Scena iz filma »Svaki dan je dobar dan«
»Rođendan« je inspiriran tragedijom trajekta Sewol. Motivi žaljenja, osjećaja krivnje, tereta odsutnosti voljene osobe i anatomije boli, razlažu se kroz sudbinu majke jedne od žrtava
UDINE Za svečanu inauguraciju ovogodišnjeg 21. po redu Far East Film Festivala u Udinama, odabrana je pomalo atipična korejska drama »Rođendan« u režiji mlade Lee Jong-un, snimljena u produkciji velikog Lee Chang-donga (»Izgaranje«), s kojim je autorica ranije surađivala (šifra: »Poezija«).
Priča je inspirirana tragedijom trajekta Sewol u kojoj je nastradalo preko 300 putnika, mahom učenika na školskom izletu. Motivi žaljenja, osjećaja krivnje, tereta odsutnosti voljene osobe i anatomije boli, razlažu se kroz sudbinu majke jedne od žrtava. Portretira je izvrsna Jeon Do-yeon, proglašena 2014. u Cannesu najboljom glumicom za ulogu u Leejevu »Tajnom suncu«, koju je udinska publika uoči projekcije u Teatro Nuovo Giovanni dočekala u deliriju, nakon što joj je uručen Gelso d’oro (Zlatni dud) za karijeru.
Soba sina ostala je netaknuta. A utjehu joj pruža njena mala kći. No kad otac pozvoni na vrata njihova stana, one se pretvaraju kao da ih nema. On se nakon dugih godina provedenih na radu u inozemstvu želi vratiti obitelji, ali ženina reakcija je hladna i distancirana.
Krhkost humanosti
To nije samo film o bolnom teretu odsutnosti sina, već i odsutnosti njegovih roditelja koji u tom kobnom trenutku nisu bili na trajektu. Iako se oni ponašaju kao da on i dalje živi s njima, obavljajući pripreme za proslavu njegova rođendana, kao da će im se svaki čas pridružiti oko svečanog stola. Zato konstantna prisutnost sinova duha od kojeg se autoričini likovi nisu u stanju odvojiti, samo podvlači krhkost njihove humanosti, koliko god njihove reakcije bile iracionalne. Ponešto drukčiji stol pozornica je »Intimnih stranaca« iza kojih stoji Korejac Lee Jae-gyu.
Riječ je o korektnom remakeu u nas distribuiranog megahita »Potpuni stranci« Paola Genovesea o večeri bračnog para i njihovih prijatelja, koja se pretvara u igru laži nakon što odluče staviti na stol svoje mobitele koji postaju otvorena skladišta najintimnijih tajni. Genoveseov film toliko je postao popularan, da su najavljene njegove španjolske, turske, njemačke i ine verzije, iako više preferiramo duge razgovore koji se vode oko stolova Hong Sangsooa.
Zenovski komad
Japanskom filmu dogodila su se u prvim danima FEFF-a dva stilska antipoda. U »Melankoliku« Seijia Tanake pratimo melankoličnu svakodnevicu jednog nerda koji se zaposlio kao čistač u javnoj kupelji, iako je pored održavanja standardne higijene onsena zadužen za brisanje tragova krvi na njegovim skliskim pločicama, jer jakuza koristi njegov interijer za svoje egzekucije. A zenovski komad »Svaki dan je dobar dan« u režiji Tatsuhija Omorija, čije junakinje odlaze na ceremoniju čaja kod stare sensei, ujedno je i udinski oproštaj od velike Kiki Kirin, koja je preminula prošlog rujna, a koju pamtimo po ulozi bake u filmu »Obiteljske veze«.
FEFF nostalgičari došli su na svoje tek s »Master Z: The Ip Man Legacy« u režiji Yuena Woo-pinga, jednog od najvećih inovatora u genezi hongkonškog borilačkog filma. Riječ je o prvom spin-offu legendarne kung-fu franšize s Donnie Yenom. Zvijezda filma je Max Zhang, uz cameo ulogu Davea Bautiste. Iako je ambijentiran u 1970., Yuenov film je miljama udaljen od slavne kung-fu prošlosti, koliko god nas pričom vraća na početke FEFF-a kad je festival bio rezerviran za hongkonške akciće.