Grad: Rijeka
Danas: 23° vedro
Sutra: 11° 19° kiša
23. rujna 2017.
A sad adio

Ljubišu Samardžića pamtit ćemo po zlatnom osmijehu i velikim ulogama

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 11. rujan 2017. u 10:43 2017-09-11T10:43:00+02:00

Ratni filmovi, komedije, drame, TV serije, sve je Samardžić znao. Šurda, Španac, Zis.... Bitka na Neretvi, Valter brani Sarajevo, Vruć vetar... Legenda koju ćemo pamtiti po zlatnom osmijehu

Jednom odletjet će ptice,
ulice naše ostat će
bez sunca,
čovjek ispratit će ženu,
dugo na vjetru još
stajat će sam.

Jednom odlazi svatko,
putem svog života,
na rastanku samo
srce kaže,
ja ću se vratiti!

Borivoje Šurdilović Šurda! Vruć vetar! Mrežica što se na glavu stavlja pred počinak da se za spavanja frizura ne poremeti, šešir što ga je s vrata bacao na čiviluk nepogrešivo, kava obavezno jer mu se srozao tlak. Šurda. Ode. Portali su u zadnjim minutama petka objavili kako je u Beogradu u 81. godini nakon teške bolesti preminuo Ljubiša Samardžić Smoki. Velikan, glumačka legenda ovih prostora. Šurda, Španac, Zis.... Bitka na Neretvi, Valter brani Sarajevo, Prekobrojna... Vruć vetar...

– Fenomen Šurda! Šurda je je bio utjelovljenje jugoslavenskog čovjeka koji malo radi, ima relativan smisao za humor, nesnalažljiv je u životnim situacijama ali je na kraju simpatičan. On je zapravo bio neka neša verzija Jamesa Stewarta. Ako je Bata Životinja bio John Wayne, a jest jer je to ta šerifska, kabadahijska, mačistička logika, Smoki je bio James Stewart. Čak i u Valteru, koji praktički nastao iz stripa, on je Jemes Stewart, pa kada onaj kaže »Heil Hitler«, on diže ruku i kaže: »Jedi govna!«. Uvijek je imao taj lagani dribling, nepodnošljivu lakoću srpske glumačke igre, a sve je tim fenomenalnije jer je hrvatskoj seriji napravio jednu od svojih najvećih životnih uloga – kazuje Ahmed Burić, sarajevski novinar i pisac.

Poput Belmonda

Novinar i filmski kritičar Hrvatskoga radija, Ivan Žaknić je mišljenja da je možda i ponajbolje uloge Samardžić dao u filmovima Puriše Đorđevića: Devojka, San, Jutro. Volio je Pulu, filmski festival, osvajao Zlatne arene, dolazio kad god je mogao, sve do bolesti. A počelo je davne 1961. godine s filmom »Igre na skelama«, da bi ga međ' zvijezde lansirao film »Prekobrojna« Branka Bauera iz 1962., komediji o životu omladine na radnoj akciji gdje mu je partnerica jednako karizmatična Milena Dravić. Karijera duga preko 50 godina.

Da se rodio vani, u nekakvoj Americi, Francuskoj, Velikoj Britaniji, kakva bi mu bila karijera, kome bi bio konkurencija, na koga bi glumom sličio i s kim ga se da usporediti!?
– Jean Paul Belmondo, možda s njim. Veliki su bili i Bata Živojinović, Boris Dvornik, Relja Bašić, ali Samardžić je mogao glumiti sve. Nešto kao Goran Bogdan danas – veli Žaknić.

Na čelu kolone

Ratni filmovi, komedije, drame, TV serije, sve je Samardžić znao. Uhvatio se 2000-ih i režije, režirao sedam dugometražnih filmova i dvije televizijske serije. Njegov prvi dugometražni film Nebeska udica prikazan je u službenom programu Berlinskog filmskog festivala. Buriću će za taj dio njegove karijere kazati da mu i nije najdraži. Bilo je to, kaže Burić, neko filmsko uvjeravanje da smo, eto, mogli i drugačije.

– Međutim, imao je zlatni osmijeh koji nas danas gleda isključivo s rubrike Sport kluba »Dogodilo se na današnji dan« i »Zlatni trenuci yu fudbala« – kaže Burić.

A materijala ima taman toliko da je svatko morao zapamtiti nešto. Recimo, »Bitka na Neretvi«, Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić, zajedno protiv okupatora dok pjevaju: »Nas dva brata skupa ratujemo, ne plač' majko ako poginemo«. Ili ipak i prije svih Crni Rok, Ljubiša Samardžić u TV seriji Ive Štivičića i Televizije Zagreb, lako moguće u najboljoj svojoj ulozi ikad. Bila je to, kako lijepo piše na 217. stranici »Leksikona radija i televizije«, prva dramska serija Dramskog programa TVZ snimljena, pisana i montirana isključivo za TV prikazivanje. »Kuda idu divlje svinje«, igrana TV serija u 10 epizoda, emitirana na TVZ 1971. Scenarij Ivo Štivičić, režija Ivan Hetrich. Glavne uloge: Ljubiša Samardžić, Fabijan Šovagović, Ivo Serdar....

Glumački talent

Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u obitelji rudara, a zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj kinematografiji. Prvu ulogu igrao je 1961. u filmu »Igre na skelama«, a potom i niz uloga među kojima u filmovima »Bitka na Neretvi«, »Valter brani Sarajevo«, »Bombaši«, »Sutjeska«, »Ljubavni život Budimira Trajkovića«, »Lude godine«, »Rad na određeno vrijeme«, »Moj tata na određeno vrijeme«, »Nije lako s muškarcima«, »Magareće godine«, »Ubojstvo s predumišljajem«, »Nataša«, »Konji vrani«…
U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama »Vruć vetar«, »Povratak otpisanih«, »Kuda idu divlje svinje«, »Bolji život«, »Policajac s Petlovog brda«, »Jesen stiže, dunjo moja«… Nadimak »Smoki« dobio je zahvaljujući istoimenom liku kojeg je tumačio 1963. u filmu »Pješčani grad«. Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji »Miris kiše na Balkanu« 2011. koju je i režirao. Njegov redateljski prvijenac bila je dramom o bombardiranju SR Jugoslavije 1999. »Nebeska udica«, a potom je režirao i filmove »Nataša«, »Ledina«, »Konji vrani«…

Crni Rok

– Otišao je čovjek koji je za mene bio onaj parafrazirani stih Vladimira Nazora, koji jaše na čelu kolone. Sada Ljubiša jaše na začelju kolone – reče nam jučer kratko Ivo Štivičić.

Jer, otišao je prijatelj, njegov, naš. No, možda bi ga ipak valjalo pamtiti s osmijehom na licu, onakvog kakvim ga opisuje Leksikon Yu mitologije: »Smoki Samardžić; beogradski glumac, bivši boksač, zvijezda popularnih komedija i ikona partizanskog žanra. Iako je uglavnom glumio pozitivce — jedna od najomiljenijih njegovih uloga je Šurda, pošteni i smotani tip u tv-seriji »Vruć vetar« — znao je u toku svoje, zaista duge filmske i televizijske karijere, napraviti i drugačije likove. U tom smislu vjerojatno najbolje ostvarenje mu je ona Crnog Roka, ambivalentnog kulera iz tv-serije »Kuda idu divlje svinje«. I da ništa nije glumio: kožnjak, borsalino šešir, crna dolčevita, zulufi — kakav image! Slovi za pravog gospodina. Još uvijek.«

I da ništa nije glumio – kakav image! A sad, štono bi Šurda kazao i kako je Oliver Dragojević tih 80-ih pjevao, a sad adio, i tko zna gdje i tko zna kad...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka