Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
29. ožujka 2020.
Piše Dragan Rubeša

Fascinacija povijesnim ličnostima: Pogledali smo tri filma ovogodišnjeg Berlinalea

Fascinacija povijesnim ličnostima: Pogledali smo tri filma ovogodišnjeg Berlinalea
Fascinacija povijesnim ličnostima: Pogledali smo tri filma ovogodišnjeg Berlinalea
Autor:
Objavljeno: 22. veljača 2020. u 10:17 2020-02-22T10:17:02+01:00

Neodoljivi memoar Joanne Rakoff »My Salinger Year« naprosto je vapio za filmskim transferom. Impresivni film Giorgia Dirittija govori o talijanskom slikaru Antoniju Ligabueu

Neodoljivi memoar Joanne Rakoff »My Salinger Year« naprosto je vapio za filmskim transferom. Njegova autorica bila je jedna od onih naivnih djevojaka iz provincije koje su izašle iz metroa na jednoj od njujorških stanica, sanjajući o karijeri u izdavaštvu, iako nisu imale novca za sendvič, a još manje za plaćanje stanarine. Završile bi kao loše plaćene sluškinje, asistentice izdavačima i književnim agentima, privučene ljubavlju prema knjizi. U tom romanu Rakoff naziva svoju šeficu »Agencija«. U adaptaciji njena memoara, koja je otvorila ovogodišnji jubilarni 70. Berlinale, »Agenciju« inkarnira elegantna Sigourney Weaver skrivena iza ogromnih crnih naočala, s puloverom od kašmira nonšalantno prebačenim preko ramena. Riječ je o legendarnoj Phyllis Westberg, koja je šest godina bila literarna agentica slavnog J. D. Salingera. A lik Joanne Rakoff u filmu portretira Margaret Qualley.

Kultura koja nestaje

U njujorškim izdavačkim krugovima Westberg je doista bila tretirana poput »legende«. Njena agencija bila je tako stara, da je koristila prethistorijski pisaći stroj marke Selectric i ogromne slušalice povezane na stari Dictaphone. A pisma s odgovorima koje je Rakoff sastavljala u Salingerovo ime i slala ih piščevim obožavateljicama, bila su napisana na ogromnim ružičastim listovima. Među njima je bio i ubojica Johna Lennona koji je stalno nosio u džepu Salingerova »Lovca u žitu«. Jer, redatelj filma »My Salinger Year«, francusko-kanadski pisac i sineast Philippe Falardeau, u nas poznat po komadu »Monsieur Lazar« s Omarom Sharifom, fino se snašao s autoričinim predloškom, sentimentalno uranjajući u kulturu koja nestaje. Jer, tada se izdavaštvo doista smatralo kulturom, a ne biznisom.

Vizionar moderne umjetnosti

Stvarom ličnošću bavi se i u konkurenciji prikazan impresivni komad Giorgia Dirittija »Volevo nascondermi« o slavnom talijanskom slikaru Antoniju Ligabueu (portretira ga autentični Elio Germano). Nakon djetinjstva provedenog u Švicarskoj, zbog psihičkih problema napušta svoje usvojitelje i biva prognan u Emiliju Romagnu, gdje upoznaje kipara Renata Marina Mazzacuratija koji ga nagovara da se posveti slikanju koje postaje isinska staza prema njegovu unutarnjem oslobađanju. Autorova priča o tom revolucionarnom usamljeniku i vizionaru moderne umjetnosti opsjednutog zečevima, tigrovima i drugim beštijama, divljim poput njega, puno duguje strastvenom prosedeu velikog Mauricea Pialata (šifra: »La belle noiseuse«), ali i životima naših naivaca. Oba autora fokusirana su na umjetnikovo tijelo, mračne strane i vizije, u potrazi za vlastitim priznanjem. Jer, koliko god bio marginaliziran i sveden na predmet poruge, Dirittijev junak zna da je umjetnost jedini način da razvije svoj identitet.

Traljava režija

I Britanac Andrew Levitas fasciniran je povijesnom ličnošću. No njegov traljavo režirani komad »Minamata«, prikazan u paralelnom festivalskom programu pompozno nazvanom Berlinale Special Gala, očito je zamišljen kao »gala« pokušaj povratka Johnnyja Deppa na listu nekih budućih oskarovskih nominacija. U njemu on portretira slavnog fotografa magazina »Life« W. Eugena Smitha koji istražuje tragične smrti i tjelesne deformacije žitelja japanskog gradića iz naslova filma, koji su bili izloženi trovanju živom, pokazujući kako izgledaju katastrofalni učinci korporacijske pohlepe. Opet su u igri junakovi unutarnji demoni. No sve to autor promatra posve nenadahnuto.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.