i neupitni vladar sjetnih kišnih popodneva, kanadski pjesnik i šansonijer Leonard Cohen jučerašnji će osamdeseti rođendan proslaviti tako što će dva dana kasnije u prodaju biti pušten »Popular Problems«, njegov trinaesti studijski album koji se i prije pojave u trgovinama u cijelosti moglo preslušati na brojnim internetskim adresama i uvjeriti se kako jednom od najvećih suvremenih pjesnika godine nimalo ne smetaju.
Pohvale bendu
Cinični humor
Ta uspješna Leonard & Leonard suradnja očita je već u uvodnoj temi »Slow« gdje producent Leonard u tristo posto prvi plan gura fantastični duboki Cohenov glas iza kojeg tek kao laganu pratnju čujemo jazzom i bluesom obojene elektrododatke mahom sintesajzera, a back vokali sestara Web sjajni su kao i obično te dižu pjesmu na višu razinu. Naravno, ono što iznova oduševljava opet je tekst jer je riječ o još jednoj neponovljivim ciničnim židovskim humorom i iskrenošću obojenoj ispovijedi u kojoj Cohen kaže »I’m slowing down the tune, I never liked it fast, You want to get there soon; I want to get there last« – »Usporavam pjesmu, nikad nisam volio brzo. Ti svugdje želiš doći što brže, a ja posljednji« – pjeva Cohen dodajući kasnije kako to ne radi »zato što je star, već zato što je uvijek volio polako – to mi je u krvi!«. Poredbom svog načina života i životne filozofije sa suvremenom kaotičnom brzinom, Cohen je stvorio ne samo odličnu pjesmu, već i podigao spomenik jednom davno prošlom vremenu u kojem su se najbolje stvari radile lagano i s puno uživanja.
»Popular Problems« drugi su Cohenov album koji je objavio nakon nenadanog povratka na scenu 2008. godine. Na taj je povratak kao 74-godišnjak bio prisiljen zbog toga što ga je dugogodišnja suradnica prevarila i odnijela mu milijune dolara. Iako su mnogi sumnjali da u tim godinama Cohen može napraviti ozbiljniji iskorak, ubrzo je postalo jasno kako je zanimanje za njegov rad golemo, a fantastični trosatni koncerti ubrzo su se iz malih koncertnih prostora prenijeli i u velike dvorane pri čemu smo ga, na svu sreću, prošle godine vidjeli u pulskoj Areni, a 2010. godine u zagrebačkoj Areni iz koje je i krenuo na svjetsku turneju. Najave nove koncertne turneje vezane uz »Popular Problems« nema.
Nakon za Cohena tipične osobne ispovijedi slijedi »Almost Like the Blues«, isto tako tipična Cohenova društveno kritična pjesma o lošim stranama čovječanstva, o čemu piše već više od pola stoljeća. Ova balada, u kojoj uz njegov glas pratnju čine ponajprije diskretne udaraljke i klavir, spominje glad, ubojstva, silovanja, ratove, sela u plamenu, progone Cigana i Židova uz gorki zaključak kako sve to radi čovjek jer nema Boga na nebu, niti pakla pod zemljom.
Ozbiljnost u prvom planu
No, budući da Cohen kao intelektualni šarmer nikad ne miruje, ove pomalo apokaliptične stihove uspješno nadograđuje duhovitim autoironičnim stihovima pa tako čujemo »There’s torture and there’s killing/And all my bad reviews« – »Postoje mučenja i ubojstva/a tu su i loše ocjene mojih albuma!«.
No, ozbiljnost je ipak u prvom planu pa tako »Samson in New Orleans« predstavlja nastavak glazbenog komornog ozračja s tamnim i dubokim tonovima klavira koje kasnije upotpunjuju i isto tako tužne i mračne violine, a tekst kroz kombinaciju biblijskih motiva i stvarnosti na elegičan način obrađuje bijes, tugu, strah i izgubljenost koju su preživjeli mnogi stanovnici New Orleansa nakon što je uragan Katrina 2005. godine poharao taj grad. Svima znanih tema nedavne stvarnosti potom se dotiče i u izvrsnoj »A Street« posvećenoj tragičnom napadu na WTC blizance u New Yorku 11. rujna 2001. godine. Ipak, nešto bržeg ritma i uz južnjačko-soul ozračje koji osiguravaju duhači, ova pjesma, pogotovo uz stih o tome kako se »dočekao na noge« budi dozu prkosa i optimizma tipičnog za reakciju većine Zapadnjaka na na taj stravični čin terorizma.
Nakon tri teme vezane uz svijet oko njega, Cohen se okreće vječnoj temi ljubavi i najprije nudi neobičnu »Did I Ever Love You« koja počinje mračno uz klavir i njegov promukli vokal koji neodoljivo podsjeća na najbolje trenutke Toma Waitsa da bi potom prerasla u veselu ljubavnu country ispovijed o dugoj i (ne)uspješnoj ljubavnoj vezi. Slična je, ali s temom gorkog rastanka od one koju nije mogao zadržati, »My Oh My« koja je nastala još 2010. godine i koju je ponekad izvodio na koncertima dajući priliku pratećem bendu da se iskaže u elementima bluesa, soula i daška countryja koji čine ovu baladu.
Sva zla svijeta
Nakon najmračnijeg trenutka albuma Cohen za kraj ipak ostavlja puno više svjetla, nade i ljepote, kako u glazbi, tako i u stihovima. »Born in Chains«, klasičan religijski motiv bijega od zla i ropstva u slobodu vjere Cohen izvodi naizmjenično sa Sharon Robinson i sestrama Web stvarajući sjajnu gospel pjesmu čiji religijski ton pojačava soul pratnja duhača i orgulja te na kraju odlični klavir a la Ray Charles. Taj nadahnuti trenutak nastavlja se potom u odličnoj završnoj »You Got Me Singing« koju sjajnom svirkom violine Alexandra Bublitch pretvara u starinski country ugođaj najplemenitije vrste, a stihovima punim optimizma (!) »You got me singing even though the world is gone/You got me thinking I’d like to carry on« – »Motivirala si me da pjevam iako je svijet nestajao/ Motivirala si me da izdržim« – kao da briše sve ono ružno o čemu je pjevao, sva zla svijeta koja nas okružuju, sav teret godina kojih je u njegovom slučaju već velikih osamdeset.
Gospodin sa šeširom, čovjek skriven iza čuvenog plavog kišnog ogrtača napravio je još jedan divan album. Možda ga, kako je rekao u Puli prošlog ljeta, nikad više nećemo vidjeti, ali sjećanja na njega će ostati kod svakoga tko je proživio i doživio njegovu poeziju i njegove divne balade. »Popular Problems« nova su kockica prekrasnog mozaika kojeg je stvorio pjesmama i stihovima u posljednjih pedesetak godina. Njegova »Kula od pjesama« nakon »Popular Problems« još je bogatija i raznovrsnija.