Promašeni biopic

Filmom “Judy” Rupert Good servirao nam je tek još jednu promašenu storiju

Dragan Rubeša



»Imaš glas koji bi te mogao odvesti u Oz«, kazao je producent Louis B. Mayer mitskoj Judy Garland. Te riječi doimale su se poput obećanja. No bile su prokletstvo. U njenom koračanju žutom cestom od opeke prema slavi i traumi. Život Judy Garland, prerano preminule 1969. u 47. godini, sveden je na jedan jedini kontraplan. Početak i kraj njene karijere. U fokusu je film koji ju je lansirao u holivudsku orbitu, Flemingov »Čarobnjak iz Oza« koji je snimila u 17. godini. Nagli rez. Zima 1968. u Londonu.


Finalna stanica njena križnog puta. Garland dolazi u britansku prijestolnicu odraditi seriju koncerata, pritisnuta financijskim problemima, kad su joj sluge i fanovi pomagali da podmiri silne dugove. Njen glas više nije kao nekad i stalno se svađa s publikom. U očekivanju još jednog comebacka koji bi joj pružio posljednju šansu.


Bez srca i duše


Jer, Rupert Goold servirao nam je tek još jednu promašenu storiju o još jednoj glumačkoj ikoni. Jednu od onih kakve se ovih dana štancaju na pokretnoj traci, ne računajući na genijalnog Jona S. Bairda (šifra: »Stanlio i Olio«). Takav je Andrewsov »Seberg« o Godardovoj muzi i njenoj idolatriji Crnih pantera, te jednako promašeni Paul Guigan (šifra: »Filmske zvijezde žive vječno«) koji se pozabavio britanskom epizodom Glorije Grahame. Inspiriran kazališnim komadom Petera Quiltera »End of the Rainbow«, Goold je sve adute uložio u tijelo Renee Zellweger, natjeravši je da svojim »studioznim« portretom učini sve da bi postala autentična Garland, i time osvoji nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje ženske uloge. Riječ je o tipičnom holivudskom biopicu bez srca i duše, koji se nije previše udaljio od Quilterova broadwayskog originala, premijerno izvedenog u Sydneyskoj operi. Kao da se obraća publici koja se dosađuje u zadnjem redu partera i tu istu dosadu krati skrivenim poljupcima.


Promašeni biopic




Zato Goolda prvenstveno zanimaju činjenice. Mayer kao junakinjina prijetnja i sablasna sjena. Negirano djetinjstvo u kojem je bilo i više no dovoljno materijala za posebni film. Tablete kao zamjena za jelo. Kontinuirana ograničenja koja joj je nametao Hollywood, kao što je to činio sa svakom zvijezdom njene dobi. Garland koja je bacila mesarski nož u jedno od svoje djece i prestrašila drugo prijetnjom da će skočiti s prozora. Jedina potencijalno intrigantna scena je ona s njenom kućnom večerom u društvu homoseksualnog para (znamo da je Garland bila LGBTQ muza). Zato se autorov komad tek sveo na voajerističko prekopavanje po njenoj traumi, tragediji i patnji. I glazbene numere izvedene su rutinerski. A junakinjina tuga monotoni je ping-pong između javnog (daske koje život znače) i privatnog.


Jer, ako vam je doista stalo do Garland, zaboravite na promašeni autorov biopic i pogledajte »Meet Me in St Louis« Vincenta Minellija. Ili jednako neodoljivi kvirovski dragulj »The Harvey Girls« s njenom legendarnom numerom »Swing Your Partner Round and Round«. U tim velikim filmovima iz njene holivudske zlatne ere, saznat ćemo o toj glumici više nego u stotinu Gooldovih komada zajedno. To je ona veličanstvena Garland koju volimo i koja će nas dočekati s one strane duge.