Tarantinov debi

Četvrt stoljeća od klasika nezavisnog filma: Sjećate li se “Reservoir Dogsa”?

Kim Cuculić

Debitantski film Quentina Tarantina »Reservoir Dogs« kritiziran je zbog izrazitog nasilja i vulgarnog jezika, no časopis Empire proglasio ga je najvećim nezavisnim filmom svih vremena



Ove godine navršila se 25. godišnjica filma »Reservoir Dogs«, debitantskog naslova Quentina Tarantina iz 1992. U međuvremenu, film je postao klasik nezavisnog filma, a časopis Empire proglasio ga je najvećim nezavisnim filmom svih vremena. Zanimljiva je povijest njegova nastanka.


Tarantino je radio u videoteci u Los Angelesu, te je isprva htio snimiti film sa svojim prijateljima s budžetom od 30.000 dolara na 16-milimetarskom formatu u kojem bi producent Lawrence Bender glumio Nice Guy Eddieja. Međutim, kad je u projekt ušao Harvey Keitel, pristao je nastupiti u filmu i biti koproducent. Zatim je dobio ulogu Mr. Whitea. Uz Keitelovu pomoć, producenti su uspjeli namaknuti 1,5 milijuna dolara za produkciju filma.


»Reservoir Dogs« uključuje mnoge teme i estetiku koji se smatraju Tarantinovim zaštitnim znakovima: nasilni zločin, reference na popularnu kulturu, upečatljive dijaloge, obilne psovke i nelinearnu narativnu strukturu. Prema Tarantinovim riječima, to je njegova verzija »Uzaludne pljačke« Stanleyja Kubricka. Inspiracija za radnju filma bio je film »Kansas City Confidential« iz 1952. Film je bio optužen i za plagiranje, posebno filma »Ringa Lama City on Fire« iz 1987. iz kojeg je Tarantino preuzeo cijele scene. Osim toga, »The Big Combo« Josepha H. Lewisa inspirirao je scenu u kojoj policajac biva podvrgnut mučenju na stolici. Tarantino je demantirao plagijat, tvrdeći kako su to bile posvete.




Jedan od jedinstvenih elemenata »Reservoir Dogsa« je taj da se pljačka ne prikazuje. Tarantino je objasnio da je razlog za njeno izostavljanje isprva bilo pitanje budžeta, ali da mu se svidjela ideja njenog izostavljanja pa je ustrajao na njoj. Rekao je kako takva tehnika pušta gledatelja da film »govori o drugim stvarima«. »Reservoir Dogs« inspririrao je mnoge druge nezavisne filmove, te se smatra ključnim u razvoju nezavisne kinematografije. Bollywoodski film »Kaante« Sanjayja Gupte je neautorizirana obrada »Reservoir Dogsa« sa sličnom pričom i stilom dijaloga.


Realizam nasilja 


Nakon prikazivanja filma na Sundance Film Festivalu, filmski kritičar Jami Bernard iz New York Daily Newsa usporedio je efekte »Reservoir Dogsa« s onima filma »Ulazak vlaka u stanicu La Ciotat« braće Lumière iz 1895. godine. »Reservoir Dogs« kritiziran je zbog izrazitog nasilja i vulgarnog jezika. Scena koja je gledateljima bila posebno uznemirujuća je ona u kojoj je policajcu odrezano uho.


Mnogi su gledatelji napustili kina tijekom filma, a Tarantino je u to vrijeme komentirao: »To se događa na svakom prikazivanju. Za neke je ljude nasilje, ili jezična vulgarnost planina na koju se ne mogu popeti. To je u redu. Ali ja djelujem na njih. Htio sam da scena bude uznemirujuća.« Tijekom prikazivanja filma na Filmskom festivalu u Barceloni, petnaest je ljudi izišlo, uključujući redatelja horora Wesa Cravena i stručnjaka za specijalne efekte Ricka Bakera. Baker je kasnije rekao Tarantinu da izlazak shvati kao »kompliment«, te je objasnio da nasilje smatra uznemirujućim zbog njegova izraženog realizma. »Reservoir Dogs« često se navodi kao primjer filmskog nasilja. Poznati motiv u Tarantinovim filmovima je korištenje nesreća koje pokreću radnju. U ovom filmu glavni element priče pokreće nesretni događaj: u ovom slučaju to je pljačka koja kreće krivim smjerom. Caroline Jewers nazvala je »Reservoir Dogs« feudalnim epom, te je usporedila pseudonime u obliku boja s imenima boja srednjovjekovnih vitezova.


Film, podsjetimo, počinje s osmoricom muškaraca koji sjede u restoranu: Mr. Blonde (Michael Madsen), Mr. Blue (Eddie Bunker), Mr. Brown (Quentin Tarantino), Mr. Orange (Tim Roth), Mr. Pink (Steve Buscemi), Mr. White (Harvey Keitel), Joe Cabot (Lawrence Tierney) i njegov sin, Nice Guy Eddie (Chris Penn). Mr. Brown počinje raspravu o svojoj komparativnoj analizi Madonnine pjesme »Like a Virgin«, a Mr. Pink objašnjava svoju politiku uskraćivanja napojnica, sve dok ga Joe ne natjera da ostavi napojnicu. Nakon uvodne špice, radnja se premješta u unutrašnjost jurećeg automobila. Mr. White, vozeći jednom rukom, pokušava utješiti histeričnog Mr. Orangea, koji je ustrijeljen u abdomen i obilno krvari. Stižu u napušteno skladište, za koje se kasnije otkriva kako je mjesto sastanka pljačkaša koji su upravo orobili draguljarnicu.


Popularniji od »Paklenog šunda« 


Mr. White ostavlja Mr. Orangea na podu. Pojavljuje se Mr. Pink i u izljevu bijesa sugerira kako je pljačka bila klopka. Mr. Browna je ubila policija, a Mr. White i Mr. Pink ne znaju gdje su Mr. Blonde i Mr. Blue. Ostatak pljačkaša vraća se u skladište i ugledaju kako je Mr. Blonde mrtav. Mr. Orange ustvrdi kako je Mr. Blonde namjeravao ubiti policajca, njega i ostatak bande kako bi zadržao dijamante za sebe. Eddie mu ne povjeruje, i bijesan na Mr. Orangea ubije Marvina. Ulazi Joe i kaže svima kako je Mr. Blue mrtav te samouvjereno optuži Mr. Orangea kako je doušnik, natjeravši tako Mr. Whitea da ga brani. Joe uperi pištolj u Mr. Orangea, a Mr. White na Joea. Eddie zatim uperi pištolj u Mr. Whitea, oblikovavši meksički obračun.


Nakon kratkog pokušaja smirivanja jedni drugih, Joe ustrijeli Mr. Orangea, a zatim Mr. White ubije njega; Eddie ustrijeli Mr. Whitea, koji upuca i ubije Eddieja. Mr. Pink, koji je stajao izvan obračuna, uzme dijamante i pobjegne. Njegova sudbina ostaje nejasna; zvukovi neuspješnog paljenja automobila, policijske sirene i pucnjevi sugeriraju kako je uhvaćen ili ubijen od strane policije. Mr. White počne ljuljati Mr. Orangea u svojim rukama, a Mr. Orange otkrije kako je zapravo policajac, što shrva Mr. Whitea koji stavlja svoj pištolj na glavu Mr. Orangea u trenutku kad upada policija. Kamera se okreće od pištolja i samo pokazuje Mr. Whitea dok policija pokušava pregovarati s njim. Začuju se pucnjevi, a film završava iznenadnim zatamnjenjem…


»Reservoir Dogs« dobio je uglavnom pozitivne recenzije. Iako je imao skromnu marketinšku kampanju, film je ostvario solidan profit od 2.832.029 dolara, čime je vraćen novac uložen u budžet. Međutim, postao je veliki hit u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je zaradio gotovo 6,5 milijuna funta te ostvario veću popularnost nego Tarantinov »Pakleni šund«.