Iako su Srebrne medvjede ovogodišnjeg Berlinalea u glumačkoj kategoriji osvojili Wang Jingchun i Yong Mei za uloge bračnog para u komadu Wanga Xiaoshuaija »Di jiu tian chang« (»Zbogom, sine«), glavna zvijezda crvenog tepiha bio je mlađahni Wang Yuan koji je u tom virtuoznom filmu portretirao njihova usvojenog sina. Kad se Yuan ukazao obasjan berlinskim reflektorima, nastala je prava strka koju su izazvale njegove vrišteće obožavateljice, među kojima su dominirale berlinske teen Kineskinje.

Yuan je naime poznatiji i kao Roy Wang, zvijezda tročlanog kineskog boy benda TFBoys aka The Fighting Boys koji na Weibou ima preko 200 milijuna obožavatelja. Otkako je započeo njihov zvjezdani uspon, postali su miljenici reklamne industrije. Kreator Alibabe Jack Ma investirao je na jednog od njenih članova vrtoglavih 3 milijarde yuana za njegov angažman u reklamnoj kampanji.

Virtualni pokloni 

Njihova je popularnost tolika da je Liga komunističke mladeži izdala video na kojem TFBoys pjevaju popularni pionirski song »Mi smo nasljednici komunizma«, odjeveni u crvene marame. Iako će marame ubrzo zamijeniti krpicama Dolce & Gabbane i Chopardovim nakitom na jednoj od brojnih modnih fotografija. Na videu se pojavljuje i bivši košarkaš Yao Ming koji je kasnije postao uspješni poduzetnik. Uostalom, njihov megahit »Go Amigo« istinska je himna timskom radu i prihvaćanju kolektivnih vrijednosti. Komunizam i kapitalizam nikad nisu egzistirali u tako zanosnom erotskom zagrljaju. Jedini istinski rivali TFBoysa u popularnosti su voditelji na kineskim live-stream platformama koji primaju hrpe lajkova. No iznimna Zhu Shengze u ekstraordinarnom doksu »Present.Perfect«, laureatu ovogodišnjeg Rotterdama, istražuje taj fenomen fokusirana na njihove margine i anonimna lica.

Poput filma »Dragonfly Eyes« Xua Binga koji se reflektira na kinesku opsesiju videonadzorom, koristeći različiti nadzorni footage s online portala, tako i Shengze u svom doksu isključivo koristi live-streaming materijal prikupljen s različitih online platformi. Jer, life-streaming nije samo najpopularniji već i najprofitabilniji oblik kineske virtualne interakcije. Njime se u Kini služi preko 422 milijuna ljudi (podaci iz 2017.). U pogonu su na tisuće studija koji gomilaju ogromni profit od reklama, ali i kupovine takozvanih virtualnih poklona. Među njima su najpopularnije virtualne boce piva koje se šalju omiljenim voditeljima, da bi ih oni potom »otkupili« u novčanom obliku. Tako je Shengze prikupila preko 800 sati live-streaming materijala i montirala ga u halucinantni dvosatni doks, prateći nekolicinu voditelja i njihove snove o online vidljivosti. Iako je kineska vlada započela rat s live-streaming platformama, dok su neki voditelji i sami pribjegli autocenzuri.

Pikseliziran i nervozan, autoričin komad kolektivni je portret generacije koja ne pravi razliku između on-line i off-line prezenta. Ima tu svega, od erotskih plesačica, šarlatana koji prodaju različite proizvode, ali i ljudi koji jedu žive crve, hrvaju se u tekućoj boji i igraju izmišljene igre na zaleđenom jezeru. No te snimke ubrzo zamjenjuju neki drugi sadržaji u kojima usamljenici koriste live-streaming da se ne bi osjećali izolirani. U nekim kadrovima vidimo voditelje kako ostavljaju svoj mobitel da bi zapalili cigaretu ili odjurili u zahod. Jedan od korisnika koji priznaje da nikad nije doživio pubertet, opisuje nam svoj usamljeni život, sve dok ga live-streaming nije ohrabrio da izađe iz kuće i započne snimati eksterijere. Čak se i preselio u drugu provinciju gdje je pronašao posao. Autorica ne zna što se s njime kasnije dešavalo, jer je izbrisao svoj račun.

Potom ćemo ugledati tvorničku radnicu koja koristi odsutnost šefa da bi na life-streamingu podijelila s nama vlastitu intimu, paralelno radeći na stroju u seriji repetitivnih pokreta. Tu je i sredovječni transvestit koji u parku izvodi plesnu numeru, muškarac amputiranih udova koji zarađuje kao ulični zabavljač, manekenka koja komunicira s fanovima iz invalidskih kolica, te bauštelac koji tijekom marende krati vrijeme moonwalkingom.

Netko za pričanje 

Poput autoričina prethodnog elegantno orkestriranog dokumentarnog eseja o promatranju (šifra: »Another Year«), nanovo je u prvom planu njena znatiželja. Jer, koliko god je live-streaming naizgled apolitičan, životi autoričinih anonimaca govore jako puno o Kini danas i njenim nedostacima. »Koristim live-streaming da bih pronašao nekog s kojim ću pričati«, kaže jedan od njenih aktera deformirana lica. To isto čine i milijuni drugih Kineza. Shengze je tu da bi im dala glas i izvukla ih iz anonimnosti. To su sva ona lica suvremene Kine koja smo upoznali u ranim Zhangkeovim i Bingovim radovima. Kao da smo ih sada ugledali na jednom mjestu u seriji različitih live-streaming situacija koje imaju svoj ritam. Jer, »Present.Perfect« nije samo slika suvremene Kine, već i komad koji se referira na gramatiku filma kao medija čija je funkcija bilježiti prošlost, kao što je funkcija live-streaminga emitirati sadašnjost. Sadašnjost prekarnih života radnika, usamljenih ljudi s invaliditetom i samohranih majki.

No dok im je virtualni svijet podario boju, Shengze će je zamijeniti zrnatom crno-bijelom fotografijom, čime je filmu podarila posve novi subjektivitet. Jer, dok ZagrebDox u kineskom filmu preferira vizualnu etno poetiku i rafinman, koji dokumentarno ponekad združuje s likovnim, što je dokazao njegov ovogodišnji laureat Yang Zhang (šifra: »Na planini«), radikalniji Rotterdam to više preferira sirovije i s dostatnom dozom eksperimenta. Zhangov hibridni doks krajnji je autoričin antipod – sav u eksploziji boja, onih u prirodi/selu i onih na slikarskom platnu. Združuju ih različiti kineski prezenti i perfekti.