Venecijanski festival

Dvostruki životi u eri digitalnih knjiga: Još malo o novitetima na Mostri

Dragan Rubeša

Reuters

Reuters

Prema Assayasu, živimo u vremenima u kojima je »Twitter postao novi haiku«. Digitalnim vremenima svedenim na algoritme. Vremenima u kojima ima »sve više knjiga, a sve manje čitatelja«. Vremenima u kojima je i »radikalizam postao narcisoidan« 



U uvodnoj sceni najnovijeg genijalnog filma Oliviera Assayasa »Doubles vies« (»Dvostruki životi«), čiji podnaslov glasi »Non-Fiction«, pisac Alain Schultz (sumanuti Vincent Macaigne), koji bi završio na socijalnoj pomoći da mu žena nije zaposlena, odlazi sa svojim izdavačem na ručak kako bi ga potonji nahranio na svoj račun. Pisac vjeruje da će mu on objaviti novi roman. Ali izdavač (Guillaume Cannet) mu kaže da ga taj roman uopće ne zanima, jer se trenutno najbolje prodaju bojanke za odrasle. Prema Assayasu, živimo u vremenima u kojima je »Twitter postao novi haiku«. Digitalnim vremenima svedenim na algoritme. Vremenima u kojima ima »sve više knjiga, a sve manje čitatelja«. Vremenima u kojima je i »radikalizam postao narcisoidan«.


Inače, pisac je ljubavnik izdavačeve žene Selene (Juliette Binoche), koja glumi policajku u četvrtoj sezoni popularne TV serije i želi »besplatnu umjetnost, a ne informatiku«, nadajući se da će u idućem kazališnom projektu dobiti ulogu Fedre. A izdavač se upušta u avanturu sa svojom mladom suradnicom za digitalna izdanja. Ovo je dosad najležerniji i definitivno najduhovitiji komad iz čitavog Assayasova opusa. Komad u kojem se događa pravi alenovski tsunami riječi i britkih dijaloga, poput urnebesnog one-linera koji izgovara Binoche referirajući se na citat iz Alainove knjige: »Popušila sam mu u kinu tijekom projekcije filma »Ratovi zvijezda: Sila se budi«. Zar bi bilo više šik da sam mu to napravila na projekciji Henekeove »Bijele vrpce«?


Taj dio knjige prilično će iznervirati radijskog voditelja, koji misli da je takvo sprdanje neukusno u diskursu filma koji se bavi rađjanjem nacizma. Jer, Assayas samo nastavlja trenutni trend u francuskom filmu, u kojem se autori prepoznati po svom »ozbiljnom« opusu odlučuju na snažni žanrovski iskorak u nesistraženu zonu komedije i britke satire, poput Brune Dumonta (»Coincoin et Z’Inhumans«) i Claire Denis (»Isabellino sunce«).


Posveta vesternu 




Za razliku od Assayasa, koji najavljuje totalnu dominaciju digitalnog izdavaštva, u najavnoj špici najnovijeg filma braće Coen »The Ballad of Buster Scruggs« ugledat ćemo korice stare knjige i ruku koja okreće njene stranice. Knjiga obuhvaća zbirku kaubojskih priča koje postaju okvir za njihov epizodični komad, iako ovdje nije riječ o epizodama TV serije kako su ga neki novinari najavljivali. U prvoj priči ugledat ćemo raspjevanog dandy kauboja Tima Blakea Nelsona kako jaše prerijom držeći u ruci gitaru, iako je jednaki virtuoz u baratanju pištoljem. U ostalim pričama upoznajemo usamljenog tragača za zlatom Toma Waitsa, nesretnog pljačkaša banke Jamesa Franca, vlasnika malog putujućeg teatra Liama Neesona i njegova »freaka« kojem je najveća konkurencija jedna matematička kokoš, te pratitelja karavane Billa Hecka zaljubljenog u Zoe Kazan. Iako Coenovi ispisuju najljepšu posvetu mitologiji fordovskog vesterna, začinivši je dostatnom dozom bizarnog, zadnji segment više je poeovski, s diližansom i raspjevanim irskim lovcem na ucjene Brendanom Gleesonom, koji će završiti u sablasnom hotelu sa svojim plijenom. Neodoljivo. Iako će u Coenovima moći uživati isključivo Netflix filmofilija.


Napokon Lady Gaga 


Mostri se napokon dogodila Lady Gaga, čija je pojava totalno izbezumila venecijanski Lido. U još jednom remakeu holivudskog klasika »Zvijezda je rođena«, koji je režirao i u kojem glumi Bradley Cooper, ona glumi lik koji je u Cukorovoj najpoznatijoj verziji portretirala Judy Garland. Samo što njena Velma sada postaje Ally. Pamtimo i originalnu verziju tog filma snimljenu u tridesetima s Janet Gaynor, iza koje stoji William Wellman. A lik famozne Vicky Lester glumila je u sedamdesetima i Barbra Streisand. Zato je tandem Gaga & Cooper blizi tandemu Streisand & Kristofferson, što dokazuje i scena kojoj ona kaže da joj svi govore da dobro pjeva, ali je problem što ima preveliki nos. Cooper će je upoznati na gej večeri jednog kluba u koji je slučajno zalutao nakljukan tabletama zalivenim alkoholom, nakon što je odradio još jedan stadionski gig, ugledavši je kako izvodi »La Vie en Rose«. Njen nastup u tom klubu bio je jedini no-drag, iako se izgledom nije previše udaljila od ostalih izvođača. To je praktički prirodni habitat gej ikone Lady Gage. No kad ona skine šminku, ugledat ćemo je u smeđokosom, »prirodnom« izdanju cure iz susjedstva.


Nakon što ga je Mostra ugostila u prostoru Lazzaretto Vecchio, rezerivranom za program nazvan Venice Virtual Reality (šifra: »The Deserted«), sada se Tajvanac Tsai Ming-liang vraća na Lido s novim komadom »Ni de lian« (»Tvoje lice«), koji je još snažnije učvrstio njegove trenutne konceptualne preokupacije. Samo što je sada angažirao glazbenika Ryuichija Sakamota, kojeg je upoznao na lanjskoj Mostri kao aktera dokumentarnog portreta koji je režirao Stephen Nomura Schible. Prva asocijacija koju priziva »Tvoje lice« je Bill Viola, konkretnije njegovi portreti u pokretu »The Greetings« i »The Quintet of the Astonished«, dok autor promatra lica običnih ljudi u njihovim asimetrijama, krupnim planovima i nesavršenostima, njihove oči koje govore i njihove osmijehe. »O čemu želiš pričati«, pita Tsai jednu ženu. »Bu zhi dao«, kaže ona. »Ne znam. Ono što ćemo kasnije vidjeti na filmskom platnu je posve različito«.