Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 4n
Sutra: 10° 10° 4n
14. studenoga 2019.
Zauvijek mlad

video Osamdeseta godišnjica rođenja ikone i idola - Jamesa Deana

foto: AP
foto: AP
Autor:
Objavljeno: 8. veljača 2011. u 16:10 2011-02-08T16:10:53+01:00

Ulogama neuglađenog mladog čovjeka bez cilja ohrabrio je promjene uloga muškaraca,  žena i mladih pedesetih godina koje će sljedećih desetljeća postati »main stream« 

James Dean upoznao se s kolegom Alecom Guinnessom ispred jednog od brojnih restorana u Los Angelesu. Već afirmiranom britanskom glumcu, koji će nekoliko godina kasnije dobiti Oscara za naslovnu  ulogu u filmu »Most na Rijeci Kwai«, s ponosom je pokazao svoj novi  Porsche 550 Spyder.

Glumac je bio navršio tek 24 godine i u godinu dana snimio samo tri  filma, od kojih posljednji »Div« još nije bio ni montiran u trenutku smrti, ali je već tada imao kultni status simbola generacije

Guinness je prokomentirao kako automobil izgleda zlokobno te rekao Deanu: »Ako ga budeš vozio, naći će te mrtvog u  njemu najkasnije za tjedan dana«. Ovaj se susret zbio 23. rujna 1955.  godine, sedam dana prije Deanove smrti na cesti u blizini kalifornijskog  gradića Cholame. 

Glumac je bio navršio tek 24 godine i u godinu dana snimio samo tri  filma, od kojih posljednji »Div« još nije bio ni montiran u trenutku smrti, ali je već tada imao kultni status simbola generacije, koji je s protokom vremena samo jačao

. Deanova smrt, kako stoji u jednoj o njegovih  biografija, bila je inspiracija za 43 pjesme, stotine članaka, brojne knjige, spomenike, klubove obožavatelja, filmove i kazališne predstave. Ali  ništa manje inspirativna nije bila ni potraga brojnih američkih povjesničara i sociologa, koja traje sve do današnjih dana, za odgovorom na  pitanje što je to zapravo Deanu priskrbilo takav posmrtni status.

Farmerska obitelj

James Byron Dean rodio se 8. veljače 1931. godine u farmerskoj obitelji u Marionu, u američkoj saveznoj državi Indijani. Sa šest godina s  obitelji, jer je otac Winton odlučio farmu zamijeniti poslom zubarskog  tehničara, seli u Santa Monicu u Kaliforniji.

Međutim, tri godine poslije  umire mu majka i otac ga vraća svojoj sestri na farmu u Fairmouthu u  Indijani, gdje je Dean završio osnovnu i srednju školu. Rastao je u kvekerskom okruženju, a savjetnik i prijatelj postao mu je metodistički pastor James DeWeerd, koji je po svemu sudeći imao velikog utjecaja na  Deanove buduće interese, posebno kada je riječ o auto utrkama, kazalištu i odnosu prema životu. 

Dean je postao idol i ikona jer su  ga mladi vidjeli kao utjelovljenje vlastite pobune bez ostatka

Svjedoci vremena kažu da su Deanovi kazališni nastupi u srednjoj  školi bili osrednji, ali je zato bio izuzetno popularan sportaš, nastupajući za školsku košarkašku i baseball momčad, te aktivan član školskog  forenzičkog društva pa se natjecao i u forenzici. »CSI Dean« nije se  ipak razvijao u tom pravcu.

Nakon mature vratio se kod oca i njegove  nove supruge u Santa Monicu, gdje je upisao pravo, da bi se potom prebacio na znano Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu (UCLA) i pravo zamijenio studiranjem glume. Iako je taj izbor zahladio njegove odnose s ocem pokazao se, unatoč indicijama iz srednje škole, dobitnim.  

Već tijekom studiranja na UCLA-i pobijedio je 350 glumaca i dobio  ulogu Malcolma u »Macbethu«, počinje glumiti u glumačkoj radionici  Jamesa Whitmorea te 1951. godine donosi odluku da napusti sveučilište  i u potpunosti se posveti glumačkoj karijeri.

Nakon kratkotrajnog »motanja« po Hollywoodu, gdje je zarađivao i  kao čuvar parkirališta CBS-ovog studija, pojavivši se prvi put na televiziji u reklami Pepsi-cole i nastupivši u nekoliko filmova sa sporednim  ulogama bez teksta, u listopadu 1951. godine seli u New York. Nastupao je u nekoliko epizoda različitih CBS-ovih televizijskih serija, no  prekretnica je bila mogućnost učenja glume u čuvenom Actors studiju.  

U pronađenom pismu obitelji iz 1952. godine Dean je presretan što dobio priliku učiti u »najvećoj kazališnoj školi«.

Traperice i automobili

Trebalo je proći još samo malo vremena da njegov kazališni rad donese ploda. Pozitivne kritike uloge Bachira u adaptaciji knjige Andrea  Gidea »Nemoralan« vodili su 1954. godine ozbiljnim pozivima iz Hollywooda.

Za ulogu Cala u filmu »Istočno od raja«, redatelj Elia Kazan  želio je angažirati već zvjezdanog Marlona Branda, no sugerirali su mu  mlađeg Deana koji je potom bio i na razgovoru s autorom predloška za film, budućim nobelovcem Johnom Steinbeckom. Američki književnik  inače nije osobno volio osornu i gnjevnu mladež, ali je smatrao da je  Dean idealan izbor za ulogu. I tako je u travnju 1954. godine Dean otputovao u Los Anegeles na snimanje filma koji će mu otvoriti vrata filmskog, a pokazat će se i postumnog, raja.

Brojni sociolozi tragaju za odgovorom na pitanje što je Jamesu  Deanu priskrbilo takav posmrtni status

Ubrzo je uslijedila uloga Jima Starka u »Buntovniku bez razloga«,  gdje su mu partneri bili tinejdžeri glumci Natalie Wood, Sal Mineo i  Dennis Hopper. Opet je glumio lik bijesnog i neshvaćenog tinejdžera  koji očajnički želi naklonost oca.

Bojeći se da ne bude tipiziran po prethodna dva, u trećem i posljednjem filmu »Divu«, u kojem su mu partneri Elizabeth Taylor i Rock Hudson, Dean glumi teksaškog naftnog  magnata Jetta. No, osim kod filmofila uloga Jetta pala je u sjenu i ono  čega se Dean bojao dogodilo se. Cal Trask i Jim Stark, likovi mladih  buntovnika, ipak su na koncu pobijedili, dajući Jamesu Deanu nakon  prerane smrti status američke ikone. 

Nije se međutim to dogodilo slučajno. Od Drugog svjetskog rata tinejdžeri, posebno u SAD-u, tragaju za slavnima s kojima se uspoređuju  i identificiraju. No, ti idoli koji traju duže ili kraće možda nikada ne postanu ikone.

Da bi postali ikone slavni moraju svojim mislima, idejama i  djelovanjem imati značajan utjecaj na društvo. Dean, kojeg su mladi  njegovog doba mogli razumjeti jer je nosio traperice, volio automobile i  brzinu (»živi brzo i umri mlad«, kako glasi jedna uzrečica iz tog doba),  postao je poznat kao prvi tinejdžer u pedesetima te postao ikona stvorivši fiktivnu filmsku osobu buntovnika s kojom su se adolescenti mogli  identificirati. 

Zauvijek mlad

Bile su to godine u kojima je generacija Amerikanaca koja je patila u  vremenu Velike depresije i strave Drugog svjetskog rata podigla djecu u  blagostanju kakav je bio nezamisliv njihovim roditeljima. SAD su iz  Drugog svjetskog rata izašle ne samo kao vojni pobjednik nego i kao  ekonomska sila, koja je posebno u poraću bilježila veliki gospodarska  rast dok su nekadašnje europske imperije raščišćavale ruševine, vidale  ratne rane i kretale u obnovu, dakako s financijskom pomoći Amerike.

 To gomilanje bogatstva očekivano se odrazilo i na standard građana.  Počelo se govoriti o potrošačkom društvu. Imati kuću s pripadajućim  najmodernijim uređajima više nije bio samo san prosječnog Amerikanca. Počinju nicati predgrađa u kojima se smješta ojačala srednja klasa,  imati automobil postalo je normalna stvar a čak 77 posto američkih domaćinstava već početkom pedesetih posjeduje televizor. 

Deanova smrt bila je inspiracija za 43 pjesme, stotine članaka, brojne  knjige, spomenike, klubove obožavatelja, filmove i kazališne predstave

No, da se u pozadini te idile, koju je personificirala dobrostojeća konzervativna obitelj u kojoj je otac radio, a majka čuvala troje ili četvero  djece te brinula o kući, nešto kuha prvi su »nanjušili« drski holivudski  producenti i redatelji koji su filmovima pokušavali prodrijeti ispod površine mirnog društvenog života.

Današnji adolescenti naime mogu u  prijateljskom odnosu razgovarati s roditeljima o svojim mislima i osjećajima za razliku od pedesetih kada su se roditelji stereotipski držali  autoritarnog odnosa.

U eri predsjednika Dwighta Eisenhowera, vremenu mira i napretka, od mladih se međutim očekivalo da poštuju starije i  drže se pravila. Tada se pojavio James Dean i, prije rokera, u filmovima  potretirao buntovnika, autsajdera, kao simbol kulture mladih tog doba  koja je bila »tjeskobna i gnjevna, drska ali nevina, narcisoidna u trapericama te sa stavom zauvijek mlad«. Dean je postao idol i ikona jer su  ga mladi vidjeli kao utjelovljenje vlastite pobune bez ostatka. Pobune  protiv roditelja i takvog »idiličnog« društva baziranog na materijalizmu  i utvrđenim ulogama muškaraca i žena.

Osobno, ipak, Dean nije bio usamljenik i buntovnik kakvog je igrao u  filmu. Iako je nakon majčine smrti ima problema s ocem te vodio nekonvencionalan život, nije bio ni gnjevan ni besciljan. No, utjelovio je  drukčiji tip muškosti od onog kojeg je simbolizirao Eisenhower, gdje su  na cijeni bili »muškost«, bogatstvo, proboj u društvu i posjedovanje.

U  filmovima je to bio neuglađen i spokojan mlad čovjek bez cilja tako blizak tinejdžerima njegove generacije, a u stvarnosti vodio je »eksperimentalni« život, koji je uključivao ambivalentnu seksualnost. Zajedno  uzevši, Dean je ohrabrio promjene uloga muškaraca, žena i mladih pedesetih godina koje će sljedećih desetljeća postati »main stream«. Prerana smrt samo je pridonijela potvrđivanju njegova statusa ikone do današnjih dana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.