»Jane Eyre« je sentimentalnost s ugrizima po staroj navadi da bez patnje nema romantike
Jane Eyre je u ranom djetinjstvu izgubila roditelje, živi u dvorcu kod zle tete, izložena stalnim kaznama i poniženjima. Odlazi u Lowood da bi stekla korisno obrazovanje. A u Lowoodu, kao što znamo iz romana Charlesa Dickensa, prakticiraju sustavnu okrutnost kakvu je obilato iskusila i sirota Jane. Nakon Lowooda Jane dobija posao guvernate na imanju Thornfield Hall, dajući poduke maloj Francuskinji Adele, štićenici gospodara kuće Rochestera.
I tu će nastupiti srž priče, obostrano, postupno i nimalo glatko zaljubljivanje Jane i Rochestera. Edward Rochester je arogantan, hirovit, mračan i tajanstven čovjek zrele dobi, krut i nedostupan pa je zaljubljenost ovdje doista apsurdna i neuvjerljiva. A postoje i prepreke.
Noću u Thornfield Hallu odjekuje sablasno cerekanje; netko je zapalio Rochesterovu spavaću sobu, nenadani gost, stanoviti Mason je surovo napadnut. Izvršiteljica tih zlotvornosti je luda i opasna Rochesterova supruga, sakrivena u jednoj odaji te ogromne zgrade. Rochester je zatajio da je u braku, a ženu nije poslao u ludnicu (brak je sklopio samo zbog miraza), već je drži u kući. I to je nešto fabularno neodrživo i nerazumno, ali eto na filmu prolazi bez većih teškoća.
Raspamećenu ženu upoznat ćemo tek pri kraju filma. I to nas vodi prema uradcima poput Hitchcockove »Rebecce«, Premingerove »Laure« i Siodmakove »Phantom Lady« gdje moć neke nevidljive žene utječe na likove i radnju.
Hladni Rochester
Vizualnost »Jane Eyre« je podijeljena na otvorene prostore prirodnih krajolika (prije odbojnih no privlačnih), i zatvorene klaustrofobične, prostranih soba i hodnika. Producent filma je BBC Films pa je opći izgled odraz štednje i TV skromnosti. Kostima ima koliko treba, isto i dekora, ali svjetlost svijeća, u mnogim kadrovima, je puka informacija bez ikakva ozračja.
»Jane Eyre« je sentimentalnost s ugrizima po staroj navadi da bez patnje nema romantike. Ako imamo male zahtjeve, film će nas zadovoljiti.
