Osvrt na film

Istraživanje osobnog nasljeđa: Dirljivih “Tisuću sunaca” Mati Diop

Dragan Rubeša

Brišući granice između filma i fikcije, Diop istražuje autorsku ostavštinu svog ujaka Djibrila Diopa Mambetyja ne bi li četrdeset godina nakon njegova filma »Touki Bouki« ušla u trag njegovim glumcima



Iako su dosadašnja izdanja festivala 25FPS dokazala da eksperimentalni film baš i nije prečesto tjerao publiku da vadi maramice iz džepova, programski vrhunac njegove ovogodišnje 9. po redu edicije učinio je upravo to. Riječ je o dirljivom i krajnje emotivnom komadu Mati Diop »Tisuću sunaca«, inače autorice koja je glumila u filmu Claire Denis »25 Rhums«, s kojom dijeli slične intimističke opsesije prema Africi. Brišući granice između filma i fikcije, Diop istražuje autorsku ostavštinu svog ujaka Djibrila Diopa Mambetyja ne bi li četrdeset godina nakon njegova filma »Touki Bouki« ušla u trag njegovim glumcima.


   Da bi publika bolje shvatila dotične poveznice, trebalo je u program uvrstiti i Mambetyjev originalni film, te ga prikazati u korelaciji s »Tisuću sunaca« kao predigru, samim time što je »Touki Bouki« prvi afrički film kojem su atribuirani epiteti »avangardnog« i »eksperimentalnog«. Mambetyjev alegorijski komad sumanuta je priča o senegalskom pastiru i njegovoj djevojci koji pokušavaju na sve moguće načine doći do novca za bijeg u Francusku. Kad su se preodjeveni u elegantnu kolonijalnu odjeću trebali ukrcati na brod, on odustaje shvativši da je sve to bila čista iluzija, dok ona odlazi.


   U »Tisuću sunaca« Diop pokazuje da se četrdeset godina kasnije s njima ništa nije previše izmijenilo. On i dalje odvodi stoku na klanje uz zvuke famozne balade Texa Rittera iz westerna »Točno u podne«. Glazba Josephine Baker i dalje je tu, kao i famozni motocikl s volovskim rogovima. Samo što Anta nije u Parizu već na Aljasci, dok je njen voljeni Mory/Magaye zamišlja u snovima kako gola hoda snijegom. Ponešto se izmijenio i politički diskurs, što je vidljivo u sceni vožnje taksijem za čijim je volanom angažirani senegalski reper Djily Bagdad, aktivist pokreta »Y’en a marre« (Došlo nam je do grla), koji vozi junaka na projekciju filma »Touki Bouki« u dakarsko kino na otvorenom. No tijekom projekcije glumac je malo popio s prijateljima i skoro zakasnio na svečanu prezentaciju.




   Iako prosede Mati Diop za razliku od njena ujaka Membetyja nije toliko avangardan, »Tisuću sunaca« su zasluženo osvojili jedan od tri festivalska Grand prixa.