Ivo Gregurević: Ova uloga je najbolje što sam radio na filmu

Josip Mlakić je pisao scenarij, Branko Schmidt režira, a o filmu neću govorit' ništa. Nikad nisam unaprijed govorio hoće li film biti dobar ili loš, ali sad mislim da će sigurno biti dobar! 

Okreće na jugo, snijeg se po zagrebačkom asfaltu topi, ali se, na sreću, nije otopio u obližnjoj Gorici Jamničkoj, tamo put Pisarovine. Dobro da nije, jer zimski kolorit važan je dio priče televizijskog filma »Imena višnje« što se ovog tjedna počeo snimati pod redateljskom palicom Branka Schmidta. Snimat će se 24 dana, radi se i po 12 sati dnevno, budžet je oko milijun i tristo tisuća kuna, a glumačka podjela iznimna. U glavnim ulogama Ivo Gregurević i Nada Đurevska. Snimaju, čini se, film koji će biti ponajbolji što su ga ikada snimili.  

  Došli, naime, predstavnici sedme sile na set, ulovili dobro raspoloženog Ivu Gregurevića, a on na upit može li reći štogod o ulozi, odgovora: 

   – O filmu vam neću govorit’ ništa. To nek’ publika vidi. Josip Mlakić je pisao scenarij, Branko Schmidt režira, a o filmu neću govorit’ ništa. Neka vidi publika je li valja ili ne valja, jesmo li dobri ili nismo. A što se tiče nekakvog posla na filmu, mislim da mi je ovo do sada, ovih četiri, pet dana što snimamo, najbolje što sam radio na filmu. Nikada nisam unaprijed govorio da će film biti dobar ili loš, ali sad mislim da će sigurno biti dobar!   

Ne pitajte detalje

Pripadnici sedme sile ostadoše u čudu. 

 – Snimili ste preko 90 filmova, uvijek govorili da će ona najbolja uloga tek doći, je li ovo ta!? 

 – Mislim da je – reče Gregurević.

No, o bilo kakvim detaljima uloge nije htio govoriti. Zato je kazao kako je super raditi s Nadom Đurevskom, i to da se sa Schmidtom zna toliko dugo da se pogledom razumiju. Evo kemije između redatelja i glumca koja je ključna za uspješan film – opet se naivno zaletješe novinari. 

 Pouzdani izvori kazuju kako se Gregurević dobro nahodao u ovih pet, šest dana snimanja. On sam će na to da se osjeća kao da je u lovu. Izgubit će, kaže, jedno deset kila, ali to je, kaže, ionako onaj višak koji treba izgubiti. Gubit će se nešto što kila, što živaca, i na pecanju. S obala Save, kraj njegova Orašja, sudruzi mu, naime, javljaju kako se love somovi i od 38 kilograma težine. Njega, ne dvoji, njegov super teškaš željno iščekuje.

   – E, za uspješan film nije to, nego nešto drugo! – poklopi ih Gregurević, pri čemu nije otkrio tajnu o čemu to uspjeh ovisi. 

   Nada Đurevska blistala je u filmu »Obrana i zaštita« Bobe Jelčića. Ta je uloga »kriva« i za ovaj angažmana. Nije dvojila ni trena treba li je prihvatiti. 

   – Sve je bilo tako lijepo i jednostavno. Branko je nazvao, nismo se poznavali prije, i rekao: Ovdje Branko Schmidt, redatelj iz Zagreba, oćemo što radit’. Kaže, čitam scenarij i plačem. Kad sam dobila scenarij – svečanost! Za umjetnika je stvarno svečanost taj tekst – veli Đurevska.    

Priča koja daje nadu

O samoj ulozi ne priča mnogo, a opet, rekla je sve. Jer, kad su je novinari pitali ako glumi ženu koja je izgubila pamćenje, ona ih je nježno ispravila. 

   – Ja glumim ženu koja je jako voljena.Nekako, u ovom vremenu, kad vas nitko ne voli, ni prijatelj, ni komšija, ni žena, ni ljubavnik, jedino pas ako ga imate, divno je kad vas voli muž. I to tako jedna dirljiva priča, jako moguća, koja baš daje nadu, kazuje Đurevska. 

   Stoga ne čudi da je imala osjećaj kako Gregurevića dugo nije vidjela, makar im je ovo bio prvi put. Stoga ne čudi kada kaže da sve dane snimanja razmišlja o tome kako je lijepo i jednostavno. A ne čudi ni to da se slaže s glumačkim partnerom kad, nakon svoja 42 snimljena filma, misli i ona da bi ovo mogao biti jedan od najboljih. Jer je, jednostavno, drugačiji.  

  – Gospodine Schmidt, svi govore kako će ovo biti najbolje što su ikada snimili! 

   – Uf, malo su pretjerali – na to će redatelj. 

   A onda kazuje kako je Mlakićev tekst dobio prije nepuna dva mjeseca i kako mu ni na kraj pameti nije bilo da će raditi ikakav film, ali je tekst toliko dobar da drugačije nije moglo biti.     – To je jedna intimistička priča o dvoje staraca, o starenju, o ljubavi, o bolesti. Zbilja dugo nisam pročitao nešto tako toplo, dobro, tako da sam tekst odmah odnio dramskom programu HRT-a i drago mi je da su to odmah prihvatili, veli Schmidt.  

  Film se događa kroz godinu i pol dana, kroz četiri godišnja doba. Zima je skoro pa snimljena. Svi su izgledi da će televizijski fim i put Pule i u kinodistribuciju. Svi su izgledi da će biti dobar.