Ogledalo društva

‘Hrvatski je film potpuno centraliziran’: Pričali smo s mladom ekipom koja je snimila prvi riječki dugometražni film

Ingrid Šestan Kučić

Kod nas se filmom teško baviti. Pogotovo u Rijeci, jer kada je u pitanju hrvatski film sve je u Zagrebu. Hrvatski je film potpuno centraliziran. No, mi želimo raditi ovdje, ne želimo bježati. Rijeka ima lokacije i mlade talentirane ljude voljne raditi, kaže filmska ekipa »Kameleona«



RIJEKA – Punih godinu dana intenzivnog rada šesteročlane ekipe i budžet od svega trinaest tisuća kuna, ali i puno entuzijazma pozadina je filma »Kameleon« koji je prije nekoliko dana doživio svoju riječku premijeru. Riječ je o filmu koji je nastao u produkciji mlade riječke ekipe i s pravom se može nazvati prvim riječkim dugometražnim filmom, jer kako pojašnjavaju Frano Barunčić, Dino Kos i Paulino Girotto kod »Kameleona« je sve riječko, od ekipe koja ga je radila do lokacija na kojima je sniman. Po svom žanru, kažu riječki filmaši, »Kameleon« je nešto između trilera i drame te predstavlja balans optimizma i pesimizma.


– Kaže se da je umjetnost ogledalo društva, a mi smo kroz glavni lik to htjeli i prikazati. Kroz cijeli film proteže se ironija i satira današnjeg društva. Radi se o pojedincu koji na nekonvencionalan način pokušava mijenjati svijet oko sebe i učiniti ga boljim. Kada smo pisali scenarij pisali smo o onome što znamo i prikazali smo to onakvim kakvo doista jest. Primjerice razgovor glavnog lika s majkom je onakav razgovor kakav naše majke vode s nama, a to je vrlo često razgovor po određenoj »špranci« – priča Frano koji uz Dinu potpisuje scenarij i režiju, ali ima i glumačku ulogu u filmu.


Samo entuzijazam


Svoj obol osamdesetminutnom filmu dali su i Tena – Antonija Torjanac, Nikola Nedić, Katia Kuharić i Jasna Jeličić kao glumci te Luka Radiković koji potpisuje fotografiju, a radnja filma prati grupu ljudi različitih životnih dobi i interesa koji žive u malom gradu povezani na bezbroj načina. Grad je to gdje svatko zna sve o svakome, tko kako živi, kakav posao ima, koji auto vozi, imali li za skijanje i ljetovanje, no kada ta druga osoba treba pomoć onda se okreće glava od nje. Film je do sada, kažu, uz riječku vidjela i zagrebačka te lovranska publika, pogledalo ga je nekoliko stotina ljudi i reakcije su pozitivne, što je autorima »Kameleona« najveća nagrada za mukoprtan rad, jer kako priznaju snimanje filma nije bio lagan posao iz više razloga.




Pisali bez ikakvih ograničenja, a tek kasnije prilagođavali scenarij mogućnostima – Paulino Girotto, Frano Barunčić i Dino Kos / Foto Roni BRMALJ


Pisali bez ikakvih ograničenja, a tek kasnije prilagođavali scenarij mogućnostima – Paulino Girotto, Frano Barunčić i Dino Kos / Foto Roni BRMALJ



– Kod nas se filmom teško baviti. Pogotovo u Rijeci, jer kada je u pitanju hrvatski film sve je u Zagrebu. Hrvatski je film potpuno centraliziran – kaže Dino. Ekipa koja se okupila oko snimanja »Kamenelona«, dodaje, potpuno je različita, ali s istim interesom, jer kako kaže Frano nitko u taj projekt nije ušao s idejom zarade.


– Svi koji smo radili na filmu radili smo to zbog ljubavi prema tome. Nitko nije pomišljao na zaradu, a snalazili smo se kako smo znali. Na filmu je radilo 30 do 40 volonetra uz stalnu šesteročlanu postavu, no teško je organizirati rad ako ljudi nisu plaćeni. Da smo imali veći budžet bilo bi lakše, ovako nikome nismo mogli naređivati da radi ukoliko ne želi. Budžet od 13 tisuća kuna dobili smo od Studentskog kulturnog centra, a da je taj budžet imao još nulu na kraju onda bi bilo puno lakše. Ovako je primjerice Paulino bio statist, vozač, mijanjao je tonca po potrebi i koristili smo njegov stan. Svatko od nas odrađivao je više poslova, a radilo se zaista puno. Snimalo se intezivno 25 dana svakodnevno po cijeli dan. Radilo se 12 do 14 sati dnevno. Za snimanje smo koristili predivne riječke lokacije. Željeli smo zabilježiti sve dijelove grada i pokazati riječke ljepote. Ono što smo željeli je napraviti riječki film, a ono što želimo je nastaviti raditi u Rijeci – priča Frano.


Od prve rečenice pisanja scenarija pa do prve lovranske premijere, kažu riječki filmaši, prošlo je punih godinu dana. Bilo je teško i iscrpljujuće, jer ipak im je to prvi dugometražni film, a nedostatak novca i mali budžet nikako nisu bili olakotna okolnost. No, kada se nešto voli i radi s puno entuzijazma onda se i stvari nekako poslože same od sebe pa se nađe ekipa koja je spremna volontirati, ali i ona koja je spremna posuditi svoju opremu da se to odradi onako kako treba. Sam scenarij pisali su tri tjedna, a Dino kaže kako se prilikom pisanja nisu vodili time što s budžetom i opremom mogu, već su pisali scenarij onakav kakav žele.


Teško do novca


– Pisali smo bez ikakvih ograničenja, a tek smo kasnije prilagođavali scenarij našim mogućnostima. Frano i ja do sada smo zajedno napravili i kratki film »Govornica«, a ja sam pak prvi svoj film snimio 2014. godine. Sada smo osnovali i svoju produkciju, a riječ je o Aion produkciji, pod čijim je okriljem i sniman »Kameleon«. Planiramo se prijaviti za EU projekte kako bismo se dalje mogli razvijati, jer sada smo vidjeli koliko je teško doći do sredstava. Poslali smo beskonačno puno mailova i zahtjeva za sponzorstva i sve redom dobili odbijenice – kaže Dino. Njihova će se produkacija baviti i snimanjem spotova te reklama, ali i kratkih filmova. Već su, kažu u pregovorima za snimanje kratkih edukativnih flimova koji se dotiču teme štetnosti alkohola i međuvršnjačkog nasilja.


– Želimo napraviti edukativne filmove koji se mogu prikazivati u školama, jer film je medij koji ostavlja jači utisak od kazališne predstave. Već u veljači krećemo sa snimanjem novog kratkog filma koji će ujedno biti moj diplomski rad, jer sam trenutno na petoj godini studija gluma i mediji na Akademiji primijenjenih umjetnosti – najavljuje Frano.


Što se pak »Kameleona« tiče, cilj je predstaviti ga u raznim hrvatskim gradovima pa će se tako riječki film gledati u Umagu, Poreču, Varaždinu, Čakovcu, na Rabu i ponovo u Zagrebu. No, ono što je riječkoj filmskoj ekipi još važnije je prikazati »Kameleona« na što je više moguće međunarodnih festivala. Nedvojbeno je, kažu, da su unatoč svim preprekama uživali radeći fim i da će se filmom nastaviti baviti, ali Frano ipak ističe da se sam sebi zarekao kako dugometražni film s tako malim budžetom više nikad neće snimati. Paulino pak dodaje kako je njihov cilj nije samo raditi film, nego raditi ga u Rijeci, jer nitko od njih ne želi otići.


– Želimo raditi ovdje. Ne želimo bježati. Rijeka je naš grad, Rijeka ima lokacije i mlade talentirane ljude voljne raditi – zaključuje riječka filmska ekipa.