Plus za Johnsona

Prošlost umire, nada se budi: Gledali smo “Ratove zvijezda; Posljednji Jedi”

Dragan Rubeša

Johnsonov »Posljednji Jedi« dosad je najzabavniji, vizualno najšarmantniji, ali i najhumorniji segment njene recentne geneze. Pritom autor fino pokušava zadržati lucasovski dodir, ali i pridodati mu nešto posve osobno, promatrajući film kao vlastitu kreaciju



Odluka Disneyjevih mogula da režiju i scenarij »Posljednjeg Jedija« povjere Rianu Johnsonu bila je dostatno odvažna, iako je riječ o relativno nepoznatom autoru, miljeniku Sundance armade, koji iza sebe ima dva sjajna krajnje osobna filma – »Brick« i »Looper«.


Odabir se pokazao itekako dobitnom kombinacijom, jer je Johnsonov »Posljednji Jedi« dosad najzabavniji, vizualno najšarmantniji, ali i najhumorniji segment njene recentne geneze. Pritom autor fino pokušava zadržati lucasovski dodir, ali i pridodati mu nešto posve osobno, promatrajući film kao vlastitu kreaciju. To naročito dolazi do izražaja u fluidno i krajnje ležerno režiranim galaktičnim borbama, brojnim klimaksima i antiklimaksima, što u prethodnim nastavcima trilogije nije bio slučaj. Kao da želi odbaciti kohabitaciju s tutorom Lawrenceom Kasdanom i novim učenikom J. J. Abramsom, ponašajući se krajnje samosvjesno. Za Johnsona nije toliko bitna junakova karizma kojom će transformirati Lucasovu epopeju u neku vrstu nove paganske religije, već u prvi plan stavlja učinkovitost narativnog mehanizma.


Emotivna tenzija priče


Johnsonov zadatak prvenstveno se svodi na promatranje junakove osobnosti kroz emotivnu tenziju priče, pri čemu se fino pokušava obračunati s Lucasovim kreativnim balastom, iako zadržava njegove tipične scenarije i situacije. U priči se praktički zrcali ono što se trenutno događa u europskoj galaktici, s Novim (fašističkim) poretkom i Pokretom otpora koji mu se suprostavlja. Negdje između su profiteri utjelovljeni u trgovcima oružja kojima je svejedno prodaju li svoje strojeve za ubijanje dobrima ili zlima, plus novi kapitalisti casino ekonomije koji se opuštaju u intergalaktičkom casinu Canto Bighta, koji utjelovljuju dubrovačke lokacije, iako su one nekako bliže futurističkoj varijanti Amalfija blizu Napulja (jedini one-liner koji ih povezuje s Dubrovnikom izgovoren je doduše izvan tog konteksta na samom početku filma – »Target their cruisers!«).




Nova akvizicija je odvažna Rose Tico (Kelly Marie Tran), koja se združuje s Finnom nakon sestrine smrti, iako se njihova misija može promatrati kao posve autonomni dio priče, te viceadmiralka Holdo (Laura Dern), koja pokušava u trenutku krize otkinuti svoj dio kolača. Tu je i neizostavna Rey na oceanskoj planeti, koja pokušava namaniti Skywalkera u bitku, dok on čuva posljednje relikvije jednog kulta, vjerujući da je »došlo vrijeme da Jediji skončaju«.


Skidanje maske


No dok je Lucas stavljao na gomilu tisuće i tisuće digitalnih ratnika bez imena i lica, J. J. Abrams (šifra: »Sila se budi«) natjerat će dezertera Novog poretka na gotovo revolucionarni akt, skinuvši svoj šljem Stormtroopera kako bi pokazao da se iza njega krije čovjek. Johnson u tom skidanju maske ide još dalje. On ne samo da junacima podaruje osobnost, već ih je natjerao da se žrtvuju za viši cilj (motiv žrtvovanja na neki način postaje dominantna Johnsonova filmska tema).


Tu je i potentni telepatski odnos Rey i Kyloa (Adam Driver koji se nakon Jarmuschova »Patersona« i uloge u kultnoj TV seriji »Girls« prometnuo u službenog emisara bjelosvjetskog coola). Iako prednost dajemo perverznoj kemiji zla na relaciji Hux-Kylo. Ipak, ono po čemu ćemo najviše pamtiti Johnsonov film je odnos dlakavog Chewbacce i njegova novog prijatelja porga, čija ga je prisutnost u početku jako nervirala, da bi ubrzo postali nerazdvojni. Upravo je njihova »kemija« bez koje Disney ne bi bio Disney, ta koja je nanovo probudila djecu u nama.


Pustiti prošlost da umre. To je Kylova mantra. No bez obzira na njegovu opsesiju ubijanja prošlosti, oslobođenu grizodušja zbog ubojstva oca, takmac Dartha Vadera vjeruje da Jediji, Sithi, Imperij i Republika nisu ništa drugo nego zamke koje ga sprečavaju da »promatra budućnost«.


Nova nada


Zato novi zlikovac treće trilogije »Ratova zvijezda« dobro zna da nije u stanju suočiti se s modelom koji mu nije dostupan i odabire biti svoj. S druge strane, borba između vojske Prvog poretka i »speedersa« Pokreta otpora igra na borbu Hotha iz Kershnerova komada »Imperij uzvraća udarac«. Taktika je lukava. Združiti povijesne/stare fanove i pridružiti im one nove. No najemotivniji dio filma ipak je onaj u kojem Luke Sykwalker mijenja ideju i ulazi u western. Njegova usamljena i otpadnička figura sprema se s Kylom na »dvoboj na suncu« na usamljenoj visoravni blizu napuštenog rudnika.


Zato »Posljednji Jedi« nudi publici »novu nadu«. Jer kad ugledamo Yodu kako pred zapanjenim Lukeom uništava stare tekstove, te nepotrebne fetiše naučene napamet koji će okončati u plamenu, to postaje jedini način da Johnsonovi junaci nastave živjeti. Možda su ti isti izvorni tekstovi najdecentniji način za oproštaj od Carrie »Leie« Fisher, koja nas je zauvijek napustila kad je Johnsonov komad krenuo u distribuciju. »Pustiti prošlost da umre«, kako bi to rekao Kylo.