Dragan Rubeša

“Djevojka u magli” Donata Carrisija: Dobodošli u Avechot

Dragan Rubeša



U uvodnoj sceni krimi debija Donata Carrisija »Djevojka u magli«, snimljenog prema autorovu istoimenom bestseleru koji je samo u Italiji prodan u preko milijun i pol primjeraka, ugledat ćemo alpsku kuću obavijenu maglom iz koje izlazi riđokosa djevojka s roza ruksakom. Ubrzo ćemo saznati da je ona otišla u crkvu i nikad se nije vratila. Njena kuća jedna je od onih koje krase naslovnice brojnih sličnih krimi romana na policama naših knjižnica i knjižara, koji se štancaju na pokretnoj traci. A retro natpis »Dobrodošli u Avechot«, postavljen na ulazu u njen alpski gradić, priziva onaj famozni »Dobrodošli u Twin Peaks«. Iako Carrisijev imaginarni Avechot, smješten negdje u brdima talijanskog Sudtirola, nikad neće i ne može biti Lynchev Twin Peaks.


Roditelji djevojke zatucani su pripadnici kreacionističke sekte koji se protive pobačajima i gay parovima, kao što se tome protivi i većina žitelja njihova uspavanog gradića, noseći oko vrata ogromni drveni križ. »Fanatici di cazzo«, opisuje ih detektiv Vogel, koji istražuje slučaj njena nestanka. Glumi ga Toni Servillo, koji se već ukazao u sličnom alpskom krimi ambijentu u filmu »Djevojka s jezera« Andree Molaiolija. A molitvena bdijenja uz svijeće koje žitelji Avechota pale na ulazu u njenu kuću i plišane igračke koje tamo ostavljaju, prizivaju sve naše nestale Antonije Bilić.


Misterij njena nestanka razlaže se u formi elegantnih flešbekova tijekom Vogelovih seansi kod lokalnog psihijatra (Jean Reno), pasioniranog lovca na dugine pastrve koje krase njegovu ordinaciju, kad postaje evidnentno da njegov pacijent krije traume vezane za raniji slučaj lova na monstruma. U istragu se uključuju njegov pomoćnik i lokalna policajka Mayer, koja priziva sumanutu Marge Gunderson iz »Farga«, iako joj je Carrisi nažalost ostavio premalo prostora. A autor u intervalima podastire vintage makete Avechota, kojima dominira stari napušteni hotel zapečaćena ulaza koji krije svoje tajne, nalik onom iz Kubrickova »Isijavanja«.




Ono što zanima Carrisija šakalske su tabloidne televizije i njihove emisije poput »Chi l’ha visto«, čiji formati u potrazi za visokim rejtingom ne prezaju ni od čega u svojim manijakalnim rekonstrukcijama slučaja, inkarniranim u agresivnoj reporterki. Jer »u literaturi se ubija zbog mržnje, a u stvarnosti zbog novca«, kaže svojim učenicima profesor (Alessio Boni) koji se doselio u Avechot sa ženom i kćeri, te koji postaje glavni osumnjičeni. Zbog novca i spektakla čak su i ubojice spremni na sve, što je još pokazao Oliver Stone u »Rođenim ubojicama«, koristeći tezu da kriminal i nasilje ne mogu egzistirati bez senzacionalističkih medija.


I kad smo već posložili sve kockice autorova krimi mozaika, Carrisi će nas u samoj završnici zaskočiti neočekivanim obratom. Šteta što je njegov odnos prema priči previše mehanički. Kao da svaki protagonist mora pedantno i krajnje rigorozno odraditi svoju ulogu, strogo odabran za svoju preciznu minutažu i scenarističku dionicu. Zato Carrisijev komad otkriva pogrešne karte i sudara se s prozorskim staklom misterija poput njegovih vrana u magli.