Budizam je oduvijek smatran religijom tolerancije i pacifizma. U ime Bude nikad se nije ubijalo i sijalo mržnju, niti proizvodilo ekstremizme i fanatizme kao što je to slučaj s nekim drugim religijama poput kršćanstva ili islama koji su s krunicom oko vrata ili nekom drugom sličnom brojanicom, prouzročili neviđene masakre, od Belfasta do Ahmića, Mosula do Srebrenice. No i ta u biti ateistička religija koja ne poznaje Boga i dopušta pesimizam, isto može biti militantna i huškački nastrojena. To dokazuje i »The Venerable W.« (Uvaženi W.), najnoviji doks švicarskog autorskog veterana s francuskom adresom Barbeta Schroedera, kojim on zatvara svoju Trilogiju zla. Njen prvi dio »Idi Amin Dada: Autoportret« snimljen davne 1974. pozabavio se notornim ugandskim diktatorom. Drugi dio (»Đavolji odvjetnik«) fokusiran je na Juliana Vergesa, branitelja nacističkog zločinca Klausa Barbieja. A treći dio »The Venerable W.« prikazan ovih dana u Cannesu izvan konkurencije, bavi se likom i djelom burmanskog budističkog monaha Ashina Wirathua, odgovornim za progone i etnička čišćenja muslimana, naročito pripadnika etničke manjine Rohingya koja nastanjuje mijanmarsku jugozapadnu pokrajinu Arakan.
Taj malo je reći kontroverzni monah u budističkom je svijetu praktički više iznimka nego pravilo. Jer, kršćanstvo štanca takve ilčiće, markićke, košiće, rydzike, le pene, farrage, wilderse, orbane i ramose u neograničenim količinama. No za razliku od aktera prethodna dva dijela Scroederove doku trilogije, Wirathu ne samo da je pristao dati »ekskluzivni« intervju za film, već pred autorovom kamerom ponosno i samodopadno izlaže vlastite ideje i političke stavove. Da bi pridobio Wirathua za razgovor, Schroeder mu je rekao da je Marie Le Pen njegova velika štovateljica, te da bi njenim eventualnim dolaskom na vlast ona definitivno progurala mnoge zakone i ideje koje je on proveo. I sam Wirathu pohvalio mu se da je veliki Trumpov fan. Sve to samo dokazuje da različiti populizmi nemaju granice i dobro se razumiju, bez obzira da li se prakticiraju u Francuskoj, Mijanmaru ili u našem katoličkom kalifatu.
Čista nacija
Da bi paradoks bio veći, Wirathu nije usamljeni pripadnik neke monstruozne sekte, već je u svojoj zemlji itekako utjecajna i cjenjena ličnost čiji masovni skupovi organizirani u sportskim dvoranama privlače sve veći broj pristaša. Strategija koju koristi autor je ostaviti sugovornika da priča i ne donositi nikakave moralne sudove o njegovim izgovorenim riječima, jer će zlo kad tad isplivati na površinu samo od sebe, kap po kap (sličnu strategiju koristi i Joshua Oppenheimer u »Činu smaknuća«. Zbog tih počinjenih zla, Wirathu se čak našao na naslovnici Timea uz naslov »Krvavo lice budističkog genocida«. Sve je započelo 1962. kad je vojni udar u Mijanmaru (Burma) doveo na vlast huntu, a lider opozicije postaje disidentica Aung San Suu Kyi, čije će kartonske maske Bono dijeliti publici za vrijeme U2 koncerta na Maksimiru 2009. Bila je to godina kad se počeo širiti masovni pokret nezadovoljstva protiv mijanmarske vojne diktature, koji su predvodili monasi, a koji su u Burmi itekako brojni. Samo u Mandalayu koji broji milijun stanovnika, ima 300.000 budističkih redovnika. Riječ je o »najbudističkijem« gradu na svijetu.
Wirathu je bio više naklojen hunti, te je u svojim mantrama počeo propagirati »čistu i lijepu naciju«, preuzevši doktrinu burmanskog vjerskog nacionalističkog pokreta 969. Tada počinje bojkot muslimanskih trgovina, brojni napadi, egzekucije i palež džamija (najjeziviji dio filma je footage koji pokazuje kako budistički svećenik u narančastoj halji palicom hladnokrvno pretvara lice mladog muslimana u kašu). Sve to eskaliralo je u pravo etničko čišćenje tijekom kojeg je u izbjeglištvo otišlo preko 150.000 muslimana, mahom pripadnika skupine Rohingya koji su izbjegli u susjedni Bangladeš. Nobelovka Suu Kyi ima o svemu tome prilično dubiozne stavove, te poriče da je nad tom muslimanskom skupinom izvršen »genocid«, preferirajući izraz ‘hostility’. Iako je 2016. pozvala komisiju UN-a predvođenu Kofijem Annanom da napravi izvještaj o stanju ljudskih prava u njenoj zemlji, koji je pokazao da su u oblasti nastanjenoj etničkom skupinom Rohingya počinjeni »zločini protiv čovječnosti«.
Vjera i rasa
Za Wirathua, Mijanmarci su dužni braniti vlastitu vjeru i rasu od muslimanske pošasti. Muslimani su za njega biološki jači i rađaju više djece, pa će stoga preplaviti Mijanmar, jer oni »ne dijele našu kulturu« (ovdje se Wirathuovi stavovi frapantno podudaraju s našim »monahom« Ilčićem i njegovom sektom U ime obitelji). Wirathu iznosi svoje šovinističke i rasističke teze hladnim i monotonim glasom, dok mu delirična masa monaha i muškaraca na skupovima uzvraća aklamacijom. Nakon što je Wirathu tu istu masu lobotomizirao pervertiranim idejama, prepustio joj je da obavi prljavi posao umjesto njega, pa etničko čišćenje, palež i ubijanja mogu započeti. Zvuči poznato, zar ne? Naravno, Schroeder se kao deklarirani budist i bivši hipik trudi pokazati i onu drugu ljepšu stranu budizma, razgovarajući s nizom starih monaha koji se s gnušanjem i rezignacijom ograđuju od Wirathuove ideologije. Također je angažirao i svoju ženu glumicu Bulle Ogier koja je glumila u njegovim ranim filmovima, kad je Schroeder smatran jednim od zanimljivijih imena francuskog Novog vala (šifra: Maitresse), dodijeliviši joj sada ulogu naratorice. Ona čita dijelove budističkih svetih tekstova, kako bi time autor još snažnije podcrtao kontradikcije koje ga opsjedaju.
Jeziv je i footage s prizorima nacionalističkih marševa desetaka tisuća Mijanmaraca, među kojima najveći dio čine redovnici. Religija mira pretvara se u sredstvo mržnje, inficirana virusom nacije. No iako su mijanmarske vlasti pod stranim pritiskom zabranile notorni 969, Wirathu osniva novi pokret Ma Ba Tha (Savez za rasu i vjeru), izvodeći svoje performanse s flasterom zalijepljenim preko usta, dok iz razglasa pušta svoje šovinističke propovijedi. Dio tih propovijedi distribuiraju se i na CD-ima, ali i u propagandnim filmovima u kojima se muslimani prikazuju kao silovatelji, dok njihova zlodjela rekonstruiraju amaterski glumci. Ni u 2017. virus mržnje koji je posijao Wirathu se ne zaustavlja. Tako je prošlog siječnja ispred ulaza u mijanmarsku zračnu luku Yangon ubijen muslimanski odvjetnik dok je u naručju držao unuka (riječ je o odvjetniku koji je u procesu zastupao Suu Kyi). Za ubojstvo je osumnjičen poručnik blizak Wirathuu, dok je alfa i omega čitave operacije bio kapetan koji je štovao ideje njegova Saveza za rasu i vjeru. Ali i Schroeder je tijekom snimanja bio na udaru prijetnji i upozorenja. Jednom je na zaslonu smartphonea primio šturi SMS – »Pazi se! Vojna obavještaj«.
