Iako su uoči kanske premijere Gilliamova filma mediji očito bili na njegovoj strani, opisujući Brancove geste kao »ridikulozne i groteskne klevete« i »kampanju namjernih prijetnji«, ipak smo na Brancovoj strani, koliko god su nam dragi neki od ranijih Gilliamovih filmova, poput »Straha i prijezira u Las Vegasu« ili »Brazila«. Jer, ako je u ovoj trakavici nešto ridikulozno, onda je to Gilliamov promašeni komad. Njegova je produkcija započela još 2000. Ali zaustavili su je financijski problemi, poplava koja je uništila filmski set i bolest Jeana Rocheforta odabranog za ulogu starog postolara koji zamišlja da je Don Quixote, dok je ciničnog izdavača Tobyja Grissonija trebao glumiti Johnny Depp. Kasnije su se kao Rochefortove zamjene spominjali Michael Palin i Robert Duvall. A kaosom koji je zadesio njegovu produkciju, pozabavio se i doks »Lost in La Mancha«.
Lažni infarkt
U kanskoj verziji Gilliamova filma, koja se može promatrati kao kaotični work-in-progress, Tobyja portretira Adam Driver, dok Quixotea glumi Jonathan Price. To očito nije njegova definitivna verzija i možda će nekom dodatnom montažnom intervencijom ona biti posve izmijenjena, s nekim novim ubačenim scenama koje nismo vidjeli. Ono što smo u Cannesu vidjeli, svodi se na seriju kaotičnih vremenskih skokova, improviziranih deformacija, animacija, grotesknih projekcija i halucinantnih epizoda, začinjenih pop koloritom. Ima tu svega, od duha Donalda Trumpa do fotografa na konjima u lovu na turbo senzacije. Tu su i olinjale (nepotrebne) reference na Fellinija u Quixoteovu deliriju s maskama koje ga okružuju. No sve se na kraju svodi na krhotine filma koji ustvari nije snimljen. Ostatke koje bismo jednog dana mogli ugledati u nekom posve novom obliku.
Ni Sellersova suradnja s Medakom i genijalnim Spikeom Milliganom (šifra: »The Goon Show«) ne spada u vrhunce tog velikog britanskog komičara. Da bi paradoks bio veći, njegov making-of još je luđi od konačne filmske verzije. Neki su čak proglasili »Ghost in the Noonday Sun« Sellersovim najgorim filmom, što je još uvijek daleko od istine. Stvari su krenule naopako već na samom početku, kad je Medak posjetio Sellersa u njegovu londonskom stanu kako bi poradili na scenariju, ugledavši ga kako gol prakticira jogu, stojeći na glavi. Simanje koje je započelo na Cipru ubrzo se prekida kad je Sellers fingirao infarkt, jer će ga Medak nekoliko dana kasnije ugledati na novinskoj fotografiji kako pije čaj u društvu princeze Margaret u otmjenom londonskom restoranu. Kad se snimanje nastavilo, sve je opet krenulo nizbrdo. Sellers je stalno kasnio na set. Onda se žalio na morsku bolest, iako je bio viđen kako skija na vodi. A grčki kapetan koji je trebao dopremiti piratski brod bio je tako pijan, da ga je uništio snažnim udarcem u rivu.
Britanski geniji