Razgovor s novim umjetničkim direktorom

Simon Bogojević Narath: Zagreb film će početi selektirati projekte

Vedrana Simičević

Gledatelji su sigurno zainteresirani vidjeti animirane filmove na domaćoj televiziji, no činjenica da to ne mogu učiniti iako su sami dali novac potpuna je katastrofa



Na upražnjeno mjesto umjetničkog direktora Zagreb filma nedavno je zasjeo Simon Bogojević Narath, jedan od trenutačno najuspješnijih hrvatskih redatelja animiranih filmova. Vijest je dio poznavatelja hrvatske »animacijske« scene zasigurno iznenadila, jer je Bogojević Narath oduvijek spadao u onaj nezavisni redateljski korpus, ističući se kao autor koji u svojim filmovima ne pristaje na kompromise.


Izričajem svakako nije blizak svojevrsnom mainstreamu koji se u svakom pogledu posljednjih petnaestak godina vezivao za instituciju Zagreb filma. Bogojević Narath eksperimentalnim filmom, videom i video-instalacijama bavi se od 1990. godine, a gotovo dvadeset godina radi na području kompjutorske 2D i 3D animacije. Njegovi kratki eksperimentalni i animirani filmovi prikazivani su na nekim od najznačajnijih svjetskih filmskih festivala, a može se pohvaliti i nizom domaćih i međunarodnih nagrada, među kojima i priznanje stručnog žirija na festivalu u Annecyju. Kolege u njegovoj producentskoj kući »Bonobostudio« na vijest o imenovanju našalili su se da je prešao na »tamnu stranu«, no šalu na stranu, nekad veliki Zagreb film, slažu se mnogi, sad pod hitno treba svježa rješenja.


– Prihvatio sam poziv jer je došao od Vinka Brešana, direktora Zagreb filma i zato jer sam u jednom trenutku procijenio da bih se usudio pripomoći produkciji koju Zagreb film ima i napraviti nešto za opće dobro animacije u Hrvatskoj.   

Pomoć autoru


Kakvo je vaše mišljenje o radu Zagreb filma u neko, nazovimo ga, modernije doba?




– Zagreb film je posljednjih godina percipiran kao užasno troma i produkcijski zastarjela institucija. Nadam se da mogu promijeniti takav dojam u javnosti. Smatram da nisu bili dovoljno brzi, organizacijski, produkcijski i estetski u odnosu na vrijeme, odnosno da nisu dovoljno efikasno organizirali svoju produkciju filmova. Filmovi se uglavnom nisu pojavljivali nigdje izvan Hrvatske. Nestali bi nakon dva festivala.


No je li problem samo u efikasnosti ili i u sadržaju, idejama, kreativosti?


– Svaki autor ima neku svoju individualnu poetiku, estetiku i razloge zašto radi umjetnički film. Mislim da je zadatak produkcijske kuće, odnosno umjetničkog direktora da bude svojevrsno savjetodavno tijelo koje je u funkciji autorove ideje. Sebe stoga ne vidim kako nekoga tko implementira svoju estetiku, nego kao onog koji će pomoći autoru da izrazi efikasnije svoju autorsku ideju.


Godinama se Zagreb film percipiralo sinonimom za hrvatsku animaciju. Kakvi su sad »odnosi snaga« na hrvatskoj animacijskoj sceni?


– Već duže vrijeme manje produkcijske kuće imaju zanimljiviju produkciju filmova, naprosto zato jer su puno brže u donošenju odluka – barataju manjim budžetima i moraju biti efikasnije, te dati kreativni maksimum da bi se u tim ograničenim budžetima nešto kreativno događalo. Između ostalog to znači i da moraju biti i u tehnološkom smislu u dosluhu s vremenom, softverom, digitalnim manipuliranjem filmom.   

Interna selekcija


Što konkretno planirate promijeniti u skladu s vašim ovlastima u produkciji Zagreb filma?



Problem je u tome što su domaće televizije uključujući i HTV neprijateljski nastrojene prema svemu što nije imbecilni spektakl



– Volio bih da rad autora, uključujući i rad svih ključnih ljudi Zagreb filma, dramaturginje Željke Udovičić, direktora Vinka Brešana, producenta Dragana Švace i mene bude usmjeren na to da proizvodnju učinimo kvalitetnijom, bržom i efikasnijom i pomognemo autorima u svakom smislu. To za početak znači da će Zagreb film početi raditi internu selekciju projekata, odnosno neće kao dosad uzimati sve projekte koji stižu, već ćemo birati one koji su dovoljno kvalitetni. Ne mislim da su filmovi koje je prije Zagreb film proizvodio loši, nego smatram da su mogli biti bolji da se autorima pomoglo na efikasniji način


Šira javnost Zagreb film i dalje uglavnom povezuje s Baltazarom, pa mnoge zanima zašto se danas više ne može napraviti jedan takav uspješan animirani serijal?


– Baltazara nije moguće više napraviti naprosto stoga što se vrijeme promijenilo. Javnost mora prihvatiti činjenicu da moderna animacija više ne znači 2D crtić, već da to znači drugačije baratanje slikom koje uključuje sve moguće tehnike koje postoje.  Danas mladi ljudi posve drugačije estetski promišljaju stvari i drugačije gledaju na audiovizualni jezik. Baltazar se, kao takav, više ne može ponoviti. Njega treba ostaviti u prošlosti i usmjeriti se razvoju novih eksperimentalnijih, inovativnijih i žešćih stvari.


Gdje je hrvatska animacija trenutno u odnosu na svjetsku produkciju i trendove. Koliko smo »konkurentni« na važnijim inozemnim festivalima? Može li se govoriti o uzletu?


– Uzlet sigurno postoji, ali ga je teško operacionalizirati. Veljko Popović i ja smo, primjerice, još nedavno imali stanovitog uspjeha na tom polju inozemnih festivala, no sad su nam dva filma odbijena na Annecyju. No zato je bitno i da produkcija bude veća, kako bi se iskristaliziralo više kvalitetnih stvari. U odnosu na neke druge europske »sile« u animaciji, poput Francuske ili Engleske, mislim da je naša mala scena dosta jaka. S obzirom na broj autora i na naše budžete, kad se dva hrvatska filma pojave na nekom stranom festivalu, to je već uspjeh u tom omjerima.


A koliko su hrvatski animatori uopće zapaženi i unutar same Hrvatske? Imam dojam da jako teško dolaze do šire, pa čak i uže publike…


– Mislim da su gledatelji sigurno zainteresirani da te filmove vide, no problem je u tome što su domaće televizije uključujući i HTV neprijateljski nastrojene prema svemu što nije imbecilni spektakl. I u tom kontekstu činjenica da na HTV-u hrvatski građani ne mogu pogledati filmove za koje su oni dali novac, je potpuna katastrofa.


 Je li ijedan noviji hrvatski crtić prikazan u zadnjih deset godina na bilo kojoj hrvatskoj televiziji?


– Koliko ja znam, nije.


Koliko su, recimo, vaši nagrađivaniji naslovi imali projekcija u Hrvatskoj sve skupa?


– Na festivalima jesu, na televiziji ne. No i to znači da bi se uglavnom prikazali na Animafestu i Danima hrvatskog filma, možda još na pokojoj manjoj reviji i to je manje više to.      

Svjetski fenomen


Što je to sa Zagreb filmom, nekad relevantnom institucijom u međunarodnim okvirima, pošlo krivo?


– Zagreb film je bio super kad nije bio kombinat koji je oformljen dekretom, kad su tamo sjedili razbarušeni umjetnici koji su u međusobnoj interakciji stvarali fenomenalne filmove. Spominjem tu posebno Vladu Kristla i taj prvi uzlet animacije, Vatroslava Mimicu, Borivoja Dovnikovića Bordu i ostale koji su djelovali u šezdesetima i početkom sedamdesetih. To je tad bilo isključivo zbog autorske slobode, nekonvencionalnosti i drskosti. I onda se dogodio Vukotićev Oscar i mnoge druge nagrade i razdoblje kad je Zagreb film bio fenomen na svjetskom nivou. Ali nakon toga došlo je do neke stagnacije, da bi početkom novog milenija slika već bila posve drugačija. Vrijeme se promijenilo, generacije su se promijenile, pojavila su se računala koja su pružila šansu malim studijima i nezavisnim producentima da realiziraju ideje brže, a Zagreb film nije pratio sve te promjene. Nadamo se da ćemo to sad uspjeti promijeniti na način da razbarušimo autore i potaknemo ih da razvijaju svoje zamisli.


Predavač ste na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film. Kako gledate na budućnost animacije s obzirom na ono što vidite u tom obrazovnom procesu?


– Na budućnost uvijek gledam pozitivno i optimistično, ali mislim da je vrlo važno da politički faktori u Hrvatskoj napokon utuve u glavu da je kultura koju svi mi skupa proizvodimo nacionalni identitet za budućnost. Detektiramo sve veći interes studenata za studij animacije, ali jako je važno da društvo u cjelini vidi da to nisu dangube, nego pojedinci važni za kulturu i budućnost društva. Filmovi su vremenske kaspule i za deset godina, dvadeset, trideset godina nitko se neće sjećati tko je bio umjetnički direktor nekog Zagreb filma, ali će ostati dobri filmovi.


Vaš najnoviji uradak »Cvijet bitke« nagrađen je nedavno na Danima hrvatskog filma kao najbolji animirani film. No reakcije publike su bile podijeljene?


– Osobno sam jako zadovoljan filmom, a reakcije variraju od totalno negativnih do totalno pozitivnih. Dakle, karijera filma nije za sad najsjajnija, ali se nadam da će biti bolje, jer vrijeme uvijek donese neki konkretniji sud o filmu.


Rekli ste nedavno da ste u filmu bili donekle politički zločesti…


– Nisam bio zločest, samo radoznao, u svakom, pa i političkom smislu.