ZAGREB  Tišina. Ton. Snima se. I krenulo je. Pala je u ponedjeljak prva klapa novog igranog filma Ognjena Sviličića »Mirni ljudi«, koji glumački na plećima nose Emir Hadžihafizbegović koji glumi Ivu, Jasna Žalica koja igra njegovu suprugu Maju i mladi 19-godišnji Hrvoje Vladisavljević koji igra njihova sina Tomicu. Tema teška i nažalost aktualna, takva da nam je Hadžihafizbegović kazao kako mu je ovo možda i najteža uloga u životu. Tema je maloljetničko nasilje. 

Suočavanje s nasiljem

Maloljetničko nasilje toj obitelji mijenja sve. 

   – Kad mu se dogodi nekakvo nasilje, ne samo u ovoj zemlji već bilo gdje, čovjek je prisiljen obratiti se institucijama, obilaziti razne šaltere od policije do škole. Međutim, imam osjećaj da ljudi ne reagiraju adekvatno na nasilje, da se nasilje tolerira. To me i potaknulo, pitanje kako društvo tolerira nasilje, pri čemu ne mislim samo na hrvatsko društvo. Nasilje se tolerira i čovjek ne može osjetiti o čemu se tu radi sve dok ga osobno ne doživi. Ovaj film je pokušaj da suočimo ljude s tim što se događa kad se dogodi nasilje, kazuje Sviličić. 

   Što se tiče odabira glumaca, onih glavnih, stvar je jasna. Em je, kako kaže, želio opet raditi s Emirom s kojim je radio film »Armin«, em je tražio i u susjednoj nam BiH našao dvoje glumaca koji mu po karakteru najviše odgovaraju likovima koje je zamislio. Hrvoje Vladisavljevića je našao u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prvi mu je ovo film. Priznaje nam da je i sam bio žrtva maloljetničkog nasilja. 

   – Film će sigurno dotaknuti taj problem, otvoriti ga na pravi način, ali ga riješiti sigurno neće. Scenarij je dobar i šalje poruku, pogotovo prema roditeljima koji su imali slične situacije. Ja jesam bio žrtva nasilja, ali nije to bilo u na ovaj način i u toj mjeri. Film pokazuje kako cijeli sustav loše reagira – kazao nam je Vladisavljević. 

   Jasni Žalici ovo je prva suradnja sa Sviličićem. 

Zahtjevna uloga

   – Nije normalno da znate imena ubijene djece, u Bosni Denis Mrnjavac, ovdje Luka Ritz. Bilo bi zgodno da su to imena nekih sportaša koji su na omladinskoj olimpijadi donijeli neke medalje, a mi ih pamtimo kao žrtve. Ono što je najveći problem, oni koji su ih terorizirali i ubili su isto tako naša djeca. Kad s te dvije strane gledate problem, onda on zapravo dobiva prave dimenzije, kaže Žalica. 

   A Hadžihafizbegoviću je ovo 40. jubilarni film, 12. sniman u Hrvatskoj. Film je to koji traži onaj psihološki realizam, a to je, veli Hadžihafizbegović, možda glumački i najteže. Teška je tema, no znali su teške teme Sviličić i Hadžihafizbegović pretvarati u dobre filmove i prije. Da će tako biti i sada, da se naslutiti već po prvoj snimljenoj sceni u kojoj Hadžihafizbegović jutrom hoda kuhinjom, ne govori ništa i govori sve.

Zanimljiva koprodukcija

Zanimljivo je da je film hrvatsko-francusko-srpsko-makedonska koprodukcija. Hrvatski producent je Damir Terešak i Maxima film, film je prošao i na natječaju francuskog filmskog fonda, prošao je i na srpskom filmskom fondu i na makedonskom. 

   – Loša strana toga je da treba jako puno vremena da se sve to organizira, no ono što je dobra strana je da imam priliku surađivati s ljudima koje, da sam ostao u hrvatskom okviru, nikad ne bih ni upoznao, veli Sviličić. Dobra je strana i barem još jedna, film će imati svoje premijere kako u Zagrebu, tako i u Francuskoj, Srbiji i Makedoniji.